Veselin Vujović, jedan od najboljih, po mnogima i najbolji rukometaš svih vremena, a odavno trenerska avangarda tog sporta, gostovao je na Ekonomskom fakultetu i u druženju sa studentima otkrio neke „tajne“ iz svoje karijere, pune pobjeda, trofeja…
U veoma emotivnom nastupu, Vujović je ponovio ono što je mnogo puta, u brojnim prilikama i na raznim mjestima, govorio:
„Kažem da sam Jugosloven, i ne krijem to. Na to neki ljudi kažu da se u Hrvatskoj osjećam kao Hrvat, u Makedoniji kao Makedonac, u Sloveniji kao Slovenac… Pa, ako sam jugo-nostalgičar i Jugosloven, naravno da se tako osjećam, da se osjećam kao dio tog naroda i kulture. Ali, nikad nisam, niti ću ikada zaboraviti, odakle potičem i koliko sam ponosan na to“, kaže legendarni Vuja, koji je rođen prije 56 godina na Cetinju.
Emocije, koje osjeća prema zemlji u kojoj je rođen, u kojoj je odrastao i koju voli, biće na iskušenju u januaru naredne godine, kada će kao selektor Slovenije voditi rukometnu bitku sa reprezentacijom Crne Gore na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj…
„Crnogorci su specifičan narod. Mi smo od plasmana napravili euforiju, i to jeste sjajan rezultat, ali ako ti momci ne budu imali pobjedu na šampionatu, sve će da se zaboravi… To je komplikovana situacija. E sad, Crna Gora igra sa Slovenijom treću utakmicu, što je bolje…“, zagonetno se nasmijao Vuja, ali odagnao i svaku sumnju:
„Ako Crnoj Gori bude trebalo, dabogda nas pobijedili. Ali da ih pustim – ne puštam nikoga i nikad. Mada, radovao bih se intimno, ne bih, naravno, smio da pokažem…“, kazao je Vujović, potkrijepivši to jednom porodičnom anegdotom:
„Sa sinom sam igrao košarku jedan na jedan do 21, a dao sam mu 17 poena fore… Ako me dobije, kupujem mu motor. Povede 20:0, a ja dobijem 22:20… Pri kraju su ušle u teren moja supruga i kćerka, držale me za nogu, čupale za majicu… Otresao sam ih, nije bilo šanse da me zaustave. Poslije basketa vraćali smo se kući – njih troje jednom, ja drugom stranom ulice“.
Kakve su šanse Crne Gore na šampionatu Evrope…
„Crna Gora ima respektabilnu ekipu. Igrali smo dvije kontrolne utakmice pred posljednje mečeve kvalifikacija, jednu smo pobijedili 14, a jednu devet razlike, mada je Crna Gora igrala bez trojice najboljih. Da ih nismo dobili, možda ne bi prošli na Evropsko. Mi smo ih tresnuli dobro i kao da su shvatili koliko su daleko od evropskog rukometa… Došla im je Švedska u specifičnom trenutku, uz agresivnost koju je pokazala naša reprezentacija, pa Rusija, kojoj fali 5-6 igrača… Ali, ko te pita… Ovo je fantastičan, fenomenalan rezultat, šta god da se napravi u Hrvatskoj, reprezentacija zaslužuje maksimalno poštovanje“, rekao je Vujović, i u svom stilu, otvoreno, pogodio suštinu:
„Stanje u crnogorskom rukometu je daleko od onoga što zahtijeva ozbiljna selekcija. U Sloveniji imam 12 ljudi uz sebe, a ovdje je pitanje ide li fizioterapeut, ima li para za njegovu kartu? Prvo bi trebalo da pričamo o problemima, pa onda o medalji… Kada bi imali iste uslove kao drugi, tada možemo da govorimo o medaljama, ili da kritikujemo. A reprezentacija Crne Gore je od od starta u minusu u odnosu na rivale…“, rekao je Vujović.
Crna Gora je bila opširna tema u Vujinom obraćanju studentima.
„Ljudi me, čini mi se, nikada nisu doživljavali kao nekog ko je sa ovog područja, kao nekog ko predstavlja Crnu Goru, na način na koji Crna Gora zaslužuje. Nekako kao da nisam imao svoje mjesto ovdje, ni kao selektor reprezentacije, ni kao sportista, iako sam uvijek isticao svoje porijeklo“, rekao je Vujović, ne bez sjete u glasu.
Neizbježno pitanje je bilo da li mu je žao što nikada nije bio selektor Crne Gore.
„Da li mi je žao? Naravno da jeste. Da li ću biti selektor? Više ne vjerujem u to… Ali, ponavljam neću zaboraviti odakle sam krenuo i gdje je sve počelo…“, rekao je Vujović.
A zašto nikada nije bio na klupi crnogorske reprezentacije…
„Kada dođem na Cetinje, stalno se ponavlja ta priča. Moj prijatelj Peđa Bošković mi je zamjerio kada me jednom pitao da li bih bio trener rukometašica Budućnosti, a ja rekao: ‘Nemaš ti te pare’. Mogu da se zakunem u dvoje djece da sam pod tim mislio da nema tih para za koje bih ušao u ženski rukomet. On me razumio da sam nabijao cijenu tim odgovorom. Zamjerio mi je gadno i nikada me nije zvao… Nedavno, nakon odlaska Ljuba Obradovića, zvao me Zoran Radojičić, ali nisam mogao, selektor sam Slovenije“, ispričao je Vujović.
Igrajte kao da sjutra ne postoji
„Bio sam šampion 12 godina zaredom – sedam puta Jugoslavije i pet puta Španije. Prvi put kada sam bio drugi, rekao sam: ‘Ja se više ne bavim rukometom’. Kada sa 25 godina dostigneš sve, a kada si Cetinja i ponašaš se kao što sam se ja ponašao, onda ti je sve malo, uvijek hoćeš više…“, rekao je Vujović.
Njegovi tajm-auti tokom utakmica, bilo kao selektor Slovenije ili trener Zagreba, mogli bi da uđu u sportske antologije.
Njegove riječi „igrajte kao da sjutra ne postoji“, upućene Slovencima na meču sa Hrvatskom, u borbi za bronzu na Svjetskom prvenstvu početkom ove godine, tokom nevjerovatnog preokreta u finišu, obišle su svijet.
„Nemam spremljene tajm-aute. Rekao sam im da igraju kao da sjutra ne postoji, jer bih ja tako igrao…“, objasnio je Vuja.
