Nakon rastanka sa Miodragom Radulovićem, fudbalska reprezentacija Crne Gore će dobiti sedmog selektora od sticanja nezavisnosti.
Zoran Filipović (2007-2010), Zlatko Kranjčar (2010-2011), Branko Brnović (2011-2015), Ljubiša Tumbaković (2016-2019), Faruk Hadžibegić (2019-2020), Miodrag Radulović (2020-2023). Ko je sljedeći?
Letimičnim pogledom na imena dosadašnjih selelektora jasno je da je su do sada birani ili domaći treneri ili stručnjaci iz regiona – sa našeg govornog područja. Očekuje se da nastavi takav trend.
Male su šanse da će Crna Gora slijediti primjer Albanije i dobiti klasičnog stranca za selektora. Albanci već 20 godina biraju isključivo iz Italije, Njemačke, Holandije, Brazila, Argentine… Razlog nije samo jezička barijera, već i budžet, jer da bi se čelnici FSCG odlučili da izdvoje iznos kakav za trenere plaćaju dobrostojeće evropske ili azijske ekipe, reprezentacija bi prethodno morala da se plasira na veliko takmičenje i zaradi taj novac. A možda se ni tada ne bi plaćale tolike cifre…
Dakle, domaći trener i stručnjak iz regiona, baš kao i do sada, a ko će naslijediti Radulovića, zasada može samo da se nagađa. Nije ni poznato da li je predsjednik FSCG Dejan Savićević već obavio prve razgovore sa potencijalnim kandidatima, vjerovatno u glavi ima neke ideje.
Kada su u pitanju imena iz regiona, Slaviša Jokanović je jedna od starih Savićevićevih želja. Trener sa premijerligaškim iskustvom (Fulam, Votford) bio je kandidat za selektora i prije 10 godina, kada je izbor pao na Kranjčara, a jedna od prepreka je bila velika plata nekadašnjeg veziste reprezentacije Jugoslavije. To bi i ovog puta mogla da bude (ne)premostiva razlika, jer gdje god da je 55-godišnji stručnjak iz Novog Sada radio nakon toga, imao je “ozbiljne” ugovore – od Šefild junajteda, katarske Al Garafe, do moskovskog Dinama…
Sa Gordanom Petrićem, nekadašnjim Savićevićevim i Jokanovićevim saigračem u plavom jugoslovenskom dresu, to možda ne bi bio problem. Bivši defanzivac Glazgov Rendžersa nema, doduše, ni približno toliko elitnog trenerskog iskustva, vodio je Partizan i još nekoliko klubova iz Srbije, u inostranstvu je radio samo u Sloveniji, ali je na dobrom glasu – ispunjava i trenerske, i sve ostale kvalitete i mogao bi da bude kandidat.
Od domaćih imena, nekoliko je opcija. Miodrag Božović-Grof, jedno vrijeme najuspješniji crnogorski trener u inostranstvu, već dvije godine je bez angažmana, a slobodan je i Željko Petrović, koji je prije nekoliko dana napustio tursku Adanu, gdje je asistirao Patriku Klajvertu. Nebojša Jovović ima klub, nedavno je preuzeo Kor Fakan iz Emirata, u protivnom bi bio opcija, Božidar Bandović se odavno “odomaćio” na Dalekom istoku, a trenutno je na Tajlandu. Nije isključeno ni da se Savićević okrene nekom od domaćih trenera mlađe generacije, nekadašnjem crnogorskom reprezentativcu.
Mirko Vučinić je odlučio da se bavi trenerskim poslom i dvije godine je bio u Radulovićevom stručnom štabu. Je li prerano da se legendarni crnogorski napadač gurne u selektorsku vatru, iako je učio od vrhunskih italijanskih trenera, na Savićeviću je i njegovom Izvršnom odboru da procijene.
Milorad Peković ima više (samostalnog) trenerskog iskustva, doduše ne prevelikog, ali gdje god da je radio, počevši od omladinske reprezentacije Crne Gore, i na djelu je pokazivao da je sarađivao sa Jirgenom Klopom i Tomasom Tuhelom. Sada je, međutim, zauzet – radi dobre stvari u Dečiću.
U svakom slučaju, februar naredne godine je otprilike neki rok do kada bi trebalo da bude predstavljen novi selektor. Njega u martu i u junu čekaju prijateljske utakmice, na jesen naredne godine Liga nacija, a tek 2025. godine kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.
