Vaso Bakočević: Luda glava i neiskustvo su mi se dosta puta obili o glavu

Vladan
Piše: Vladan 1.1k pregleda Dodaj komentar

Rođen u Risnu, živi u Beogradu, trenira, specijalizuje se i sa uspjehom takmiči širom svijeta.

U svom statističkom tefteru bilježi 35 profesionalnih borbi sa 23 pobjede, od čega 10 nokautom, a oko svojih kukova nosio je čak tri šampionska pojasa.

Dok su druga djeca išla u školu i družila se sa knjigom, on je imao druge planove. Iz klupa osnovne škole ponio je nadimak “Psihopata” koji je i danas izuzetno popularan na svjetskoj MMA sceni, a svojim agresivnim radom i nemilosrdnim udarcima opravdava svoj ”alter ego”.

Najveći crnogorski borac MMA scene, Vaso “Psihopata” Bakočević, govorio je za Portal Analitiku o svom životu, radu i stanju ovog sporta.

Kada se kod Vas rodila ljubav prema borilačkim sportovima? Kako ste prelomili da će borba postati Vaš život, uzevši u obzir da zbog okolnosti u kojima živimo, na takve odluke mora da se ide na sve ili ništa?

Dok su druga djeca išla u školu i družila se sa knjigom, ja sam imao druge planove. Stalno sam upadao u probleme i tukao se sa ostalom djecom. Borba je je nešto što me uvijek privlačilo, i tako je i dan danas. Drago mi je što sam imao normalnu familiju koja me je usmjerila na pravi put u profesionalni sport, inače bih sasvim sigurno otišao pogrešnim putem kao mnogi, jer jednostavno sve što je bilo “normalno” mene nije zanimalo.

Šta je to kod MMA što Vam je čini najprivlačnijim takmičenjem u odnosu na ostale sportove?

MMA je takozvana slobodna borba, što znači da je sve dozvoljeno. Naravno, danas u sportu postoje striktna pravila kojih se moramo pridržavati, ali ja sam veliki ljubitelj ”old school’‘ borbi kada je bilo gotovo sve dozvoljeno i kada čak nije bilo ni rukavica. Ovo je ujedno najteži sport na svijetu. Ne mogu da zamislim da radim nešto drugo u životu, a da mogu da se vratim 100 puta unazad, opet bih isto izabrao.

Takmičenje na svjetskom nivou zasigurno zahtijeva naporne treninge. Koliko je zahtjevno posvetiti se konstantnim treninzima i takozvanom odvajanju od ”standardnog života”?

Odavno sam odviknut od standardnog i normalnog života: ovo je moj posao, i ja ne znam ni za šta drugo. Spavam, jedem i treniram. Ne izlazim po klubovima, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, ali bez borbe i treninga nikako ne mogu. Znam da mnogi u mojim godinama misle da sam lud i da propuštam mnogo, ali eto kažem vam, ovo ne bih mijenjao nikada i ja ne znam za drugačiji načn života.

Kako je nastao nadimak ”Psihopata”?

Još u školskim danima uvijek sam se tukao sa ostalim đacima i pravio probleme, tako da me zakačio taj nadimak, koji eto i dan danas nosim u ringu i  koji je postao jako popularan u svijetu MMA-a, ali naravno na pozitivan način. Publika plaća kartu da vidi show, i moj posao je da im to pripredim.

”Trash talk” je definitivno dobar marketinški trik za najavu borbe, ali da li igra ulogu u psihološkoj borbi sa protivnikom uoči meča?

I te kako. Najviše igra ulogu u prodaji karata, jer to je ono što publiku privlači. Kada se dva borca mrze i ne poštuju, onda nastaje totalni show mjesecima prije meča i to je ono što puni halu. Naravno, kada se borba završi zakopaju se ratne sjekire jer je ovo ipak sport i ide se dalje, bar u mom slučaju.

Priča u pripremi je jedno, ali kada se stane u ring da li nekad steknete osjećaj prema stavu i ponašanju protivnika da će borba biti laka ili izuzetno teška? Koliko je značajan govor tijela?

Da, nekada jednostavno možete da osjetite i namirišete strah i iskoristite to, a nekad možete jako i da se zeznete, pa da bude potpuno kontra efekat.

Koje borilačke vještine koristi Vaso Bakočević? Postoje li neke tehnike koje su obavezne za takmičenje u MMA, ili vještine koje daju prednost u odnosu na ostale?

MMA znači mješovite borilačke vještine: morate da budete dobri u svemu, oni koji su pokušavali samo sa jednim segmentom da udju u MMA meč znaju kako su prošli. Što se mene tiče, ja sam počeo trenirati direktno MMA, i nisam recimo krenuo u boks ili rvanje kao neki borci, tako da sam od početka učio sve segmente. Moja omiljena oružja su boks rvanje i ”ground and pound” – prebijanje protivnika na podu.

Jedan ste od boraca koji ne čeka, već čitav meč radite agresivno. Da li vam se taj mentalitet ikad odbio o glavu?

Jeste, luda glava me koštala par poraza.

Kakvo je stanje crnogorske MMA scene po Vašem mišljenju? Koji bi bili pravi potezi da se taj vid takmičenja poboljša na našim prostorima?

Generalno stanje u Crnoj Gori što se MMA tiče je jako loše. Ako mislite da uspijete i da se probijete do nekih većih organizacija, jednostavno morate ići na kampove i pripreme u drugim zemljama, jer kod nas nema dovoljno dobrih klubova i sparing partnera koji bi vam pomogli. Ali, sve polako postaje bolje i bolje jer sport postaje popularniji, tako da očekujem veliki napredak za nekoliko godina. Lično sam u Crnoj Gori samo na odmoru, jer sam tokom cijele godine aktivan sa borbama i uvjek sam u nekoj drugoj državi na pripremama.

Kakvo mišljenje imate o domaćim borcima? Ima li konkurencije?

Ne želim da se pravim pametan i veličam samoga sebe, ali mislim da rezultati i statistika govore sve. Imam 35 profesionalnih borbi i tri šampionska pojasa u nepunih šest godina profesionalnog bavljenja ovim sportom. Borio sam se u najjačoj evropskoj i jednoj od top tri svjetske organizacije. Nadam se da će uskoro Crna Gora dobiti još kvallitetnih boraca u MMA, kao što imamo sjajne borce u boksu.

23 pobjede – 10 nokautom, 11 poraza. Kako ste zadvooljni učinkom?

Nisam zadovoljan nikada. Da je skor 35-0 bio bih zadovoljan, ali jednostavno luda glava, neiskustvo i neprofesionalno ponašanje, pogotovo kada je dijeta i skidanje kilograma u pitanju, su mi se dosta puta obili o glavu. Ali, nikad poraz, samo lekcija, uvijek idem dalje.

”Psihopata” sigurno ne zaboravlja poraze. Možemo li očekivati revanše i naplaćivanje dugova za neke od većih poraza?

Nikada nikog nisam odbio. Da sam bio malo pametniji i da sam više birao protivnike, možda bih već sada bio u najjačoj svjetskoj organizaciji. Ali, jednostavno sam takav, ljudi me zbog toga vole i tako će ostati. Što se tiče revanša, volio bih da osvetim svaki svoj poraz ili da makar dobijem šansu, pa kakav god bio rezultat.

WFC 20, Beč, 27. avgust, veća kategorija. Šta očekujete od meča?

Kao i uvjek, očekujem pobjedu brutalnim nokautom. Nikakav problem neće predstavljati kategorija više, jer je to nesto što sam uradio i probao bezbroj puta.

Koliko je teško preći u veću ili manju kategoriju? Da li vam to zadaje dodatne poteškoće ili je samo izazov koji daje slađu pobjedu?

To je najteži dio. Mogu slobodno da kažem da sam pola borbi zbog toga izgubio. Ja se krećem sa nekih 85 kilograma, a borim se u kategoriji do 66 kilograma, i tačno mi treba osam sedmica da se dovedem na željenu kilažu. Ali, s obzirom da se borim najmanje šest, sedam puta godišnje, za razliku od drugih boraca koji su manje aktivni, to skidanje kila mi je dosta puta uništilo performanse. Naravno, jedini i pravi krivac sam ja što to dozvoljavam, ali eto, možda se opametim poslije 35 borbi. Ne znam,vidjećemo, jako volim da jedem.

Šampion u WFC-u do 70 kilograma, kada očekujemo odbranu pojasa?

Tako je, prvi put sam se borio za taj pojas 2012. kada sam posjekotinom i doktorskim prekidom izgubio pojas od Piotr Hallmana koji je sada u UFC, i dvije  godine kasnije sam se vratio i osvojio ga. Sada je moj i niko mi ga neće oduzeti. Prvu odbranu ću imati u oktobru u Londonu.

Sve su prilike da će se ponoviti meč McGregor vs Diaz. Vaše mišljenje o borcima i ko je favorit?

Vjerovali ili ne, to su moja dva omiljena borca. Revanš će se desiti sigurno, jer je već zakazan. Ne znam kakav će rezultat biti, ali znam da ćemo dobiti nevjerovatan show kao i prvi put.

KLJUČNE RIJEČI: ,
Podijeli ovaj članak
Ostavi komentar