Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, Fudbalski savez Crne Gore nije zažmurio na probleme, već riješio da uradi sve da ih – riješi.
Završen je, kako saznajemo, projekat čiji je radni naziv „Nacionalni plan razvoja fudbala u Crnoj Gori u periodu od 2015. do 2024. godine“ i uskoro će biti predstavljen svim trenerima, klubovima i školama fudbala u našoj zemlji.
Inicijator korjenitih promjena je Trenerska organizacija, a lider dolazi iz inostranstva i biće direktor svih selekcija. Njegovo ime ne možemo da objavimo, na njegovu molbu, jer još obavlja istu funkciju u drugom nacionalnom savezu.
Šta je to „Nacionalni plan razvoja fudbala u Crnoj Gori“?
“To je, prosto rečeno, šema po kojoj bi trebalo da se radi, od djece koja počinju da se bave fudbalom, do igrača iz seniorskog tima. Dvije godine sam gledao treninge i snimke utakmica najmlađih timova crnogorskih klubova i zaključio da je riječ o ekstremno talentovanoj djeci, ali koja se u određenom periodu razvoja izgube”, kaže naš sagovornik impresivnog CV-ja.
Zašto?
“Navešću jedan primjer. Snimci nekih utakmica u kojima igraju dječaci od sedam do devet godina starosti pokazali su da većina njih tokom pola sata igre dotaknu loptu jednom ili dva puta. A fudbal je igra sa loptom. U tom periodu ekstremno je važno da se djeca igraju loptom, da se konstanto „druže“ s njom, vježbaju dribling i šuteve, a ne da se takmiče. Fudbal je do 14-15. godine zabava, tek tada se počinje sa taktičkim zahtjevima, ali polako, korak po korak”.
Očekujete li da ćete naići na otpor lokalnih trenera?
“Ne da očekujem, već znam da će to naići na otpor. Mogu da zamislim scenu kada pred 100 trenera kažem da me ne zanimaju rezultati njihovih mlađih selekcija, već isključivo način na koji rade sa djecom. Već sam imao takvih slučajeva u mojoj zemlji – nisam želio da počnem seminar dok se sa table ne uklone tabele i rezultati u pionirskom prvenstvu zemlje u kojoj sam radio”.
Šta je krajnji cilj?
“Cilj je da naredne godine uspostavimo sistem po kome će funkcionisati fudbal u Crnoj Gori. Vi ste specfični zbog toga što ste mali, tako da bukvalno nijedan talentovani dječak ne bi smio da promakne. Ima ih mnogo u odnosu na veličinu zemlje, ali generalno – nije ih teško uočiti. Škole fudbala i klubovi dobiće jasan i precizan plan rada, moraće da nam dostave osnovne podatke bukvalno o svakom djetetu, njegovu visinu i težinu, fizičke karakteristike, jer dječaci, čak i kada su rođeni iste godine, nemaju iste predispozicije. Navešću primjer Kevina de Brujnea – sa 13 godina je bio toliko sitan i mršav da nije mogao ništa da uradi ni protiv svojih vršnjaka. Igrao je sa mlađima od sebe samo da bi mogao da se pravilno razvija. Vidite gdje je danas”.
Da li znate da su klubovi u Crnoj Gori siromašni, a treneri mlađih timova slabo plaćeni?
“Sve je to jasno, ali od trenera se ne traži da rade više za manje novca, već da rade kvalitetnije i da vrijeme koje provode sa djecom koriste na pravi način i da rade onako kako treba da se radi, po sistemu koji daje rezultate. Ne rezultate u smislu pobjeda, već u smislu stvaranja igrača. Zašto je teško slijediti uputstva i prilagoditi se savremenom fudbalu, zašto bi bilo teško prihvatiti zahtjev da sve selekcije i svi timovi – od klubova do nacionalnih selekcija – igraju u određenom sistemu u kome fudbalske vještine najviše dolaze do izražaja”.
Šta je sa nacionalnim selekcijama?
“Osnovno je pitanje kako je, recimo, moguće da je malo igrača iz male Crne Gore prešlo normalni razvojni put – od kadetskog, preko omladinskog, do A reprezentativca. Kako je moguće da neko ko je igrao u kadetskoj selekciji, samo godinu kasnije nije u omladinskoj? Gdje se izgubio? Da li je neko pogriješio u procjeni, slučajno ili namjerno? Kako, recimo, vaši omladinci godinama unazad prođu prvi krug kvalifikacija, a na prste jedne ruke mogu da se nabroje igrači tih selekcija koji su blizu seniorske reprezentacije? Da li se sa tim mladićima slabo radilo u klubu? Da li su im menadžeri vodili karijeru? Ovim jedinstvenim sistemom rada greške će biti svedene na minimum, jer će bukvalno svi igrači biti praćeni, preko skautske službe koju smo praktično već oformili”.
Dolazimo do teme koja najviše zanima javnost – seniorski tim?
“Ako se pravilno radi sa mladim igračima, ako oni napreduju onoliko koliko mogu, a u skladu sa svojim potencijalom, onda je seniorski tim bezbrižan. Crna Gora je interesantno podneblje. Tvrdim da će talentovani dječak iz Crne Gore sa 18 godina biti veoma interesantan mnogim inostranim klubovima, jer je obeštećenje za transfer relativno malo, ali samo pod uslovom da svojim psiho-fizičkim karakteristikama može da parira vršnjacima iz tog kluba. Moji saradnici i ja smo tu da vaš talenat nadogradimo i da igrače spremimo za velike stvari. Zato bi reprezentacija mogla da bude bezbrižna”.
Kakve rezultate seniorska reprezentacija jedne tako male zemlje može da očekuje?
“Crna Gora neće biti prvak Evrope, niti svijeta, to je jasno. Jednostavno, nemoguće je. Ali, siguran sam da bi mogla da bude selekcija koja neće biti samo iznenađenje na jednom ili dva meča, već da bi mogla da ih pravi u kontinuitetu. Riječju – da bude ozbiljan kandidat za plasman na veliko takmičenje”.
Selektor je personifikacija fudbala jedne zemlje
Koliko je važna uloga selektora seniorskog tima?
“Selektor je personifikacija fudbala jedne zemlje. Mora da bude ne samo trener, već neko čija će riječ da bude autoritet svima – od igrača, preko navijača, do predstavnika medija. Mora da bude neko ko će naciju, ma koliko ona bila mala, podići na noge, uvesti u euforiju, ulivati optimizam svojim stavom, a ne samo riječima. Mora da bude spreman na sve vrste pritiska i problema, da reaguje u skladu sa situacijom, jer je sa igračima samo 30-ak dana u godini. Mora da zna sa čim raspolaže, te da igra ne smije da zavisi od toga da li ima najbolje fudbalere na raspolaganju. U njegovom timu najbolji igrači mogu da daju dozu improvizacije, to je i poželjno, ali svi moraju da su dio sistema za koji, svojim znanjem i autoritetom, dokaže da je najbolji. Da li je to dovoljno za rezultat, drugo je pitanje, jer fudbal je čudna igra, nema pravila ni formule. Ali improvizacijom od početka do kraja ciklusa, šanse za uspjeh ni ne postoje”.
I fudbal i škola
Šta planirate da uradite sa najtalentovanijom djecom, kandidatima za nacionalne selekcije?
“U planu je da se najtalentovanija djeca okupljaju u kampu Fudbalskog saveza makar 15 dana u mjesecu, da treneri koji su dio mog tima sa njima rade dodatno, treniraju vanredno. To je važno i zbog njihovog motiva da nastave da se bave fudbalom. Oni, naravno, ne bi samo trenirali, imali bi i obavezno vrijeme za učenje i završavanje školskih obaveza. Već smo o tome razgovarali sa predstavnicima Ministarstva prosvjete i blizu smo da nađemo model po kome će se njihovo školovanje odvijati”.
Ovaj tekst je fikcija koja ima za cilj da ukaže na probleme u crnogorskom fudbalu. Razgovor je takođe izmišljen, a u tekstu su korišteni modifikovani djelovi intervjua, koje je u posljednje dvije godine davao Mišel Sablon, bivši direktor Fudbalskog saveza Belgije, i tvorac tzv. „Belgijske šeme“, koja je ustanovljena 2001. godine.
Danas Belgija, zemlja sa 11 miliona stanovnika, ima jednu od najboljih nacionalnih selekcija na svijetu, sa briljantnim igračima, a u novembru će biti prva na rang-listi Fife.
Ovaj tekst ne predstavlja namjeru novinara da nekoga uče njegovom poslu, ali je posvećen svim onim trenerima i fudbalskim ljudima u Crnoj Gori koji za osam godina nisu rekli ništa, niti uradili ništa da bi spriječili, najblaže rečeno, stagniranje crnogorskog fudbala – i na klupskom, i na reprezentativnom planu.
Izvor – Vijesti.me
