Šta uradiste Crnogorci, gdje će vam duša?

Svih pet bivših jugoslovenskih republika upisali su juče pobjede u mečevima kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Danskoj. To još jednom potvrđuje kakav se rukomet igra na ovim prostorima…

Prenosimo vam u cjelosti komentar urednika specijalizovanog rukometnog portala Balkan-Handball.com, Žike Bogdanovića, o učinku Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore…

Srijeda je bila dan za pobjede. Vidjesmo „pet od pet“ rukometaša sa ovih prostora, i to kakvih trijumfa. Vranješova Srbija pokazala je novo lice, a svi mi potvrdu onoga o čemu već priča rukometni svijet da je Ljuba trener sa onim dodatkom koji bi Njemci i Skandinavci, pa i on, teško izgovorili („čina“). Naravno, sa rizikom da se svaka tastatura može pojesti, ko i papir po kome noviinari šaraju (sjetimo se uostalom i Seada Hasanefendića), ali ovoga puta, sve govori da se svjetski renome neće sukobiti sa nekom lošom balkanskom karmom.

Biće dobro, reče Vranješ, a mi mu povjerovasmo i uistinu, šake su iznad ramena poslije Astrahana, a budućnost zagarantovana. Detalji i sitnice, koje je Vranješ sa osmjehom pominjao na svom prvom PRESS-u u ulozi srpskog selektora, to malo, donijelo je mnogo. U nekom „krivom“ momentu, kada se igrači nisu mogli ni podičiti formom koju su ponijeli iz klubova i kada je reprezentativni elan bio daleko od onog koga smo imali prošle godine, ophrvan brojem otkaza iz opravdanih i neopravdanih razloga, kada je javnost ponovo počela da gura rukomet u „drugu kategoriju“,

Vranješ je upalio šibicu, napunio pluća igračima i za 60 minuta okrenuo naše rukometne živote naopačke, baš onako kako treba. U pravi čas da spase jednu generaciju, koja je počela da se osipa, umislivši da je penzija stigla sa srebrom u Beogradu 2012. godine. Rano je za to. Opet se grize, ponovo se leti…

Šta reći o „sili koja Boga ne moli“, Hrvatima? Kako su samo dosadne te njihove utakmice u kojima Čupić i Štrlek igraju jednu drugu utakmicu, ko da igraju između sebe. Koliko samo rezerve ima u tim momcima, pa i onim koji su do prije par dana gulili „gerflor“ i na F4? Kod njih nema otkaza, nema „spuštanja gasa“, bez svakog se može i protiv svakoga. Svjetska su sila.

„Hero Team“ iz Ljubljane, naoružan svim vrstama gedžeta i socijalnih „umreživljača“ na putu do Bukurešta, počistio je Rumune i zakazao popodne odluke sa Bjelorusima u „Stožicama“ narednog vikenda. Od trojice „žonglera“, Zormana, Bezjaka i Špilera, proradio je ovaj treći. Sva trojica ima rukomet u malom prstu, a rijetko će kada izdati Denića kada su mu potrebni.

Pred Slovencima je budućnost, njihov potencijal će se tek razviti u narednim godinama, pod uslovom da ne bude nesrećnih „saplitanja“ poput Bjelorusa i sličnih. Sa rezultatima, rašće i broj fanova na socijalnim mrežama,gde momci, svi do jednoga, daju primer kolegama iz ostalih Ex-Yu timova, kako treba stvarati lojalne fanove, rukometnu publiku i uopšte, kako treba shvatati ulogu vrhunskog sportiste i primjera nekom djetetu, sadašnjem ili budućem rukometašu, vlasniku sezonske karte,itd…

Makedonci su štiklirali Cirih i sada ostaje Portugalija u „Borisu Trajkovskom“ ili kako se ono kaže pakao na jeziku Kristijana Ronalda? „Falanga“ je ispratila Kireta i društvo do još jedne pobjede, vrlo važne za samopouzdanje poslije rasturanja od strane Španaca u aprilu, ali i prijeko potrebne kako bi tamošnji navijači shvatili da u Ivici Obrvanu, Makedonija ima ozbiljnog selektora, koga ne treba potrošiti za jedno prosječno popodne protiv boljeg od sebe.

I sada, kao posljednji, ali i oni pred kojima treba napraviti i najdublji naklon, crnogorski rukometaši, zasijenili su sve. Savez prolazi kroz golgotu i početnu fazu raspadanja, registrovanih igrača i klubova imaju za dva lista A4 formata, reprezentativci otkazuju i po početku priprema, čovjeku koji ih je odveo na prvo Svjetsko prvenstvo već gledaju u leđa, dočekuje ih polupuna (gledajte u čašu kako vam odgovara) „Morača“, a oni rasturaju!

Riječ „heroji“ treba oprezno koristiti u sportu, da ne izlapi, da se ne podere, ali za ovo „deranje“ Njemaca, potrebna je još neka jača. Ko da najbolje igraju iz inata? Ko da su se namjerili sami protiv svih, a takve borbe se obično dobijaju.

Ljubitelji Bundeslige i ljudi što rukomet posmatraju malo šire, sada s pravom zapomažu: „Kuku, ubiste nam rukomet?“, aludirajući na efekat koji neodlazak na EURO 2014 može da izazove u nemačkom rukometu – rukometnoj lokomotivi – NBA ligi.

I ovako je interesovanje daleko manje od onog koje su imali u periodu poslije njemačkog zlata iz 2007. godine, pa im mjesto sporta broj 2 ugrožava košarka sve više i više. Šta uradiste Crnogorci, gdje će vam duša?