Francuski baron Pjer de Kuberten osnovao je 1894. godine Međunarodni olimpijski komitet, a nedugo nakon toga na Sorboni održan je i prvi olimpijski kongres.
Dvije godine kasnije, istorija je i zvanično krenula – u Atini su 1896. održane prve moderne Olimpijske igre, jedine u 19. vijeku. Održane su otprilike 1.500 godina nakon što su, kako se vjerovalo, upriličene prve antičke Olimpijske igre – takođe u Atini, u staroj Grčkoj, oko 776. godine prije nove ere.
Kuberten je predložio periodično okupljanje i takmičenje sportista cijelog svijeta, ali nije mogao ni da pretpostavi kakav će uspjeh već od starta postići održavanje Olimpijskih igara (svake četiri godine).
U Grčkoj, postojbini olimpizma, od 6. do 10. aprila te 1896. godine okupio se 241 sportista (takmičili su se samo muškarci), a na programu je bilo devet sportova, odnosno 43 discipline. Atletika, rvanje, dizanje tereta, mačevanje, tenis, gimnastika, biciklizam, streljaštvo – samo su neki od sportova u kojima su uživali navijači na krcatim tribinama otvorenog stadiona Panatinaiko.
Odluka MOK-a da prve Olimpijske igre budu dodijeljene gradu u kojem je rođen olimpijski pokret nije nikoga iznenadila, ali Grci su bili više nego spremni. Grčka mitologija je prepuna je primjera raznih igara, od Odiseja koji je pobijedio u trci i dobio Penelopu kao nagradu, do brojnih drugih.
Vječna slava na prvim Igrama modernog vremena pripala je Grku Spiridonu Luisu, koji je je pobijedio u maratonskoj trci, trčanoj na stazi od Maratonskog polja do Atine. U trci je učestvovalo oko 20 takmičara, najviše Grka a Luis je istrčao dionicu za dva sata, 58 minuta i 50 sekundi, ubjedljivo slavivši prvo mjesto. Zanimljivo je da nije vodio od početka, jer su prva 32 kilometra pripala Francuzu Albinu Lemusijeu, koji je morao da odustane zbog iscrpljenosti.
Vođstvo je potom preuzeo Australijanac Tedi Flak, koji je takođe kolabirao, da bi se u posljednjih nekoliko kilometara pitao samo Spiridon Luis. Pune tribine Olimpijskog stadiona, gdje je bio finiš trke, u napetosti su iščekivale takmičare, a kada je policijski glasnik javio da je u vođstvu domaći takmičar, oduševljena masa je počeka dav skandira „Helen, Helen…”
Ostalo je zapisano i da je Spiridon tokom trke pio vino, mlijeko i sok od pomorandže, te da je pojeo jedno uskršnje jaje. Kao nagradu za istorijsku pobjedu dobio je mnogo nakita i doživotne privilegije brijanja u jednoj berbernici, ali nije poznato da li je prihvatio sve ove darove. Poznato je da se više nikada nije bavio sportom.
Najuspješniji takmičari na OI u Atini 1896. godine bio je Karl Šuman, njemački rvač i atletičar, koji je osvoji četiri prva mjesta u dva sporta i četiri discipline. Pamtiće se i ime prvog olimpijskog pobjednika modernog doba – u pitanju je Amerikanac Džejms Konoli, koji je osvojio prvo mjesto u troskoku. Nije se takmičio samo u toj disciplini, skakao je i uvis i udalj, osvojivši drugo, odnosno treće mjesto.
Istakao se i Mađar Alfred Hajoš, po zanimanju arhitekta – prvi olimpijski šampion u plivanju. On je osvojio dvije zlatne medalje – u trkama na 100 i 1.200 metara slobodnim stilom. Alfred je imao samo 13 godina kada mu se otac utopio u Dunavu, i tada je odlučio da postane dobar plivač. Od kombinacije njegovih plivačkih vještina i znanja u arhitekturi profitirala je cijela Mađarska, jer je upravo Alfrer Hajoš projektovao prvi zatvoreni bazen u Budimpešti, na ostrvu Margit Siget, koji i danas nosi njegovo ime.
Bilans prvih modernih Olimpijskih igara je sljedeći: Amerikanci su osvojili najviše zlatnih medalja (11), ispred razočaranog domaćina, Grčke, čiju su takmičari uzeli jedno zlato manje. Utjeha Grcima bila je u tome što su ukupno osvojili najviše odličja, čak 47, naspram Amerikanaca sa 19.
“U susret Tokiju” pratite na http://www.cok.me/u-susret-tokiju/
