Nakon istorijske titule u ABA ligi Podgorica je “ponovo postala grad košarke”.
Budućnost je u odbranu titule krenula loše. Mnogi su bili skeptični već nakon vezanih poraza od Crvene zvezde na startu sezone i serije poraza u Evroligi. Sa tribina “Morače” moglo se glasno čuti dosta zvižduka, ali te zvižduke podgorička publika nije uputila igračima jer je zaboravila na njihove uspjehe iz prošle sezone, već da bi ih već na početku sezone, dok još nije kasno, podstakla i stavila im do znanja da ovaj klub i ovaj grad može i zaslužuje još mnogo, mnogo titula, i da Podgorica može biti košarkaški epicentar regiona na duže staze.
Djelovalo je da strani igrači koji su dovedeni kao velika pojačanja nikako da se uklope u Džikićev sistem igre i nikada se nije znalo šta se može očekivati na bilo kom meču. Pa čak i kada je Budućnost bila totalni autsajder i kada su u Podgorici pali velikani CSKA i Barselona. Upravo nakon pobjede nad Barsom početkom decembra kreće crna serija “plavih”. Najveći trn u oku bio je poraz od Krke u Novom Mestu uz neobjašnjivo lošu igru tokom cijelog meča iako je u Budućnost stiglo veliko pojačanje – jedan od najboljih mladih evropskih igrača Goga Bitadze debitovao je, ali ipak ni to nije spriječilo katastrofu u Sloveniji. Navodno je nakon te utakmice uprava Budućnosti prvi put kontaktirala Jasmina Repešu koji je svega nekoliko dana kasnije preuzeo klub, nakon što je Aleksandar Džikić otpušten poslije poraza u Minhenu gdje je ispuštena dvocifrena prednosti i dominacija protiv Bajerna. Nisu mnogi tada bili optimistični da je ovo bolje rješenje za Budućnost i da bi Repeša bio pravo rješenje, a pogotovo nakon njegovog prvog meča na klupi kada je podgorički klub u Milanu izgubio sa primljenih 111 poena. Za navijače glavnog konkurenta za titulu Crvene Zvezde ovo je sve izgledalo idealno, kao kula od karata koja se brzo ruši, ali nakon hrabre igre i poraza u Tel Avivu dolazi tijesna pobjeda protiv posljednje ekipe na tabeli Evrolige gdje će nevjerovatni Noris Kol ostati upamćen kao junak meča. Od tada kreću igre na koje smo u Podgorici navikli. Osamnaestog januara u Podgoricu je stigao šampion Evrope. Real Madrid je s razlogom nosio ulogu favorita, ali znalo se da u Podgorici Budućnost može da igra sa svakim.
Ipak, teško je bilo povjerovati da Budućnost može igrati onakav meč, posebno u odbrani gdje je Real uspio da upiše samo 60 poena za 40 minuta, što je ujedno i njihov najslabiji učinak ove sezone. Atmosfera u “Morači” odavno je specifična, ali koliko to samo gura igrače vidi se i po sjajnom Norisu Kolu koji sa oduševljenjem vidi svu ovu priču, koji nakon meča i slavlja sa navijačima uzima plavo-bijelu zastavu sa tribina i istom maše dok traje slavlje sa Varvarima.
Kao šlag na torti došao je derbi meč regionalnog takmičenja protiv Cedevite gdje se znalo da će biti teško ali publika je znala da cijeni sve učinjeno do sada i još jednom u 4 dana ispunila dvoranu do posljednjeg mjesta. A atmosfera je bila još i bolja nego protiv šampiona Evrope. Uspjela je Budućnost još jednom da obraduje Podgoricu, iako je i previše sudijskih odluka netipično bilo na štetu domaćina, zbog čega je i meč i bio prekinut jer je shvatljivo da podgorička publika nije sve to sa lakoćom mogla da prihvati pa je jedan od sudija bio na žestokom udaru zbog svojih kontraverznih odluka. Sezona se polako bliži kraju i plej-of se nikad željnije nije iščekivao. A kakva se tek košarka i atmosfera očekuje u željenoj reprizi finala od prošle sezone, ostaje nam da uživamo do kraja i da vjerujemo da titula ostaje u Podgorici i da će Crna Gora i naredne sezone imati svog predstavnika u Evroligi.
