Kao i prije dvije godine, muška rukometna reprezentacija Crne Gore nalazi se u teškom položaju poslije uvodna dva kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.
U prošlom ciklusu, činilo se da su ,,lavovi“ u bezizlaznoj situaciji nakon remija sa Farskim Ostrvima i poraza od Ukrajine, što je ispravljeno epskom pobjedom nad Danskom u ,,Morači“.
Ekipa Zorana Roganovića sada ima bod više nego tada, jer je prošle srijede pobijedila Kosovo (32:25), ali je upala u veliki problem teškim porazom na gostovanju Rumuniji (36:27).
Desetkovana ekipa, bez devet standardnih reprezentativaca, sa Nebojšom Simovićem koji je došao poslije mnogo peripetija i odradio samo jedan trening sa saigračima, vodila je 5:1 i nedugo zatim – stala.
“Da bismo pobijedili Rumuniju, koja je pokazala da je vrlo dobra i iskusna ekipa, bilo je potrebno baš čudo, da se sve kockice slože i da budemo disciplinovani od prvog do posljednjeg minuta. Međutim, nijesmo imali rotaciju i nijesmo uspjeli u tome, što se možda i očekivalo jer znamo ko je sve falio. Ovi momci su dali sve od sebe, zahvalan sam im što su se odazvali i došli da pomognu. Bilo je, ipak, previše problema”, kazao je Roganović za Arenu.
Razočaran sam što ne igramo do kraja
Četrdeset dvogodišnji Cetinjanin, ipak, nije bez zamjerke na račun izabranika. Potencira minus s kojim je Crna Gora otišla iz Baja Marea.
“Simptomatično je kojom razlikom gubimo, baš ta gol razlika o kojoj smo pričali nas je na Evropskom prvenstvu udaljila sa 14. na 18. mjesto, zbog nje propuštamo i Svjetski šampionat. Razočaran sam zašto nijesmo igrali do kraja, pa da razlika ne bude toliko velika”, istakao je Roganović.
“Nemamo naviku da igramo svih 60 minuta kakav god da je rezultat. Jedino mi to smeta. S druge strane, ni kao igrač, ni kao trener nijesam se suočio sa ovoliko problema koliko smo ih mi imali prošle sedmice. Nadam se da ćemo izvući pouke i siguran sam da će u januaru biti mnogo bolje.”
Suđeno nam je da idemo težim putem
U januaru će Crna Gora igrati dva meča sa Švedskom (6. i 9. januara) i trebaće joj makar jedno iznenađenje kako bi se vratila u život.
Ukoliko ,,lavovi“ iz dvomeča sa selekcijom zemlje u kojoj je Roganović igračka legenda ne izvuku ni remi, na sve ili ništa išli bi protiv Rumunije 2. maja, kada bi morali da je savladaju ubjedljivije nego što su izgubili prije dvije noći kako bi je prestigli na drugom mjestu grupe 8.
U suprotnom, ostala bi teoretska šansa da budu među četiri najbolje trećeplasirane selekcije iz osam grupa.
Sve ove računice mogle bi i da se ,,poremete“ ukoliko bi neko kiksao protiv Kosova.
“Ne možemo da naučimo da igramo na razliku i izgleda da nam je suđeno da idemo težim putem i da se na magičan način plasiramo na velika takmičenja. To znači da ćemo morati da pobijedimo Švedsku, a siguran sam i da ćemo, ukoliko bude potrebno, u pretposljednjem kolu savladati Rumuniju više od devet razlike. U to sam 100 odsto ubijeđen i nadam se da ćemo u maju imati i pomoć publike. Svaki put kad se ,,skupimo“, kad je najteže, igrači pokažu od čega su napravljeni. Zbog toga nijesmo mnogo razočarani sada”, optimista je Roganović.
Nekadašnji desni bek poručio je da ni protiv jednog rivala nije dovoljno samo izaći na teren da bi se uzela dva boda.
“I protiv Kosova se vidjelo da danas svi znaju da igraju rukomet. Moram priznati da me je Rumunija impresionirala i protiv Švedske i protiv nas. Veoma fino selektirana ekipa, vrlo dobro igraju. Posjeduju ogromno iskustvo, imaju igrače koji su bili u reprezentaciji još onda dok je moja generacija igrala sa njima mečeve za plasman na EP i SP. Rumunska liga je baš jaka, godinama se ulaže, imamo i mi dosta igrača koji su bili ili su sad u Rumuniji. Mislim da se polako vraćaju na staro i neće biti iznenađenje da se u ovim kvalifikacijama konačno plasiraju na Evropsko prvenstvo, kao drugi ili treći iz grupe”, naveo je Roganović.
Dovoljno smo popuštali klubovima
Zoran Roganović je uoči novembarske akcije izašao u susret golmanu Nebojši Simiću koji je tražio da preskoči početak kvalifikacija da ne bi imao problema u Melzungenu, slobodno je dobio i Miloš Božović da bi se sa suprugom i bebom odselio iz Zagreba, a ta dva izostanka bila su samo dio kadrovskih problema ,,crvenih“.
Zbog korona virusa ili karantina u timovima za koje nastupaju, otpali su golmani Mile Mijušković i Danilo Mihaljević, bekovi Božo Anđelić, Branko Vujović i Igor Radojević, dok se pivot Nebojša Simović priključio ekipi dan pred meč sa Rumunijom.
Uoči puta za Baja Mare, Vasko Ševaljević i Risto Vujačić dobili su poziv kluba da se što prije vrate u Istr.
Iako su klubovi po pravilu Evropske rukometne federacije dužni da puste igrače u reprezentaciju, stručni štab Crne Gore i Savez faktički nijesu imali izbora.
“Situacija je takva kakva jeste s pandemijom, moramo imati razumijevanja, prije svega za naše igrače. Došli su igrači iz njemačke Bundeslige koja je ozbiljna liga, međutim, u ovim ,,manjim“ klubovima jako su teški ljudi i ne želim da dovodim nijednog našeg igrača u neprijatnu situaciju da mu se svete klub ili trener, da ne igra i da mu se ne produži ugovor, jer ipak žive od toga. Imali smo razumijevanja, nijesmo prijetili klubovima EHF-om jer je ovakva situacija, ali u budućnosti vjerovatno ćemo i mi morati da malo pritiskamo klubove. Mislim čak da je dovoljno bilo popuštanja i kompromisa, koji nas na kraju možda mogu koštati plasmana na Evropsko prvenstvo. Ali ima još dosta da se igra, ovo je tek početak i vjerujem da će sve biti dobro”, kazao je Roganović.
