Prve košarkaške korake napravio je u Gorštaku, klubu iz Kolašina gdje je i rođen 13. novembra 1975. godine, a sa nepunih 18 godina postao je član Budućnosti. Odatle kreće da ispisuje stranice svoje uspješne košarkaške karijere: prvi trofej 1996. je Kup Jugoslavije u dresu podgoričkog kluba, potom Turska, Srbija, Grčka, Španija – nizali su se uspijesi u klupskim takmičenjima.
Ništa manji su njegovi uspijesi u dresu reprezentacije. Vlado je postao svjetski šampion u dresu Jugoslavije 1998. godine u Atini i evropski prvak 2001. godine, kada je u finalu protiv domaćina Turske upisao 19 poena. Bio je i prvi kapiten reprezentacije Crne Gore, i predvodio je saigrače na Eurobasketu u Litvaniji 2011. godine.
Nekadašnji košarkaš Efes Pilsena, Fortituda, Panatinaikosa, PAOK-a, Granade, Musrije, Paneliniosa, Partizana i Budućnosti u razgovoru za naš portal priča o košarci kao načinu života, trenerskim poslom kojim se odlučio baviti nakon završetka profesionalne karijere, saradnji sa Adreom Trinkijerijem u Brose Basketu i mnogim drugim stvarima…
- Nedavno se navršilo punih šest godina od kako ste završili vašu profesionalnu košarkašku karijeru. Da li Vam nedostaje to vrijeme i da li se nekad poželite da obučete dres i budete akter nekog košarkaškog duela?
“Svakako da mi mnogo nedostaju igrački dani i to je najljepši period mog života. I dalje imam veliku želju za igrom i nadigravanjem ali realnost je potpuno drugačija zato sam i ušao u trenerske vode, da bih osjetio sličnu dozu sportskog adrenalina.”, rekao je Šćepanović na početku razgovora.
- Osvajač ste mnogih medalja, kako na klupskom tako i na reprezentativnom nivou. Postoji li neko odličje na koje ste posebno ponosni i koje biste mogli da izdvojite kao krunu Vaše karijere?
“Mnogo titula i medalja je osvojeno i ako bih nešto morao izdvojiti to je zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Istanbulu 2001. godine sa reprezentacijom Jugoslavije, a od klupskih bih izdvojio osvajanje prvog trofeja Budućnosti , kup Jugoslavije u Nikšiću.”
Vlado je izuzetno zahvalan na tome što mu se ukazala prilika da sa klupe Budućnosti krene u građenje uspiješne trenerske karijere.
- Gajili ste ambicije prema trenerskom poslu, koje su se nakon završetka profesionalne karijere polako krenule ostvarivati. Prvo trenersko iskustvo bila je klupa Budućnosti. Kakve utiske nosite iz tog perioda ?
“Samo pozitivne utiske nosim iz tog perioda. Taj angažman mi je mnogo značio jer sam počeo u klubu koji mnogo volim i koji mi je pomogao da postanem igrač. Mislim da sam i radio dobar posao za taj period i to mi je pomoglo da uvidim da treba da nastavim tim putem i dalje. U trenerskom poslu je iskustvo veoma važno i svakodnevno se mnogo uči, dobar i uspješan trener se ne postaje preko noci”, kazao je Šćepanović .
- Niste se dugo zadržali na toj poziciji. Uslijedila je ostavka poslije prvog poraza u regionalnom takmičenju, za koju ste tada kazali da je isključivo vaša odluka. Jesu li tada postojali neki “spoljašni” faktori koji su uticali na tu odluku ili je ona uslijedila jer iz ličnih razloga jer je svima poznato da Vlado još od malena mrzi riječ poraz?
“Nisam ni ja planirao da tako kratko traje obzirom da smo imali dobar rezultat u odnosu na to kakve smo probleme imali sa povrijeđenim igračima od početka priprema. Do samog kraja ja nisam imao kompletnu ekipu za utakmicu, ni za trening, što ljudi koji se bave ovim poslom najbolje znaju. Pritisaka i oponenata uvjek ima i imaće i ja sam na to navikao kao igrač i to samo daje motiva da radiš još više i još bolje i meni to nije predstavljalo problem.” rekao je Šćepanović i nastavio:
”Malo mi smeta ona naša crnogorska pizma i ljubomora prema našim ljudima, bilo da su treneri ili igrači, uvijek su se više cijenili ljudi sa strane nego naši ali tako je kako je i to se nikad promijeniti neće, nažalost. Moja odluka lična je bila da odem kad sam uvidio da na neke stvari ne mogu da utičem i da te stvari direktno utiču na igru i rezultat i procijenio sam da treba da se povučem i mislim da sam napravio dobar potez.”
U nastavku razgovora Vlado je govorio kako mu je posao na klupi Budućnosti bio jasan znak da treba da nastavi sa usavršavanjem trenerskog posla te se tome ozbiljno i posvetio.
- Nedugo nakon toga posvetili ste se usavršavanju svoje trenerske karijere. Udva navrata ste bili na trenerskom usavršavanju u Njemačkoj, u Brose Basketu gdje je uslijedio I poziv za saradnju na višem nivou pa ste od ove sezone prvi pomoćnik Andrei Trinkijeriju. Kako ste zadovoljni pozicijom, radom u klubu, uslovima u kojim funkcioniše Njemačka košarka?
“Posle posla u Budućnosti jasno mi je bilo da treba da nastavim da se bavim trenerskim poslom ali sam bio i realan i shvatio da treba da učim i odmah sam krenuo da se usavršavam. A najbolje se usavršavati kod najboljih. Košarkaška filozofija Andree Trinkijerija mi se uvijek svidjala i odlučio sam da pođem i da gledam treninge. Tu smo se i upoznali i pričali mnogo o košarci. Posle toga je uslijedio njegov i poziv kluba da se priključim stručnom štabu što sam sa zadovoljstvom prihvatio.” rekao je Vlado.
Šćepanović ima samo riječi hvale za prvog trenera Brose Basketa, Andreu Trinkijerija, i kaže da je u prethodnom periodu od njega mnogo stvari naučio.
“Za ovih šest mjeseci koliko sam u klubu sam mnogo naučio jer je Andrea po meni među tri najbolja trenera u Evropi. Trener velikog znanja i autoriteta.”
Šćepanović je govorio i o ambicijama kluba u kojem se trenutno nalazi, konkurentima za osvajanje titule u njemačkom prvenstvu, pokušao da poredi stanje u njemačkoj i crnogorskoj košarci…
- Jedini ste klub iz Njemačke koji učestvuje u najjačem evropskom klupskom takmičenju. Kakve su ambicije kluba za ovu sezonu?
“Jedini igramo Evroligu i za sad mogu reći da smo zadovoljni rezultatom u najjačoj ligi u Evropi, obzirom na budžet i igrački kvalitet. Plaćamo danak u domaćoj ligi teškim utakmicama i rasporedom i povrijeđenim igračima ali čim se završi Evroliga biće potpuno drugačija situacija. Cilj je svakako odbrana titule u Njemačkoj ligi i sto vise pobjeda u Evroligi”, kazao je Vlado Šćepanović.
- U njemačkoj ligi je to vjerovatno prvo plej of, pa osvajanje lige što bi naravno rezultiralo učešćem u novoj sezoni Evrolige. A taj cilj neće biti lako ostvariv obzirom da u ligi imate veoma moćan sastav Bajerna koji predvodi Saša Đorđević?
“Bajern je sada svakako u prednosti i na tabeli i u igri jer igraju neuporedivo lakše takmičenje i imaju mnogo bolji raspored i više vremena za odmor. Mi imamo velike probleme sa povrijeđenim igračima i sa non-stop putovanjima i praktično nemamo vremena za odmor i pripremu utakmica. Saša fenomenalno vodi Bajern i mislim da ćemo mi voditi najveću bitku za osvajanje šampionata na kraju.”
Upitan da prokomentariše i pokuša da pronađe sličnosti i razlike u košarkaškom svijetu u Njemačkoj i Crnoj Gori, Šćepanović je rekao:
“To je jednostavno neuporedivo. Sama profesionalnost u svakom pogledu je neuporediva i od toga sve kreće, ne samo u košarci nego u životu generalno. Ista je igra ali je pristup potpuno različit i to se oslikava u rezultatima i u sportu i u životu.”
- Izuzimajući finansijsku situaciju koja je sigurno neuporedivo bolja u Njemačkoj, da li se i tamo stavlja važan akcenat na rad sa mlađim kategorijama i “pravljenjem” novih igrača?
“Brose ima svoju školu košarke , mlađe kategorije i drugi tim koji se takmiči u Drugoj njemačkoj ligi. Mnogo ulažu u trenerska znanja jer su oni ključ u radu sa mlađim selekcijama. Džaba je talenat ako nema dobrog učitelja da taj talenat usmjeri na kvalitet. To je kao škola, dobar učitelj- dobri đaci.”
- Upravo iz tih razloga, postoji li uslov kada je u pitanju domaće takmičenje o broju stranaca u jednoj ekipi koji mogu igrati ligu, kao što je slučaj I sa našom I mnogim drugim evropskim ligama?
“Naravno da postoji uslov, ovdje je dozvoljeno da šest stranaca može igrati domaću ligu. Oni svakako podižu kvalitet ali su ključ domaći igrači i ko ima kvalitetne domaće igrače ima veće šanse da napravi bolji rezultat. Pristalica sam toga da tim uvijek mora raditi da obezbijedi dobru bazu domaćih igrača i zbog toga mi se sviđa kako je to Budućnost napravila ove godine i drago mi je da su pažljivo saslušali neke moje preporuke od prošle godine. Bez dobrih domaćih igrača nema dobrog rezultata.”
Šćepanović, i pored mnogobrojnih obaveza koje ima u klubu i gotovo svakodnevnih putovanja nalazi vremena da isprati dešavanja u regionalnoj ABA ligi u kojoj će u ovogodišnjem fajnal foru biti dva tima iz Crne Gore.
- Vjerovatno pratite dešavanja u ABA ligi. Ako sve bude po planu, u plej ofu ćemo imati dva crnogorska kluba. Smatrate li da je to važna stvar za crnogorsku košarku?
“Veoma važna stvar za crnogorsku košarku i veliki uspjeh. Od Budućnosti se to i očekivalo a Mornar je napravio sjajan rezultat i veoma mi je drago zbog toga. Veoma cijenim Paja kao trenera i napravio je vrhunski rezultat, ima mnogo ljudi iz košarke u klubu, prije svega mislim na Djura Ostojića koji je zlata vrijedan za Mornar.” prokomentarisao je Šćepo.
Na kraju razgovora pitali smo Vlada o dometima naše košarkaške reprezentacije i mogućem plasmanu na neko naredno veliko takmičenje.
“U ovom ludilu od rasporeda i loših odnosa FIBA-e i ULEB-a, bio bi ogroman uspjeh da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo. Ne može se napraviti dobra procjena u trenutnoj situaciji kad se ne zna ko sve može igrati a ko ne. Ovakva situacija nikome ne odgovara. Najviše ispaštaju igrači i zato je ovoliko povrijedjenih igrača u svim takmičenjima.” rekao je za kraj razgovora Vlado Šćepanović.
