Vlado Šćepanović je treći put u Partizanu, prvi put u trenerskoj ulozi, kao pomoćnik Italijana Andree Trinkijerija, prvog stranca na klupi “crno bijelih”.
S obzirom na to da su imali odličnu polugodišnju saradnju u njemačkom Brose Basketsu (Bambergu), i činjenicu da je Vlado u igračkim danima ostavio neizbrisiv trag u beogradskom klubu (dvije titule i Kup Jugoslavije), nije iznenađenje da je Trinkjeri izabrao da mu jedan od najboljih crnogorskih košarkaša svih vremena bude desna ruka u ovoj novoj trenerskoj avanturi…
“Kada je Partizan prije 7-8 dana kontaktirao Andreu, pitao me da li bih volio sa njim tamo da radim. Pošto je to bila i želja Partizana, sve se brzo završilo”, kaže za “Vijesti” Šćepanović.
“Sve se poklopilo za mene, prvo poziv od Andree, a onda i Partizana. Htio sam i dalje da nastavim da radim sa Trinkjerijem, jer je vrhunski trener, a poklopilo se da radimo zajedno u klubu u kojem sam u dva navrata imao uspješne godine, rezultatski i u svakom pogledu. I danas u tom klubu osjećam nevjerovatno poštovanje. Sve je ispalo na najbolji način“, dodaje Šćepanović.
Prije odluke o dolasku u Partizan, Trinkjeri se konsultovao sa Šćepanovićem.
“Znao je da sam igrao u Partizanu, da sam u dobrim odnosima sa njima, da klub poštuje to što sam uradio u prošlosti kao igrač. Približio sam mu kakav je Partizan klub, sve oko njega, kakve su ambicije kluba uvijek bile”.
Činjenica da ja poznati trener izabrao za prvog pomoćnika, govori da je i Trinkjeri zadovoljan saradnjom sa Šćepanovićem.
“Mi smo, stvarno, imali više od pola godine izvanredne saradnje u Bambergu. Nažalost, nije rezultatski bilo ispraćeno kako smo očekivali, zbog kvaliteta ekipe i drugih stvari. Prezadovoljan sam kakav smo odnos izgradili, privatni i košarkaški”.
Trinkjeri je potpisao trogodišnji ugovor.
“On je mnogo ozbiljan trener, nije došao u Partizan na pola godine, da samo u tom periodu pokuša da napravi neki rezultat. Sezona je krenula kako je krenula, ima tu dosta problema, nedostaje, možda, i nekih igrača, ali uprava kluba kada je zvala njega znači da gleda u budućnost, da u planovima ima mnogo ozbiljniji projekat. Potpisom na tri godine je svima jasno da je to dugoročan projekat. Partizan je veliki klub, i ambicije su uvijek velike. Ali, ništa ne može preko noći, moramo polako da se vraćamo na pravi put, za šta treba vremena. Međutim, Partizan će opet biti ekipa od koje će svi zazirati, nikome sigurno neće biti lako igrati protiv nas već ove godine. A Partizan će, svakako, biti u igri za neki dobar rezultat, to je neminovno”.
Za manje od dvije sedmice Partizan će gostovati u “Morači”, a Šćepanović će prvi put biti na klupi protivničkog tima, pošto je u prošlosti dolazio kao protivnički igrač.
“Ogroman je rivalitet dva kluba, znam to dobro iz vremena kada sam igrao za Budućnost i Partizan. Ta dva kluba su na ovim prostorima obilježila moju karijeru. U Budućnosti sam bio sedam godina i ne želim da ponavljam koliko je Budućnost meni dala, prvo kao igraču, a onda i treneru i čovjeku, i koliko sam ja dao Budućnosti. Podgorica to zna da cijeni i poštuje. Na svakom koraku sam bio poštovan, zbog toga što sam bio pravi sportista dok sam bio u Budućnosti, uvijek sam davao maksimum. To je, jednostavno, moja druga kuća, od kada sam otišao iz Kolašina. Što se mene tiče, kao i do sada, očekujem doček pun poštovanja, kao što će uvijek biti sa moje strane”.
Igrao je Evroligu, a kao pomoćni trener u Brose Basketsu iskusio je i novi sistem takmičenja u elitnom košarkaškom takmičenju, pa mu je potpuno jasno kroz šta prolazi Budućnosti, koja je do sada upisala svih pet poraza.
“Evroliga je potpuno drugi sport, počev od organizacije. Ogroman kvalitet je skoncentrisan u 16 klubova“, kaže Šćepanović.
“A mi smo kao narod uvijek ambiciozni, možda i više nego što zaslužujemo, uvijek hoćemo da smo najbolji, da smo u vrhu. Jednostavno, nekad nije dovoljno“, dodaje Vlado, koji je u dresu Budućnosti osvojio po dvije titule i Kupa Jugoslavije.
Budućnost je, kaže, “napravila sasvim solidnu ekipu, ali u Evroligi nije lako”.
“Tek sada kreću još teže stvari, pošto sistem takmičenja ne dozvoljava ni odmor, ni vremena za ispravljanje grešaka. Kad upadnete u tu mašinu, izlaska nema dok se ne završi. Nema ni vremena za kukanje i plakanje nakon izgubljene utakmice, mora da se ide dalje. Velika je stvar za klub i državu da se igra Evroliga, ali ne treba imati velika očekivanja. Svaka pobjeda u Evroligi je zlata vrijedna, jer tu nema loših ekipa. Budućnosti fali iskustva za ovo takmičenje, zato je neke utakmice ispustila, kao protiv Darušafake u gostima, bila je blizu protiv Makabija i Panatinaikosa u Podgorici. Ali, to su utakmice koje se igraju 40 minuta i na kraju do izražaja dolazi kvalitet. Sigurno ih očekuje teška sezona dok traje Evroliga, ali moraju da budu psihički spremni za sve”.
Šćepanović je trenerski debi imao na klupi Budućnosti, u sezoni 2016/2017, ali je, neočekivano, podnio ostavku nakon prvog poraza u ABA ligi, iznenađujućeg u Skoplju od Karpoš Sokolija (tada prva pobjeda), a koji je usljedio poslije osam pobjeda u regionalnom takmičenju.
Ne ulazeći u detalje, Šćepanović je tada za TV Vijesti, između ostalog, kazao da je „riješio da se povuče i da to ostavi nekom ko će moći da vodi tim bez pritisaka i vjetrova”, ističući „da u posljednje vrijeme atmosfera u ekipi nije bila košarkaška, te da je došlo do toga da je bilo nemoguće raditi”.
I sa ove vremenske distance kaže da bi isto uradio – i prihvatio ponudu da vodi prvi tim i donio odluku da napusti klupu.
“Ja sam čovjek koji dobro razmisli prije svake odluke. Uvijek treba imati kompromise, ali nekih ne treba da bude. Mislim da sam napravio pravi potez kada sam preuzeo da vodim ekipu i kada sam otišao. To je život, to je sport. Možda sam i ja zahtjevan sa jedne strane, ali da nisam možda ne bih bio evropski i svjetski prvak. Ja sam čovjek koji se ne vraća u prošlost, to je za mene završena priča, stavljena je tačka. Idem dalje, gledam samo naprijed, nema se vremena za vraćanje unazad, jer prošlost ne može da se promijeni”, zaključio je Šćepanović.
