Ne brinite za budućnost ženskog rukometa

0
118

Za budućnost crnogorskog ženskog rukometa ne treba brinuti, poručio je predsjednik Rukometnog saveza, Predrag Bošković, dodajući da su “lavice” primjer kako se treba boriti za svoju državu.

Bošković je u intervjuu Portalu RTCG kazao da je osvojeno četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu ogroman uspjeh, koji se može porediti sa medaljama iz 2012.

On je poručio da su “lavice” trn u oku svjetskim veleselima ženskog rukometa, i da zbog toga ne treba da čude nesportske ocjene Norvežanki i Šveđanki, jer, kako kaže, te zemlje ulažu u rukomet i 20 puta više novca od nas.

Bošković očekuje da ćemo se kvalifikovati na Svjetsko prvenstvo koje se ove godine igra u Danskoj. To takmičenje će biti kvalifikaciono za naredne Olimpijske igre (OI), a Bošković smatra da smo na dobrom putu da na tom takmičenju branimo srebro iz Londona.

Nakon uspješne 2012. (srebro na OI, zlato na EP) naše rukometašice poslije velika dva takmičenja vraćaju se bez odličja? Smatrate li da je četvrto mjesto na Euru neuspjeh?

Osvajanje četvrtog mjesta na EP sigurno je ogroman uspjeh koji smo napravii. Naravno ostaje žal za neosvojenom medaljom. Na prošlom prvenstvu smo u finalu prošli pobjedom od jednog gola razlike, a sada to nijesmo uspjeli porazom od jedan razlike. To je sport i zato je sport najinteresantnija sporedna stvar na svijetu. Zato smatram da je ovo četvrto mjesto uz rame uspjesima iz 2012 godine.

Da li su za to zaslužne naše slabije partije, ili činjenica da su se od reprezentacije oprostile Bojana Popović, Maja Savić, Ana Đokić, što nam je automatski smanjilo rotaciju, što se najbolje vidjelo u mečevima protiv Španije i Švedske, selekcija koje imaju skoro dvije podjednako dobre postave?

Zašto smo 2012. u odnosu na 2014. imali više sportske sreće, razlozi su višestruki ali jedan od njih je i manji broj iskusnih igračica. Ali idemo dalje. Ovo četvrto mjesto je samo podstrek za buduće uspjehe.

Ove godine nas očekuju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Danskoj, u kojima će „lavice“ igrati protiv Islanda? Kakva su Vaša očekivanja od tog dvomeča, jer Island, kao i u muškom rukometu, nije ekipa za potcjenjivanje?

Očekujem da se kvalifikujemo na SP u Danskoj kao još jednoj stanici ka glavnom cilju koji smo postavili 2012. godine, a to je plasman na Olimpijske igre 2016. Mislim da smo na dobrom putu i da to i ostvarimo.

Svjetsko prvenstvo je kvalifikaciono takmičenje za Olimpijske igre u Riju 2016. Zavisno od plasmana Brazila, sa tog takmičenja na Olimpijadu će ići šest ili sedam timova. Smatrate li da bi plasman na Olimpijske igre bio veliki uspjeh, ili ste saglasni sa pojedinim ocjenama, da se sa Mundijala mora donijeti medalja?

Očekivanje medalje sa nekog od velikih takmičenja mogu razumjeti od armije naših navijača, jer je to prirodno i većina njih ne razumije šta to u praksi znaci, jer kao i svi navijači dobronamjerno iz sveg srca to žele.

Mi smo naše mjesto u kvalitikacijama za OI, koji ce se odrzati u martu 2016. godine, već praktično obezbijedili ovim četvrtim mjestom. Zato ćemo tokom iduće godine vidjeti, nakon kvalifikacija za SP u junu, sta nam je činjeti kako bi kvalifikacije za OI, i same OI dočekali zdravi, kompletni i motivisani da se borimo do kraja.

Na Euru nam je nedostajala duža klupa, što su navele i naše igračice. Da li u našim mlađim kategorijama ima dovoljno kvaliteta da se već naredne godine promijeni situacija, i da neke igračice koje su „grijale“ klupu na ovom šampionatu (Ramusović, Malović, Despotović) već dogodine dobiju veću minutažu?

Generacija 1996. je pokazala, a generacija 1998. će pokazati da se za budućnost crnogorskog ženskog rukometa ne treba brinuti.

Kako komentarišete izjave iz skandinavskih ekipa (Švedske i Norveške) koje su na Evropskom prvenstvu loše govorile o igri našeg tima o odbrani, i te ocjene nijesu bile nimalo sportske. Podsjećam da su Norvežanke rekle da im je drago što ne moraju da igraju sa nama u finalu, da se ne bi opet rvale, a Šveđanke su uoči meča za bronzu, govorile „kako proklete Crnogorke treba prebiti“ i kako naš tim igrom ne zaslužuju bronzu. Da li ste saglasni sa selektorom, koji je poručio da su te izjave rezultat činjenice da je mala Crna Gora sa 30-ak igračica trn u oku svjetskim rukometnim velesilama?

Ne da sam saglasan već s obzirom na funkciju koju pokrivam u EHF-u i svjedok sam svakodnevno koliko smo trn u oku mnogima koji ulažu direktno i po 20 puta više sredstava direktno kroz budžete Saveza, a indirektno nemjerljivo više kroz medije, proizvode i slično. Zbog toga ovo četvrto mjesto je ravno najvećim uspjesima koji je CG sport uopšte napravio ili će napraviti. Na kraju želim da se zahvalim prije svega djevojkama i stručnom štabu koje su primjer poštovanja i borbe za svoj tim i svoju drzavu, a svakako i svima ostalima koji su nesebično bili dio ove još jedne uspješne priče crnogorskog rukometa.

 

 

RTCG