Ser Brano osuo paljbu na klubove: Amateri dovode trenere pa ih smjenjuju zbog gluposti!

Reprezentacija.me
Piše: Reprezentacija.me 505 pregleda Dodaj komentar
FOTO: LUKA ZEKOVIĆ

Jednostavno, 14 odlazaka u aktuelnoj sezoni sa klupe i 22 trenera koja su radila ili rade u 10 naših prvoligaških klubova potvrđuju da je posao stratega u crnogorskom fudbalu sizifovski. Samo Sutjeska i Petrovac od početka takmičarske godine nijesu mijenjali šefa stručnog štaba.

Na klupi Budućnosti, Mladosti i Dečića trenutno sjedi četvrti kormilar, a opremu Grblja, Zete, Rudara, Iskre i Koma nosi drugi trener u sezoni.

Posljednji su “odstupili” Vladimir Vermezović iz plavog tabora (naslijedio ga Miodrag Džudović) u ponedjeljak i Viktor Trenevski iz Tuzi (naslijedio ga Fuad Krkanović) u utorak.

A zašto je to tako razgovarali smo sa iskusnim Branislavom Milačićem, koji nikada nije okolišao, već je uvijek pričao iskreno i sa dozom humora…

“Razlog za smjene su nekompetentni ljudi koji vode klubove, a onda tjeranjem trenera žele da sakriju sopstvene gluposti. To je osnovi razlog”, rekao je Dnevnim novinama direktor Kom Eurozoxa, napomenuvši da Zlatičani nijesu smijenili Veska Steševića, već su ga pustili da ode u inostranstvo, pošto je imao dogovor sa Al Fajsalijem iz Jordana.

“Zatim, treneri pristaju na bilo kakav odnos samo da bi radili nešto. Jednostavno, mnogo je stratega, a malo klubova”, jasan je Milačić.

Iz dana u dan u Crnoj Gori je sve više šefova stručnog štaba sa UEFA Pro licencom, koja vrijedi svuda u svijetu, a to omogućava klubovima da ih mijenjaju kao na traci, pa da u neku ruku budu i marionete…

“Ljudi su se edukovali, ali gdje smjestiti sve te trenere? Na snazi je hiperprodukcija. A onda ti mladi ljudi nijesu još svjesni šta je voditi neki klub, šta je biti trener. Rade za platu, bukvalno za egzistenciju”, jasan je iskusni vuk, koji je u karijeri bio i trener i sportski direktor i direktor.

Koliko je teško biti trener u Crnoj Gori? Pored toga što je na udaru, nijedan kormilar se ne ogradi ugovorom. Presedan je Vermezović, kome “plavi” moraju da isplate 2 5 odsto od preostale zarade. To je nekih 25.000 eura…

“Trenerski posao je izuzetno težak, ali je cijenjen u svijetu. Otvoren je, javan, trener mora da bude samodisciplinovan, da ima sociološku i psihološku crtu. Nije to samo čovjek koji zna da šutne loptu. Trener u svijetu je dobro plaćen i zaštićen je ugovorom, pa ako ne napravi rezultat, gubi samo što se tiče reputacije, ali finansijski ne”, govori nam Milačić.

Naravno, u Crnoj Gori je sve drugačije u odnosu na Evropu i svijet…

“Niko nije zaštićen ugovorom, a zašto j e to tako, ne znam. Tako ostaju bez egzistencije, a mnogi žive od toga. Jednostavno, kod nas posao trenera nije cijenjen, j er svako misli da može da bude šef stručnog štaba.”

Trenerski ringišpil u Crnoj Gori je vidljiv više nego ikada, a najveći krivac su klubovi koji nemaju viziju sadašnjosti i budućnosti. Nijedan naš prvoligaš nema plan za narednih pet godina. Praktično se životari od godine do godine…

“Ko su sportski direktori u našim klubovima i ko donosi odluke u ime klubova? Uglavnom nekompetentni ljudi koji misle da je dovoljno da popričaju sa trenerom, najedu ga, napiju ga, pa potpišu…”, iznosi golu istinu kroz humor ser Brano, koji je svjestan da ni klubovi ne biraju dobra rješenja…

“Jeste li čuli da je neko doveo trenera koji je napravio rezultat ili stvorio velike igrače? A danas su uslovi bolji nego ikada.”

Šta je uopšte cilj timova na našim prostorima?

“Jedini cilj malo jačih klubova je kako izaći u Evropu i uzeti pare, a lošijih kako ostati u ligi. To su planovi i ciljevi” pogodio je suštinu Branislav Milačić.

KLJUČNE RIJEČI:
Podijeli ovaj članak
Ostavi komentar