Haris Brkić: Neponovljivi korak što i dalje traje

Ognjen
Piše: Ognjen 474 pregleda Dodaj komentar
Haris Brkić, Foto: Marko Metlaš

Kako, nakon 20 godina, priču o jednom košarkašu jedinstvene klase fokusirati upravo na to – na naponovljiv potez, korak, fintu…? Jer svako pominjanje Harisa Brkića nosi sjenku tragedije. Nerasvjetljenog ubistva jednog od najtalentovanijih košarkaša Jugoslavije, 15. decembra 2000. godine u Beogradu. Imao je 26 godina.

Sada, nakon dvije decenije, valja istaći da je rođeni Sarajlija Haris podjednako podgorički koliko beogradski; da je bio jedan odbljesak i nosilac plamena i šmeka svega onog što je veliku Jugoslaviju činilo jedinstvenom – čak i onda kad ona već nije postojala. U ,,Morači“ i ,,Pioniru“, Budućnosti i Partizanu, igrali su efikasniji, jači individualci, precizniji, čvršći; ali Haris, tako poseban, je bio unikat. Jedini primjerak svoje vrste. I košarkaška publika je to lako prepoznavala: na svaki njegov dribling kao da se odmotavalo neko sudbinsko klupko neponovljivog. I samo njemu znanog.

Nezaboravan potez

Podgorički zaljubljenici u košarku pamte, da je Haris u nešto više od jedne sezone (pored mečeva u sezoni 1999-2000 odigrao i četiri evroligaška meča u Budućnosti do sredine oktobra 2000. godine) ostavio pečat košarkaša atipične, neponovljive tehnike i stila. Pored specifičnog skok-šuta sa poludistance, u padu iz driblinga, još više ostao je upamćen ,,produženi“ dvokorak. A više i od navijača, divili su mu se saigrači… Jer, prosto, te neke Harisove bisere u igri nijesu mogli ni da ponove.

– To što je Haris radio, taj potez, iz meča u meč na najvećoj sceni, meni nije uspijevalo ni na treningu. Skoro nikom od nas. Način na koji bi ,,ispod miške“ čuvao loptu na prvom koraku, a drugi produžavao, kao da je dobijao cijeli jedan dodatni korak… Bio je neponovljiv, igrač izuzetne klase, a van terena skroman, tih, drugarčina. Kada je ubijen već je bio u Partizanu nekoliko mjeseci, a sve nas u Podgorici vijest je potpuno šokirala – govorio je Harisov saigrač iz Budućnosti Vladimir Kuzmanović.

Danas, u eri u kojoj se svaki, pa i manje lijep košarkaški potez arhivira i dekonstruiše u video analizi i snimcima na onlajn servisima – Harisov ostaje urezan u kolektivno sjećanje i tako se opire zaboravu. Mimo internet kalupa, za jedan košarkaški mit, za koji sladokusci igre tog vremena savršeno znaju – da je istinit.

Evroligaški sjaj

Vrlo je važno danas istaći i priču o efikasnosti; o realnom učinku igrača koji je bio dio individualno možda i najjače generacije Budućnosti, u timu koji je predvodio Miroslav Nikolić. One prve evroligaške, koja je 2000. osvojila titulu prvaka Jugoslavije. U toj debitantskoj sezoni u Evroligi za Budućnost Haris je uz Vlada Šćepanovića bio drugi strijelac tima (obojica po 12 poena po utakmici). Na 19 mečeva evropske elite te sezone Haris je bio simbol efikasnosti: čak 59,2 procenta šuta za dva poena, 44 procenta realizacije za tri poena… I prvi asistent tima u Evropi, sa 2,9 asistencija po meču.

– Tih godina je zaista mogao postati jedan od najboljih evropskih bekova. To priču o njegovoj preranoj smrti čini još tragičnijom. I skoro dvije decenije od te nesretne noći u Beogradu, ubistvo ostaje nerasvijetljeno, a njegova porodica zaslužuje makar istinu o svemu – govorio je Nikola Bulatović, koji je pored Budućnosti sa Harisom kratko igrao i u Partizanu.

Od Harisove prerane smrti, kadeti Budućnosti, beogradskog Partizana, čačanskog Borca i sarajevske Bosne, klubova za koje je Brkić igrao, svake godine nastupaju na memorijalnom turniru koji nosi Harisovo ime.

Valja dodati: tako poseban, Haris je i jednu slavnu generaciju Budućnosti, spram koje se ravnaju i ravnaće se svi budući uspjesi, činio na poseban način karakterističnom. U 23 meča Evrolige, koje je odigrao za Budućnost, podgorička ekipa zaista je imala elitni identitet, prepoznatljivost na najvećoj sceni.

I tek sa tim okvirom košarkaške veličine, jasne su razmjere tragedije. Jer šta vrijede svi koševi, pobjede, potezi – spram tuge Harisove majke, bola one što još čeka da joj se sin javi nakon treninga? U tu gluvu tišinu što i dalje krije odgovore, stala je i ona praznina na košarkaškom terenu… Na mjestu, koje je samo Haris, na svoj način, znao ispuniti.

KLJUČNE RIJEČI:
Podijeli ovaj članak
Ostavi komentar