Poslije incidenta koji je umalo prerastao u fizički obračun između našeg najboljeg džudiste Srđana Mrvaljevića i selektora Rajka Mrvaljevića na podgoričkom aerodromu, javnosti se prije dva dana saopštenjem obratio osvajač zlatne medalje. U njegovom pismu žestoko je napao selektora, koji je juče reagovao na Srđanove izjave. I njegov odgovor prenosimo u cjelini.
“Duboko sam potresen, i lično i profesionalno, dešavanjima koja su uslijedila nakon još jednog uspjeha crnogorskog džudoa, sporta kome sam posvećen od najranije mladosti.
Još mi je teže što sve to dolazi od mladog čovjeka u koga sam vjerovao, kako je on sam više puta izjavio poslije osvajanja svjetskog srebra, kada u njega i njegove mogućnosti nijesu vjerovali ni ljudi iz njegovog okruženja, pa čak ni on sam.
I ne samo vjerovao, činio sam sve što je u mojoj moći da mu omogućim sve što mu je potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata.
Naravno, to mu nijesam mogao omogućiti sam. Uz pomoć Džudo saveza Crne Gore omogućeni su mu uslovi sa kojima se nije mogao pohvaliti ni jedan crnogorski sportista a ni njegovi rivali koji dolaze iz mnogo bogatijih sredina. Na to sam uvijek bio ponosan i ja i ljudi iz Džudo saveza Crne Gore.
Radovao sam se i stanu koji mu je dodijeljen i prije postizanja značajnih rezultata, zatim, godišnjem bužetu koji nema ni jedan crnogorski sportista, nacionalnoj penziji, nesebičnim sponzorstvima od mojih poznanika i prijatelja džudoa.
Nikada nije bio uskraćen za bilo šta što mu je pripadalo, naprotiv.
Duboko me potresao tekst objavljen u dnevnoj štampi koja me je dočekala na aerodromu po dolasku sa Mediteranskih igara. Nijesam mogao vjerovati svojim očima.
Na brojne neistine iznesene u tom tekstu moja reakcija je bila ljudska. Prišao sam mu i pitao da li je moguće da si dao ovakvu izjavu. Njegova reakcija je bila burna. Time mi je potvrdio da novac u njegovom životu igra primarnu ulogu.
Izjavio je da sam prigrabio nagradu koja je meni pripala za takmičenje od koga je prošlo više od dvije i po godine i da sam je trebao podijeliti sa njegovim trenerima. Saznao sam iz te izjave da ja nijesam ni radio sa njim.
Namjerno je propustio da pomene pripreme za SP koje smo zajedno odradili, počev od Češke, Trebinja, Drvara, Kanjiže i Izole… i mnogih takmičenja: Pariza, Tokija, Moskve, Istanbula, Rima, Dizeldorfa, Budimpeše itd. gdje smo bili sami i prepušteni jedan drugome. I tu sam se najviše trudio da mu povratim samopouzdanje, da prevaziđe krizu koja je bila evidentna.
Nakon osvojene medalje u Parizu, odnosno novčane nagrade koja po zakonu o sportu pripada takmičaru i selektoru za osvojenu medalju sa Svjetskog prvenstva, prestaje naša dobra komunikacija. Pravi razlog tome je zahtjev njegovog oca, koji je javno tvrdio da je “prvo njegov trener pa tek onda otac” da bi sebi omogućio novčanu nagradu.
Očigledno da je novac jedini razlog za takvu njihovu odluku. Takođe, imam potrebu da obavijestim javnost da je Srđan bio član Džudo kluba Onogošt iz Nikšića samo nekoliko dana prije Svjetskog prvenstva, kada je osvojena medalja.
Kada smo se vratili iz Pariza sa srebrnom medaljom, pozvani smo u COK, kod predsjednika g-dina Dušana Simonovića, ja kao selektor, Srđan i njegov trener-otac koji nam se pridružio po povratku iz Pariza. Tada je predsjednik COK–a donio odluku da ja kao selektor i Srđan imamo mjesečnu nadoknadu do OI u Londonu 2012. Na to je reagovao trener-otac i rekao da treba da se dijeli sa njim selektorova mjesečna nadoknada. Iako sam ja takvom reakcijom bio zatečen i iznenađen, pristao sam. Polovina nadoknade je kasnije sve do Olimpijskih igara isplaćivana treneru-ocu (iako je taj novac pripadao meni).
Poslije samo nekoliko dana pozvani smo od strane ministra g-dina Slavoljuba Stijepovića, na prijem u Vilu Gorica kome su prisustvovali Dušan Simonović, Dragan-Baćo Drobnjak, Veselin Grbović, Dragomir Bečanović, otac- trener, Srđan i ja. Tada smo obaviješteni da je Srđan po Zakonu o sportu Crne Gore, stekao pravo na penziju i novčanu nagradu od 39.000,00 eura a ja kao selektor nagradu od 19.000,00 eura, na šta smo svi bili veoma zahvalni.
Želim da znam, pošto sam se odrekao polovine novca od COK–a , i ustupio ga njegovom treneru-ocu , ko je drugi trener i maser da bih mogao da podijelim i ovu nagradu što mi je pripala po zakonu. Što se tiče njegove izjave da nemam klub i da se nijesam bavio trenerskim poslom (što je primijetio tek nakon osvojene medalje na SP, kada su došle nagrade), to je istina! Međutim, moj posao je da postavljam kvalitetne crnogorske trenere za sve uzraste, od pionira, kadeta, juniora i seniora, kao i da najbolje takmičare šaljem na kvalitetne kampove i da ih pratim i vodim njihove mečeve na balkanskim prvenstvima, igrama malih zemalja, mediteranskim igrama, evropskim i svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama (na koje, nažalost, nijesam otišao smišljenom igrom Srđana i njegovog trenera-oca, a na koje je trener-otac otišao iako je to mjesto pripadalo meni kao selektoru koji sam sa njim i ispunio olimpijsku normu).
O njegovoj vječitoj opsesiji novcem govori i podatak da je pored već dobijenog stana tražio od čelnih ljudi DžSCG, da mu se dodijeli još jedan!!??
Nakon ovih dešavanja uvidio sam da se suštinski razlikuju naši interesi, jer mene interesuju vrhunski rezultati svih crnogorskih takmičara, a njega samo lični interesi odnosno novac.
Što se našeg zajedničkog prezimena tiče, jako sam ponosan na njega i na sve Mrvaljeviće u Crnoj Gori i van nje.
Na kraju, moja poruka za njega kao takmičara je da se okane vođenja kadrovske politike u Savezu i da se okrene onome što bi trebalo da bude prioritet svakom takmičaru.
Želim da istaknem da je moja priča dotakla mnoge koji su istinski pomogli Srđanu u njegovoj karijeri, a koji su od njega dobili “zahvalnost” sličnu meni.
To je sve što imam da kažem o ovom incidentu, a sa njim bih se složio da se može prepoznati namjera i karakter šampiona. Samo želim da stavim tačku na uvrede koje sam doživio.
A pošto je Srđan rekao da sam od njega dobio ogromnu reklamu i promociju, želim da mu se ovom prilikom zahvalim što me ‘promovisao’ u kockara i alkoholičara.
Za njegovog trenera-oca niko ne zna da je imao jedan džudo meč u životu
Rajko Mrvaljević kaže da je Srđan promašio adresu kada je govorio o tome ko nema rezultata u džudu.
“O mojim takmičarskim rezultatima mogu da govore ljudi koji su pratili moj rad kao takmičara (u mojoj karijeri osvajač sam svih državnih medalja od pionira do seniora, i kao dugogodišnji reprezentativac osvajač sam veoma jakih međunarodnih turnira koji su u rangu današnjih svjetskih kupova itd), dok za njegovog trenera-oca niko ne zna da je imao jedan jedini džudo meč u životu, a ipak je bio crnogorski nacionalni trener u “sušnim” takmičarskim godinama.
O mojim rezultatima u ulozi selektora, mogu da kažem da sam i na njih veoma ponosan jer su prepoznatljivi u Evropi i u svijetu. Postoje kompetentni ljudi u UO DŽSCG koji će dati konačnu riječ da li su zadovoljni mojim postignutim rezultatima u ulozi selektora od 2010. godine do danas. Napominjem da su u tom periodu osvojene mnoge velike medalje”, kaže se u saopštenju selektora Džudo reprezentacije Rajka Mrvaljevića.
Vijesti
