Trebjesa bb. To je adresa nikšićkih atletičara. Park šuma, grmlje, livade, staze. Klupske prostorije? Ne postoje. Koji su rezultati – olimpijske norme ostvarene sa ledine. Nagrada za sve – gašenje kluba?
U tom pravcu, čini se, vodi nikšićku atletiku posljednja odluka Ministarstva sporta da se na račun AK „Nikšić“ uplati 1.500 eura za funkcionisanje kluba u tekućoj godini. Suma koju su u klubu doživjeli kao početak kraja atletike u gradu pod Trebjesom, odakle je dva puta svoje olimpijske norme ostvarila i Slađana Perunović.
Osim mjesta za trening, koje inače može da bira na širokom nikšićkom polju, sve ostalo je dovedeno u pitanje. Kako finansirati takmičenja, kako nabavljati opremu, kako prehraniti porodicu? Bez sredstava od kluba, čitava njena sportska priča i snovi o još jednoj Olimpijadi, gube smisao.
„A kako da reagujem, šta da kažem? Da kažem da treniramo još jače, bolje, postignemo još bolje rezultate? Ne znam imamo li više snage da se bez ikakve motivacije borimo. Sad ću jedva imati za patike, a da ne pričamo za ostalo“, ogorčeno priča Perunović i dodaje da je od kluba imala stipendiju od 150 eura mjesečno i još 350 eura od ASCG kojem, kako kaže, duguje veliku zahvalnost.
„Zbog nedovoljnih finansijskih sredstava koje moj klub ima za godinu dana, neću moci ići na takmičenja na koja sam dosad išla o trošku kluba, jer ASCG nije dužan da snosi troškove puta“, kaže ova tridesettrogodišnja Nikšićanka.
Na kraju, dodaje, čitava ova priča šalje jednu lošu poruku svim mladima koji sanjaju da kroz atletiku pokušaju ostvariti neke velike sportske rezultate.
„U Nikšiću ima mnogo talentovanih koji treniraju u našem klubu. Plašim se da će izgubiti volju kad vide šta se dešava, jer ako nekom ko zaslužuje ne pomažu, kako će onda ostalima koji imaju zasad samo volju da se bave atletikom“, poručuje ona.
