“Budućnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove.” Istina, neki se ostvare a neki ne, ali šta je čovjek koji nema snove?
Ako vam kažem da je on od malih nogu bio vatreni navijač Crvene zvezde, a da je kasnije postao njen kapiten i ime koje će se pamtiti dok god klub bude postojao, znaćete da govorim o Goranu Jeretinu.
Goran je košarkom počeo da se bavi u rodnom Nikšiću, gdje je prošao sve mlađe selekcije. Debitovao je dresu Ibona, a nakon Ibona igrao je u Lovćenu. Prvi veliki korak u njegovoj karijeri jeste upravo Crvena zvezda. Zvezda je tada bila prvi srpski klub koji se priključio ABA ligi posle rata. To je bila velika odskočna daska za Gorana i nadasve ostvarenje njegovog sna u tom trenutku. Kao član crveno-belih imao je veliku ulogu u osvajanju dva Kupa Radivoja Koraća. Istakao se svojom igrom, odlučnošću na terenu i svojom hrabrošću da preuzme inicijativu onda kad zatreba.
Zato i napisah na početku da budućnost pripada onima koji vjeruju, onima koji žele i dovoljno su hrabri da slijede svoje snove. Neki hrabrost porede s ludošću, no ja se ipak više slažem s onom da je hrabrost, ne odsustvo straha već pobjeda nad njim.
A da se sve dešava s razlogom, za to vam je Goran Jeretin živi dokaz. Nakon Zvezde potpisao je ugovor sa Dinamom iz Sankt Peterburga, gdje se zadržao kratko jer je klub bankrotirao, pa se Jeretin vratio u Budućnost gdje je pružao odlične partije i onda bum! Stiže ponuda od velikog Makabija, kluba koji je ponos Izraela. Nositi dres Makabija, za Gorana, u tom periodu značilo je preuzeti veliku odgovornost, ali i uživati u brojnim pogodnostima.
Sumirala bih to njegovom izjavom kad je došao u Makabi: “Od trenutka kad sam došao i kada su me dočekali navijači na aerodromu počeo sam da shvatam šta znači igrati u tom klubu. Od prvog dana ljudi me prepoznaju na ulici, cijela država Izrael i grad žive za Makabi.”
Ugovor sa Makabijem sigurno je kruna njegove karijere. Sa ovim timom, gdje se uvijek postavljaju najviši ciljevi osvojio je domaće prvenstvo te sezone.
Goran je kratko bio vođa naše kadetske reprezentacije na turniru u Rumuniji, iako, kako sam kaže nema trenerske ambicije prihvatio je da bude vođa kadetima na poziv Danila Mitrovića.
Da je publika na našim prostorima “razmažena”, svjedoci smo svi mi. Uspjehe lako prisvajamo, a neuspjehe ne opraštamo i tu na vidjelo izlazi naša neskromnost i brzo zaboravljamo da nismo mi ti koji možemo i imamo pravo suditi drugima. Za Jeretina su mnogi smatrali da je mogao više, da nije dao svoj maksimum i da je ostao nedorečen, nekima čak i da je prerano napustio košarku. Međutim, zašto se ne osvrnemo samo na dobre stvari? Ko smo mi da preispitujemo njegove ili bilo čije odluke?
Ako nas je on promovisao u toliko država na najbolji način a podsjećam igrao je u Njemačkoj, Rusiji, Sloveniji, Belgiji, Litvaniji, Izraelu, na Kipru…neka nam fokus bude na tome. Jer se tamo negdje u Rusiji, Njemačkoj i ko zna kojoj državi i danas pomene naša mala Crna Gora i zahvaljujući sportistima, ljudima poput Jeretina o nama govori u superlativu.
Goran Jeretin je rođen u Nikšiću, 17. septembra 1979. godine. Karijeru je završio 2013. godine na Kipru. Nerijetko je bio igrač odluke, preuzimao veliku odgovornost na sebe.
U finalu Kupa 2003/2004 godine protiv tadašnjeg Refleksa, današnjeg FMP-a, zaigrao je posle pauze od dva mjeseca i bio igrač utakmice sa 27 poena i osam asistencija.
Dakle, potvrdio je da nije važno koliko si puta pao, bitno je da si ustao i vratio se jači.
Pamtimo i njegove partije u dresu crnogorske reprezentacije dok trenutno obavlja ulogu sportskog direktora u KK Sutjeska iz rodnog grada.
Trenutno je maksimalno fokusiran na posao koji obavlja, a o planovima za sezonu koja je u toku, Jeretin je nedavno govorio u intervjuu za SK.
“Napravili smo dobar tim i za sada sve funkcioniše po planu. Sigurnim koracima idemo ka Superligi gdje će nam se pridružiti Mornar i Budućnost. Ukoliko bude bilo potrebno spremni smo i na dodatnu selekciju, odnosno na angažovanje pojačanja kako bi bili što konkurentniji i što jači u nastojanju da ostvarimo ciljeve koje smo zacrtali. Jasno je da nas čeka dug put ka onome čemu težimo a to je Sutjeska u Evropi, ali strpljenja imamo, imamo podršku navijača, a želja i volja su uvijek bili tu. Rad sa mlađim selekcija je takođe veoma dobar. Jednom riječju na dobrom smo putu. Samo moramo da se držimo kursa“.
Autor: Jovana Varagić
