Taman kada se pomisli da ne može niže, da ne može grđe – Budućnost i to demantuje.
Uprava, sportski direktor, trener, stručni štab i igrači, svi skupa – zastiđe što napraviše od simbola grada, države i najvećeg brenda crnogorskog fudbala.
Plate od sedam, osam, devet ili deset hiljada eura, ugovori po godinu i po – đe su zimska pojačanja Nenada Maslovara?
Poneko igra, ali kao da ne igra, neko sjedi na klupi, a većina na tribinama. Prvi operativac Podgoričana doveo je dvocifren broj igrača, a nijedan ne valja. To je nezabilježeno u modernoj eri fudbala i tehnologija, gdje su informacije, komunikacija, provjere i kontakti dostupni svima.
Dešavalo se da se pogriješi u izboru i na mnogo višem nivou. Jedan, dva, tri, pa i četiri igrača, ali da se promaši sa svih desetak fudbalera – to nije samo za osudu, nego za dublju, ličnu odgovornost.
Kako je razmišljao, na osnovu čega je pravio plan, kako je skautirao i birao, sa kime se konsultovao, čime se u krajnjem rukovodio, a što je zapravo dao – pitanja su na koja bi trebalo da odgovori upravo Maslovar.
Čovjek koji je pucao na visoko mjesto u Fudbalskom savezu Crne Gore, kao istaknuti oponent aktuelnog predsjednika Dejana Savićevića, kao nekadašnji rukovodilac Grblja i Južne regije – pokazao je zaprepašćujuće neznanje.
Za novce koje je spiskao u januarskom ,,mercatu“ mogao je da se napravi tim koji bi se vratio u trku za titulu, a složio je ekipu koja do posljednjeg kola neće samo da strijepi za mjesto u Evropi, nego još gore – da bude akter baraža za opstanak.
Kako igra, na što liči i koliko nemoćno izgleda – ni Druga liga nije predaleko, zapjevaše ultrasi nedavno pod Goricom.
Budućnost više nikoga ne može da dobije, niti gol da postigne. Četiri utakmice u nizu bez trijumfa, a više od 360 minuta bez lopte u protivničkoj mreži. Slika i prilika boljih, modernijih, konkurentnijih, karakternijih ,,plavih“ kakve je najavio Maslovar pred Novu godinu kada je postavljen za sportskog direktora.
Pored toga što je izgriješio sa rosterom, napravio je i strašan problem ostalim crnogorskim klubovima. Poremetio je tržište. Momci koji znaju koliko se primalo u Budućnosti – kako ispod toga da dođu na ljeto? Uzročno posljedična veza može da se prenese na ostale prvoligaše sa izraženijim ambicijama…
Sa stanovišta recimo Mornara, koji pravi mnogo bolju i zdraviju priču sa neuporedivo manjim budžetom, mnogo će teže biti Mitru Novakoviću da dovodi igrače za duplo ili troduplo manji iznos.
Sutjeska je prva na tabeli, pobjegla je najljućem rivalu nestvarna 23 boda, a u svojim redovima nema fudbalera koji prima mjesečno više od pet hiljada eura.
Rasipanjem rekordne sume na momke koji dugo nijesu igrali, Maslovar je napravio i medvjeđu uslugu kumu, treneru Budućnosti – Miodragu Božoviću.
Grof je postao najplaćeniji stručnjak od kada postoji crnogorska liga. Ne ulazeći u privatnost, u fudbalskim i dobro obaviještenim krugovima barata se sumom između petnaest i osamnaest hiljada eura mjesečno.
Ne da nije opravdao platu – nego se debelo utopio u sivilo kakvo klub ne pamti. Renomirani stručnjak, jedno vrijeme preteča među našim trenerima, kormilar sa ozbiljnom karijerom – izgleda nemoćno, nedorečeno u ovakvom timu i rasturenim vrijednostima. Nadovezao se na urušeni sistem koji i dalje propada. Bez zadrške.
Božović je pristao na pojačanja koja sve manje koristi, tokom proljeća je lutao i još luta sa sastavom, a u posljednje vrijeme se okrenuo mlađima, kada je shvatio da nema vajde od novajlija. Od njih, čak mnogo više vjeruje otpisanim i precrtanim senatorima, veteranima Igoru Ivanoviću i Adnanu Orahovcu, od kojih se klub javno odrekao, poslavši ih da treniraju odvojeno od grupe, zajedno sa Petrom Grbićem, Vladanom Adžićem i rekorderom po broju nastupa Lukom Mirkovićem ako se računa od 2006.
Bez dileme, Grof snosi krivicu za nastavak rezultatskog debakla koji traje od ljetos. Ni on ne može da poveže više od dvije pobjede, jer su i njegovi „plavi“ spori, tupi, bezopasni i ranjivi. Negledljivi.
Otuda i ne čudi što najplaćeniji trener interno razmišlja da digne sidro, lomi se ostati ili otići, iako ima važeći ugovor i za sljedeću sezonu.
Možda bi to sada najviše i odgovaralo Upravnom odboru u kojem sjede Ninoslav Kaluđerović, Nikola Marković, Mileta Šćepanović, Feđa Smatlik i Emin Isić kao predstavnik ,,varvara“, na čelu sa predsjednikom Borisom Spalevićem. Ino scena je daleko, baraž jako blizu, troškovi ogromni, buduće finansiranje upitno – pitanje je što je u interesu čelnicima koji će ostati upamćeni po najvećem srozavanju kluba u novijoj, ako ne i čitavoj istoriji.
Angažovani po partijskoj liniji, a nadasve – neznaveni za ovu rabotu, bez strategije i razvojnih višegodišnjih planova, napravili su od Budućnosti seljačku zadrugu, podložnu podrugivanju, ironiji i ismijavanju čak i od sopstvenih fanova. Odbili su i ono malo ljudi što je iz čiste ljubavi dolazilo na stadion da gleda voljeni tim.
Fakturisanjem jela i pića na račun FKB, odobravanjem visokih ugovora, trošenjem nemilice na ko zna što – došlo se do toga da nema para za igrače i stručni štab. Više od 50 dana kasne primanja za protagoniste na terenu, dok je jednom dijelu radne zajednice, onome koji mnogo manje košta, isplaćena zarada.
Do kada će ovakvo posrnuće Budućnosti da traje, do kada će ovi ljudi da rukovode, kadriraju i odlučuju, možda bi trebalo da zna gradonačelnik Glavnog grada.
Saša Mujović se zaklinjao u plavo-bijele boje, sa snažnim narativom onomad kada je stao pred novinare u kampu na Starom aerodromu, obećavajući evropske razmjere. Kao neko ko rukovodi opštinom u čijem vlasništvu je više od 90 odsto akcija kluba kao akcionarskog društva – najmanje što može je da nešto pokrene iznova.
Ili možda ne može ni toliko – zbog partijskih dilova, usluga, raspodjela, trgovina, interesa…
Da Budućnost ima rezultate, igru, da je konkurentna i napredna – ne bi se potezalo pitanje đe su onih dva miliona i kusur eura što je Glavni grad usuo na račun ,,plavih“.
Ali, kada je na viđelo izašao ovakav raspad i muka – traži se opravdanje i konsekvence za sve što je dovelo do najniže tačke.
Po toj logici – svi u Budućnosti zaslužuju otkaz. Ovaj stogodišnjak treba bolje ruke.
