Tri kola pred kraj prošle sezone u Bundesligi, kada se njegov Veclar borio za mjesto u EHF Evropskoj ligi, Stefan Čavor je doživio jednu od najtežih povreda u sportu.
Crnogorski rukometaš je na treningu pred duel sa Lajpcigom nezgodno doskočio i pokidao prednji ukršteni ligament, čime mu je odmah srušen san o nastupu na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj i Poljskoj.
Minimalna pauza kod takvih povreda je sedam mjeseci, a on je baš toliko proveo van terena. Povrijedio se 3. juna, a već 9. januara je bio na treningu tima iz njemačke pokrajine Hese.
I već se pojavio na terenu – u subotu je igrao u četvrtfinalu Kupa Njemačke protiv Flenzburga i upisao po gol, asistenciju i ukradenu loptu.
Njegov tim je na gostovanju poražen nakon produžetka (29:28), ali je 28-godišnji Budvanin od 53. minuta meč gledao sa tribina, jer je dobio crveni karton.
„Kada sam se povrijedio, nije me puno ni zaboljelo. Fizioterapeut je odradio sve provjere za koljeno, gledao da li se pomjera i mislio je da nije ništa strašno. Tada sam, međutim, bio zagrijan, mišić je držao koljeno, ali sam iste noći odradio snimak magnetnom rezonancom. Vidjelo se da mi je pokidan ligament, a od ljudi iz kluba sam tražio da se operišem u Hrvatskoj, kod dr Saše Jankovića, koji je doktor njihove fudbalske reprezentacije. Sve je prošlo odlično, doktor je bio jako korektan i prije i poslije operacije. Ulio mi je samopouzdanje, jer je to za njega bila rutina, a mene je, iskreno, bilo strah kako će sve proći”, priča Čavor za „Vijesti”.
Poslije operacije, desni bek „lavova” je otišao u rodnu Budvu, a onda je počeo oporavak u Podgorici.
„Sa fizioterapeutom reprezentacije Andrijom Damjanovićem sam prva dva i po mjeseca radio tzv. predoporavak. Andro je bio tu za mene 24/7, za sve je imao volje. Ima toliko pozitivne energije, da zaboraviš sve kad si pored njega”, istče Čavor.
„Poslije toga sam došao u Njemačku na kontrolu, da se vidim sa doktorom, a onda u Beograd u ambulantu PhysioSystem, sa kojom sam ostvario konekciju preko Đurđine Jauković i Draška Nenadića. Kod njih sam proveo mjesec i po, a onda isto toliko sa kondicionim trenerom Milanom-Mićom Veselinovićem. Andrija, Raša iz PhysioSystema i Mića su najviše potegli oko mog oporavka, hvala im na svemu”.
Oporavak u Beogradu je završio 30. decembra, a onda nakon odmora otišao u Veclar.
„Kada sam došao u klub 9. januara, odradio sam sve testove, da se vidi ima li razlika između desne i lijeve noge. Sve je bilo u redu, pa sam prvo krenuo da individualno treniram, a onda sve više sa ekipom i igrao jednu prijateljsku utakmicu prije duela sa Flenzburgom”.
Da li si imao strah kada si kročio na teren, da igraš zvaničnu utakmicu?
„Bilo je malo i toga. Ne mogu da kažem da sam ukočen u napadu, ali dosta kalkulišem, tražim formu, pravi tajming… Fizički se osjećam dobro i u odbrani igram malo lakše, ali vidim da mi u napadu fali rutine. Samo da vratim osjećaj i sve će biti u redu”.
Čavor je posljednji put za reprezentaciju igrao 17. aprila, u revanšu baraža za SP protiv Grčke. Biće spreman za dvomeč kvalifikacije za EHF Euro sa Slovenijom 9. marta u Podgorici i tri dana kasnije u Kopru.
„Jedva čekam okupljanje, dugo je prošlo od utakmice sa Grčkom. Sigurno će nam biti jako teško, Slovenija nije ista ekipa kao ona koju smo savladali na Evropskom prvenstvu, ali igramo kod kuće i možemo da se oslonimo na navijače. Kao što smo svaki put dobijali rivale pred našom publikom, vjerujem da možemo i sada”.
Jednog iz plejade vrhunskih crnogorskih desnih bekova u reprezentaciji će dočekati novi selektor, jer je Zoran Roganović podnio ostavku nakon 18. mjesta na Svjetskom prvenstvu.
„Žao mi je što je Zoki otišao, stvorio je bio baš lijepu atmosferu. Dosta smo napredovali kao ekipa, ali to je sastavni dio sporta, uvijek ima takvih momenata. To mora da se prihvati i krene dalje, a mi moramo da nastavimo gdje smo stali i pokušamo da budemo bolji”, zaključio je Čavor.
NAPUSTIĆU VECLAR SAMO AKO DOĐE POZIV OD TRI-ČETIRI NAJBOLJA NJEMAČKA KLUBA
Stefan Čavor je 2016. stigao u Veclar, gdje ima fenomenalan status, o čemu govori i činjenica da ima ugovor do 2026. godine.
„Ako ostanem do kraja ugovora, provešću ovdje 10 godina. U Veclaru sam srećan i zadovoljan, mada je ova sezona malo gora za klub nego prethodne. Promijenjen je i trener, jer se očekivalo da budemo u ‘zlatnoj sredini’, a sada smo tik iznad zone ispadanja. Ima još dosta utakmica, prioritet je da uđemo u sigurnu zonu. Teško je očekivati da budemo šesti, sedmi ili osmi, kao prethodnih sezona, ali bi bilo dobro da osvojimo 11. ili 12. mjesto, pa da sljedeće godine počnemo iznova”.
Za Veclar je na 188 utakmica dao 684 gola. Bilo je priča da ga žele veći klubovi, ali je i dalje na istom mjestu.
„Uvijek ima priča, ali dok se to ne stavi na papir, neću da razmišljam o tome. Ako dođe pravi momenat, otići ću, ali o tome puno ne razmišljam. Sigurno je da neću preći u ekipe koje su u rangu Veclara ili malo iznad, već samo ako dobijem poziv od tri-četiri najbolja kluba u Njemačkoj”.
