Iz sale Budućnosti na obali Morače, do američkog grada romantičnog imena Verona, prošle su tačno dvije decenije mukotrpnog rada, treninga, bola i krvi.
Ipak, više od svega toga jednog od najboljih crnogorskih sportista u njenoj istoriji, Dejana Zlatičanina, tištila je nepravda crnogorskih sportskih zvaničnika – od čelnika Bokserskog saveza Crne Gore sve do najveće sportske instance u državi.
Ipak, kako reče vlasnik njegovog prvog kluba, i sam proslavljeni bokser Miodrag-Mijo Perunović: “rođeni šampion vazda nađe način da uzme ono što mu pripada, a za Dejana sam poslije prvog treninga rekao da je rođeni prvak”!
I kako dolikuje najboljem, Zlatičanin nije trčao za skutima ličnom sujetom opsjednutih partijskih apartčika u našim institucijama, ponosno i hrabro, uzdignute glave samo je gledao ka onom što mu pripada – šampionskom pojasu u najprestižnijoj i najstarijoj WBC verziji. I opasao ga je pod crnogorskim barjakom, bez centa uzetog od iste te države koju je proslavio širom meridijana – od kolijevke boksa Velike Britanije, do najveće svjetske pozornice, Amerike.
Samo uz podršku, bezrezervnu svoje familije i prijatelja, ali i predsjednika Crnogorske profesionalne bokserske asocijacije, Milorada-Mija Martinovića, koji je nebrojeno puta istakao da državu ne zanima sport, koji je zvanično najteži i samim tim najprestižniji u svijetu.
“Tek sad sam uspio da nađem vremena i zahvalim se svima na čestitkama. Izvinjavam se što ne mogu pojedinačno, jer ih je zaista mnogo. Kako od naših ljudi u zemlji, koje sam učinio ponosnim, tako i mojim navijačima iz dijaspore”, za “Vijesti” je kazao najveći bokserski šampion u našoj istoriji. “Preko četiri sata trajalo je potpisivanje autograma američkim ljubiteljima boksa, navijačima, davanja intervjua, slikanja pod crnogorskom zastavom...”
“U Veroni je bilo puno naših ljudi koji su došli da me podrže u ostvarenju istorijskog rezultata za Crnu Goru. Najvećeg ikada, i jako sam ponosan što sam uspio baš ja da postignem ono o čemu sam maštao od prvog ulaska u salu. I što mi je najvažnije, osjećam da sam naše ljude učinio neizmjerno ponosnim i taj rad od dvadeset mukotrpnih godina odricanja i krvarenja nije bio uzaludan“, rekao je crnogorski vitez magičnog četvorougla.
A Amerika je bila u šoku nakon što je prije tačno godinu u Alabami nakon isteka prvopg minuta četvrte runde pao Ivan Redkač, da bi Zlatičaninov nastup u državi Njujork bacio bokserske eksperte u trans.
“Ispisana je istorija, prva titula za Crnu Goru”, grmio je u mikrofon komentator “Šoutajma”,jedne od dvije najprestižnije sportske televizije u svijetu.
Tek pojas WBC, koji je tako suvereno pune tri godine nosio jedan od najboljih boksera svih vremena, i sigurno najbogatiji sportista svijeta Flojd Mejveder Džunior, sada će krasiti odoru 32-godišnjeg Podgoričanina.
Zlatičanin, kojeg su zbog odjeka nakon razoprnog udarca ljevicom u Evropi nazvali Dinamit, u Americi je preimenovan u Kilera (ubicu) lake kategorije!
“Možda se čini da je meč bio lak, pošto je Mamani pao u 3. rundi, ali vjerujte nije nimalo. Franklin Mamani raspolaže zaista nevjerovatno snažnim aperkatom. Samo, on nije znao koliko ja dobro mogu da podnesem udarac. I samo sam ostao strpljiv i čekao trenutak da ja njegovu izdržljivost testiram mojim lijevim krošeom! Pokazao sam kako se bori za svoju zemlju. Crnogorci su kroz svu istoriju bili ponosan narod i tako se treba i predstaviti svijetu. Ako želiš poštovanje i da budeš najbolji, onda nema opravdanja niti uzmicanja. Ideš jasno i čvrsto prema cilju i ne postoji riječ, predaja!”, zaključio je 32-godišnji vitez plemenite vještine.
Valjda je, sva ta hrabrost i čvrst pogled, uticala da brojni bokseri iz elite lake kategorijen odbiju borbu sa Zlatičaninom za najveću titulu!
