Veselin Vujović je bivši i po mnogima najbolji rukometaš svijeta svih vremena. Rođen je na Cetinju 19. januara 1961. godine. Rukometnu karijeru je započeo u Lovćenu. Za slavnu generaciju Metaloplastike iz Šapca igrao je ’80 – ih, a kasnije je nastavio svoju karijeru u Španiji. Igrao je na poziciji lijevog beka. Kao trener je vodio Sijudad Real, Vardar, Al Sad i Vardar prije dolaska u Zagreb 2014, a bio je i selektor Srbije i Crne Gore u periodu od 2000. do 2006. godine. Trenutno je selektor rukometne reprezentacije Slovenije.
Sa Barselonom je osvojio EHF Ligu šampiona, a karijeru je završio u Granoljersu. Vujović je sa Metaloplastikom takođe osvojio dvije rukometne Lige šampiona i to 1985. i 1986. godine. U izboru sportskog lista „Sport“ 1986. godine proglašen je za najboljeg sportistu Jugoslavije. Zlatnu medalju osvojio je na Svijetskom prvenstvu 1986. kao i na Olimpijskim igrama 1984. Ima i srebrnu medalju sa Svjetskog prvenstva 1982. i bronzu na Olimpijskim igrama 1988. Kao trener Sijudad Reala dva puta je osvojio Kup pobjednika kupova. Sa reprezentacijom Jugoslavije je osvojio zapaženo četvrto mjesto na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine. Bio je trener Vardara od 2006. do 2013. Kup i šampionat Makedonije osvajao je po tri puta. Prvu medalju kao trener osvojio je sa reprezentacijom Slovenije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
U meču za treće mjesto njegov tim je nakon nevjerovatnog preokreta pobijedio Hrvatsku. Utakmica je riješena u poslednjim minutima. A harizmatični Vujović je ovaj veliki uspjeh za „Blic“ definisao u njemu svojstvenom stilu: „Kažu ljudi Slovence trenira Crnogorac, pa igraju samo deset minuta.“ Veselin važi za čovjeka britkog jezika, koji ima svoj stav i ne boji se da ga iznese. Tako se često osvrne na trenutnu situaciju u kojoj se nalazi rukomet. Smatra da je rukomet zapostavljen, da brojni problemi i slabi rezultati samo idu na ruku ostalim sportovima koji zauzimaju mjesto koje je nekada pripadalo rukometu. U skladu sa brojnim uspjesima i rezultatima koje je postigao, ali i zbog fizičkog izgleda često ga porede sa legendarnim glumcem i majstorom borilačkih vještina Čakom Norisom, što ovom velikanu nimalo ne smeta.
Ono što njega boli i što često naglašava da će ga i u smrtnom času boljeti jesu neopravdane optužbe da je na Evropskom prvenstvu u Švajcarskoj 2006. godine kada je bio trener Srbije i Crne Gore prodao utakmicu Hrvatima. Ako je ekipa ogledalo trenera, a on je Sloveniji donio prvu medalju sa svjetskih prvenstava, onda to dovoljno govori o njegovoj posvećenosti prema timu koji predvodi. Popularnog Vuju možemo okarakterisati kao vječitog borca, čovjeka koji čvrsto stoji na zemlji sa jasnom vizijom šta hoće a šta ne.
Kako ga je opisao njegov saigrač za „Žurnal“, jednom riječju „zvijer“, šmeker koji sve vidi i predvidi. Zbog svega ovoga ne čudi što se kroz karijeru rukometni Maradona vodio devizom: “Bolje umrijeti na nogama, nego živjeti na koljenima.“
Piše – Jovana Varagić
