Crnogorskom rukometnom treneru Veselinu Vujoviću 23. marta će biti dodijeljena godišnja nagrada ,,Pireli“, koju dobijaju pet najvažnijih ličnosti godine u Sloveniji.
Ovo je sinoć za Arenu saopštio na poluvremenu prijateljske utakmice ženskih reprezentacija Crne Gore i Slovenije. Crnogorski rukometni genije voli što je stigao kući, nakratko.
Da li je lijepo biti kod kuće?
“Kako da ne, ustvari, kada bolje razmislim, ovdje se najbolje osjećam. Među svojima sam, evo, recimo, u ovom trenutku tu su Zota, Peđa, Nikola, sve ove igračice, svi ljudi sa kojima se znam godinama i za koje sam siguran da mi žele dobro. I kada nisam ili kada sam na vrhu. Na kraju krajeva, kod porodice se najbolje osjećam”, rekao je Vujović.
Kako Vam djeluje ova mlada Crna Gora?
“Nije to loše, Slovenija kompletna, a Crna Gora nije. Dobro je da se organizuju ovakve utakmice, jer mlade stiču iskustvo i rutinu potrebnu za klubove i obaveze u reprezentaciji. Crna Gora, kao i Slovenija, nemaju veliki fond igračica, ali imaju kvalitet i nadam se da će obje selekcije praviti dobre rezultate.”
Što se promijenilo kod vas od Francuske i svjetske bronzane medalje, ili ste nogama čvrsto na zemlji?
“Nakon medalje, još čvršće sam na zemlji. Poslije utakmice za bronzu, kada sam ušao u svlačionicu i čestitao mojim igračima, rekao sam im da nijesu ni svjesni, kada su okačili medalju, koliki su teret sebi stavili na leđa. Jer, svaki uspjeh te obavezuje, neuspjeh te ne obavezuje, iskritikuju te i ti dalje ideš kao da se ništa nije desilo. Ali, kada napraviš uspjeh – ništa više nije isto, svi očekuju od tebe da si bolji i da ponoviš uspjeh. Da ne praviš greške, da imaš kontinuitet, tako da je to ogromna obaveza. Ali, više volim takve situacije nego one prazne, kada nema ambicija, kada si nigdje, kada na tebe niko ne računa. Od takvih situacija bježim. Kad je visoka tenzija, napon, to mi odgovara.
Ali, takva stanja pod naponom troše emotivno i fizički, zar ne, kako se nosite?
“Pretpostavljam da treneri imaju neke svoje trikove kako održati koncentraciju, motivaciju, emociju u smislu da sebe držiš na visokom nivou i da sve to prenosiš na ekipu, jer jedno bez drugog ne može,a nije lako, stresno je na svim tim velikim takmičenjima, najvažnija i osnovna stvar je zaboraviti utakmicu koju ste toga dana odigrali, jer od nje koristi nema. Moraš da čvrsto hodaš, da znaš gdje si, da svakog dana pokazuješ želju koja se graniči sa fanatizmom. Ekipa koja se bori može da izgubi, ali teško. Takvu filozofiju forsiram”, rekao je na kraju razgovora Veselin Vujović.
