Žene u crnogorskom sportu već decenijama su miljenice navijača. Neke su to zaslužile mnogobrojnim uspjesima, osvojenim medaljama na domaćim i međunarodnim takmičenjima, ali prije svega, svojim odnosom prema sportu, javnosti, i generalno prema životu uspjele su da se izdignu do statusa sportskih heroina.
Najbolji primjer ovih nepisanih pravila ogleda se u liku i djelu naše sugrađanke Slađane Perunović, čija zvijezda već više od 10 godina sija na crnogorskom sportskom nebu, a čini se da je vrijeme najboljih rezultata i rekorda tek pred njom.
Slađana je mnogo puta bila najbolji ambasdador Nikšića i Crne Gore, ostvarivši sjajne rezultate na domaćim i međunarodnim takmičenjima (800 metara, maraton, prvakinja Balkana u maratonu i polumaratonu, prvak¬inja Evrope na Ekipnom prvenstvu Evrope u Rejkjaviku).
O tim uspjesima napisano je mnogo, pa ćemo istaći onaj najvažniji. Jedna je od rijetkih sportista iz grada pod Trebjesom koja je imala priliku da nastupi na Olimpisjkim igrama, bilo je to u Londonu 2012. godine .
Specijalno za portal Mladi Nikšića „crnogorska gazela“, kako je nazivaju inostrani novinari, govori o atletskim počecima, uspjesima, usponima i padovima, stanju u nikšićkom sportu i još mnogo čemu.
Slađana se za atletiku operdijelila još kao djevojčica nakon jednog časa fizičkog vaspitanja.
Bilo je to, sada već davne 1997. godine na času fizičkog vaspitanja pojavio se Drago Musić, moj današnji trener, koji je uz konsultaciju sa pokojnim profesorom Mijom Perunovićem prepoznao moj talenat i odveo me na prvi taletski trening.
Ubrzo si spoznala i značaj koji atletika ima za zdravlje i postala svjesna prednosti koje ti može donijeti bavljenje tim sportom.
Odmah sam shvatila da je atletika jedan od najzdravijih sportova. Prednost bavljenja njome je u tome što si fizički spreman i kao takav možeš da prebrodiš sve prepreke, kako fizičke, tako i psihičke.
Kada pominjete prepreke, možete li našim čitaocima opisati jedan Vaš trening?
Treniram dva puta dnevno. Jutarnji trening se sastoji isključivo od futinga i gimnastike, a popodnevni zavisno od tipa treninga. Ako je u pitanju aerobni, trči se od 15-30 km a anaerobni i specifični su najteži treninzi, sa 4 km zagrijavanja, gimnastike i ostalih vježbi koje traju 15 minuta, zatim slijedi glavni dio gdje se pretrči od 6 – 10 km u visokom ritmu i na kraju se završava laganim trčanjem 2 km i gimnastikom.
Koliko je teško uskladiti privatne i poslovne obaveze, obzirom na to da atletika iziskuje puno vremena i odricanja?
Svakako da je teško, ali kada ideš ka cilju, sve se može uklopiti i uskladiti.
Šta Vas najviše inspiriše dok trenirate, takmičite se i ostvarujete vrhunske rezultate, posebno u trenutku kada mislite da odustanete (ako postoji takav trenutak) i na kraju, ipak, završite trku?
U tim trenucima pomislim na teški rad i odricanje koji sam uložila da bih stigla do nekog velikog takmičenja, ostvarila rezultat. To mi daje snagu da nastavim dalje, da ne odustajem, čak ni onda kada je najteže.
Takmičite se u više disciplina, koja Vam najviše odgovara, da li biste je zbog nečega izdvojili?
Odgovarju mi sve discipline srednjih i dugih pruga, ali sam sebe pronašla u maratonu, a to je disciplina u kojoj ostvarujem najbolje rezultate.
Kolika je zasluga trenera Draga Musića koji je ugradio sebe u vaše najveće sportske uspjehe?
Njemu pripada ključno mjesto kada je u pitanju moj sportski razvoj. Da nije bilo njega, sigurno da ne bih postigla ove rezultate i zaista mu mnogo dugujem.
U posljednje vrijeme učestvovali ste na takmičenjima u Baru i Beogradu. Kako ocjenjujete konkurenciju i da li ste zadovoljni formom, jer ste na tim takmičenjima ostvarili ubjedljive pobjede?
Pripremala sam se od januara, zadovoljna sam postignutim, jer su mi te trke i ostvarene pobjede poslužile kao dobra podloga i provjera sposobnosti pred dalje izazove.
Dosadašnju karijeru obilježile su Vam pobjede, da li bi ste neku posebno izdvojili, postojili ta koju smatrate najdražom?
Bilo ih je mnogo, ali ću posebno pamtiti onu ostvarenu na Kupu Evrope na 3000 m u Rejkjaviku 2011.godine, kad sam pobijedila ispred Kenijki i Etioplajnki koje nastupaju za Azarbejdzan, tada sam, uz pobjedu, postavila i crnogorski rekord.
Vaša fizička spremnost ne dovodi se u pitanje ni u jednom trenutku. Ipak, da li je bilo slučajeva, kada ste morali odustati u finišu trke zbog povrede?
Rijetko, jer se trudim da budem fizički što bolje pripremljena, ali pamtim povredu sa Svjetskog prvenstva u Moskvi.
Da li ste imali, ili trenutno imate uzora u sportu kojim se bavite?
Naravno, uzor mi je legendarna srpska atletičarka Olivera Jeftić, koja mi je danas suparnica na stazi. Uzor mi je jer je evropska šampionka, već dugo traje u vrhunskom sportu i najbolji je dokaz da se radi o rođenooj šampionki.
Dosadašnju karijeru krunisali ste učešćem na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, možete li našim čitaocima prenijeti dio tog iskustva?
To je osjećaj koji se ne može riječima opisati, kruna karijere svakog sportiste. Nadam se da ću nešto slično doživjeti naredne godine na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru.
Često se pojavljujete u medijima, kako se Vaš suprug nosi sa velikom popularnošću koju uživate u crnogorskoj javnosti?
Svjestan je moje popularnosti , vrste posla kojim se bavim i sasvim normalno prihvata to što sam javna ličnost.
Da li se u slobodno vrijeme bavite nekim drugim sportom i da li ste se možda, kao mlađi, bavili i imali neke druge vizije, koje nijesu bile vezane za atletiku?
Bavila sam se gimnastikom u jednom periodu, mnogo sam voljela taj sport, ali je ljubav prema atletici kasnije prevagnula.
Koliko planirate da se zadržite na atletskom tronu i da se , uopšte, bavite vrhunskim sportom?
Nadam se dosta dugo, jer poznato je da maratonke najbolje rezultate ostvaruju nakon što napune 32 godine.
Imate li u planu da se u bliskoj budućnosti ostvarite kao trener mladim nadama u Nikšiću, jer posjedujete ogroman potencijal i iskustvo?
Naravno, po završetku karijere planiram da se posvetim radu sa mlađim kategorijama u mom Atletskom klubu Nikšić.
Da li mislite da je Nikšić grad sporta i šta je, po Vama, potrebno uraditi kako bi se kvalitet sporta podigao na viši nivo?
Nikšić je oduvijek bio grad sporta i sportista koji su bili šampioni. Da bi i grad i sport bili na još većem nivou potrebno je da se poboljša kompletna infrastruktura koja je neophodna za uspjehe sportista.
Obzirom na to da ste u velikim obavezama zbog atletike, da li kuvate i koje je Vaše omiljeno jelo?
Naravno da kuvam, ali nemam neko omiljeno jelo. Bitno je da je ukusno i zdravo.
Volite li da čitate i koju knjigu biste preporučili našim čitaocima?
Nemam mnogo vremena za čitanje. Obično to radim na putovanjima. Nemam omiljenu knjigu, ali moja preporuka je bilo koje od djela nobelovca Iva Andrića.
Koji su vaši budući planovi i koja vas takmičenja očekuju u narednom periodu?
Očekuje me mnogo profesionalnih obaveza: Igre Malih zemalja na Islandu, Evropske Igre u Bakuu, Prvenstvo Balkana, Svjetsko prvenstvo u Pekingu i nadam se što boljim rezultatima.
Ne znamo koliko ste upućeni u koncept našeg portala, a s obzirom da su naša ciljna grupa mladi Nikšića, odnosno informisanje, edukacija i uticaj na njihovo konstruktivno razmišljanje, kako Vam se čini ta ideja?
Pratim portal, ideja je dobra i mislim da mladima treba plasirati zdrave stvari i zdrave stilove života.
Da li na kraju razgovora imate neku poruku za naš portal?
mladiniksica.me
