Vujović: Nijesam se premišljala, došla sam u klub sa velikim ambicijama

0
1141
Foto: Star sport

Sanja Vujović (eks Damjanović), pojačanje Budućnosti, juče je sa sinom doputovala u Podgoricu gdje će narednih dana odraditi testiranja sa kondicionim trenerima. Osjeća se dobro, uželjela se rukometa i iščekuje velike stvari sa podgoričkim klubom.

Dešnjakinja na beku čini se da je profil igračice koja bi mogla “plavima”, a ima iskustva i znanja potrebnog, da donese kvalitet više u sezoni od koje se očekuje mnogo.

Nakon duže pauze (od februara prošle godine je van rukometnih stvari), uradiće sve što je potrebno da sa zavidnom kondicijom uđe u jak ritam bazičnih priprema svog novog kluba.

Sa nekadašnjom igračicom mnogih renomiranih evro klubova, osvajačicom srebrne medalje sa Srbijom na Svjetskom prvenstvu (ima i individualnu nagradu 2012. godine kada je uvrštena u najbolji tim Evropskog prvenstva) razgovarali smo juče o rukometu i sinu Viktoru, koji je centar njenog života.

Jesi li se dvoumila, premišljala kada je stigao poziv od Budućnosti?

Nijesam se premišljala, prije svega zato jer je veliki izazov. Nekako sam se uvijek vodila osjećajem, a za Budućnost je bilo odmah i znala sam da je to to. Bez razmišljanja i sa radošću pristala sam da dođem. Želim da napomenem da je prioritet sin Viktor, a nije lako uklopiti obaveze. Kako je suprug Stevan sa Cetinja, bilo mi je u glavi da će uvijek neko moći da uskoči u pomoć. Znam da ću biti rastrećenija, nego da sam u Ruminiji i da tražim bebisiterku Rumunku. Ali, prije svega, što se tiče rukometa, to je bilo to. Poklopilo se sve”.

Da li si razmišljala da bi jednog dana mogla da dođeš u Podgoricu?

Nikad ne razmišljam gdje ću da igram, ali ono što mogu da kažem je da mi je drago da ću biti dio Budućnosti, jer znam da je klub u samom vrhu. Drago mi je da sam došla u veliki klub, sa velikim ambicijama. Vraćam se nakon pauze, apsolutno imam veliku motivaciju i osjećam se kao da prvi put radim neke stvari. Mislim da je to dobro, jer je ponovo sve zanimljivo. Poslije začaranog kruga, ja i beba, beba i ja, apsolutno mislim da će mi biti dobro”.

Iz ove perspektivne, ima li Budućnost moć da se približi vrhu?

Ne volim da prognoziram. Bitno je da sve budemo zdrave i da imamo rotaciju. A taj primarni cilj, koliko sam mogla da osjetim, je fajnal-for. Znamo svi daje F4 takav sistem da svako svakoga može da dobije. Samo da dođemo do završnog turnira, onda ćemo pričati o narednom cilju”.

Sistem Budućnosti je zahtjevan, potrebna je ogromna volja, upornost da se prihvate načela igre. Jesi li spremna?

Apsolutno je to ono što mi se i sviđa. Tačno se zna ko što radi i svako ima zadatak. Zato je Budućnost bila tako uspješna i još uvijek je u samom vrhu. Mislim da mi neće biti teško da se uklopim, radila sam u više sistema i nije mi bilo teško da slušam ono što se priča i obavljam ono što treba. Odbrana je najvažniji dio sistema u podgoričkoj ekipi, ali od tebe se očekuju i golovi, preciznost…”

Mnogo posla, zar ne?

Volim da igram odbranu, u svakom klubu sam je igrala u sredini, znači to je bila “četvorka i petica” malo preciznije da se izrazim. Mislim da mi neće biti problem da se tučem u odbrani. Znam da se i od mene očekuju golovi. Ali, kao što ne volim da prognoziram za F4, tako ne volim o sebi da prognoziram. Znam da ću dati sve, a mislim da će to biti više nego dovoljno. Samo zdravlje da me posluži i vratim se na rukometni kolosijek. Nijesam zaboravila da igram i sve mi je ekstra zanimljivo. Jednostavno me mami da se vratim. Godinu i tri mjeseca sam napravila rukometnu pauzu, a skoro sam se fizički aktivirala”.

Imaš li tremu?

Nemam tremu. Pogrešno da se ne shvatim rukomet je na drugom mjestu, a sin je na prvom. Mislim da ću na rukomet gledati onako kako sam trebala, vjerovatno, da gledam od početka. Sa velikom ljubavlju, ali bez prevelikog opterećenja. Želim da igram i da budem rasterećena, što može biti i prednost”.

Majčinstvo te odvojilo na neko vrijeme od aktivnog bavljenja sportom, da li si u tom periodu bila potpuno isključena ili si pratila rukomet?

Kako da ne, stalno sam išla na utakmice. Zajedno sa Viktorom, mjesec je imao, pratili smo tatu u Rumuniji. Nonstop gledam ništa se nije promijenilo. Istina, u početku manje, jer je bilo mnogo posla oko bebe, ali sad, kako smo se uhodali, zajedno gledamo sport. Viktor više voli da gleda sport nego crtane filmove”.

Stigla si juče, ostaješ nekoliko dana, o čemu se zapravo radi?

Došla sam da obavim testiranja kod kondicionih trenera, dobijem plan i program kojim ću se voditi do početka priprema i to je to”.