Dan nakon velikog rezultata na Svjetskom prvenstvu, crnogorski vaterpolisti su hladne glave sagledali realnost. Poraz od Mađarske u finalu prihvatili kao nešto što može da se dogodi svakom, i nasmijanih lica napustili Barselonu i vratili se u Crnu Goru, svjesni da su, ipak, uradili mnogo prethodne dvije sedmice.
Takođe, shvatili su da poraz u borbi za zlato ne može da izbriše sve dobro što su uradili tokom boravka u srcu Katalonije i da kao vrhunski sportisti moraju da poštuju svaku medalju.
Zato srebro iz Barselone, koliko god se žalilo za najsjajnijim odličjem, jer je otišla velika šansa, mora da se vrednuje. Tim prije što je ekipa Ranka Perovića na putu do te medalje morala da eliminiše do tada aktuelnog vicešampiona Srbiju u četvrtfinalu, a onda i u polufinalu da deklasira i skine svjetsku krunu Italijanima…
Sve to je nagovještavalo da će pasti i Mađarska u finalu, ali u vodi je bilo sve drugačiije – „ajkule“ su mogle i do trijumfa, ali su ga, kada se sve sabere, Mađari više zaslužili. Jednostavno, bili su bolji, to je i svako iz tabora naše reprezentacije uglas rekao poslije finala…
Treća medalja
U stvari, za tako malu Crnu Goru i za tako malu bazu kakvu ima naš vaterpolo svaka medalja je uspjeh, a ova u Barseloni je treća na velikim takmičenjima od 2008. i zlata na Evropskom prvenstvu u Malagi.
Treća ukupno, a prva na svjetskim prvenstvima i to nakon dva neuspjeha koja su „udarala“ na ugled crnogorske zreprezentacije – 9. mjesta u Rimu i 7. u Šangaju, kada je Crna Gora istina bila desetkovana i realno je teško mogla da dođe do medalje.
“Naravno da je ovo veliki uspjeh, biti drugi na svijetu je veoma dobar rezultat, pogotovo ako se zna da su iza nas ostale ekipe poput Hrvatske, Srbije, Italije… Dvije od te tri ekipe smo mi direktno izbacili i nakon svega mogu da kažem da sam zadovoljan, i kako smo igrali, ali i kako smo se ponašali. Bili smo pravi tim, već ranije sam rekao da nismo skup individualaca, nego da će nas krasiti timski duh i on je na kraju krajeva i donio ovu medalju”, rekao je Perović.
Za nadu u budućnost
Ova medalja bi mogla da znači i mnogo više od same činjenice da je još jedna u riznici, jer daje ohrabrujući pogled u budućnost.
Jer, u Barseloni se vidjelo da Crnu Goru ne čine samo braća Janović, Aleksandar Ivović (iako su bili istinski lideri ove ekipe), Predrag Jokić, Miloš Šćepanović… Svoje momente u kapici nacionalnog tima imaju i imaće u narednom periodu Darko Brguljan, Saša Mišić i posebno Filip Klikovac, koji je odigrao turnir života. Pa, i Igo Kruzija, debitant iz Francuske koji nije donio kvalitet više „ajkulama“ u Barseloni, ali je takođe činjenica da joj ga nije ni oduzeo, da je svoj posao odradio solidno.
“Potrebno je da shvatimo da je Svjetsko prvenstvo završeno, da smo uradili veliku stvar, ali da moramo da gledamo naprijed. Ova medalja je dokaz da smo veoma dobro radili, ali ne sumnjam da možemo da ponovimo ovakav rezultat. Znam kvalitete ove ekipe”, dodao je Perović.
Svjetska liga najavila ljeto
A, da crnogorski vaterpolo ima budućnost vidi se i iz toga što je ova medalja druga koja je osvojena ovog ljeta, nakon one bronzane u Svjetskoj ligi.
Naravno, ova dva odličja ne mogu da se porede, ali sastav Crne Gore u dva takmičenja svakako može, jer su na oba turnira nastupila svega šestorica. To su Miloš Šćepanović, Draško i Darko Brguljan, Vjekoslav Pasković, Antonio Petrović i Filip Klikovac.
U prevodu, Crna Gora ima za širu bazu i Dejana Lazovića na golu, Dragana Draškovića, Uroša Čučkovića, Nikolu Markovića, Miljana Popovića, Luku Sekulića, Radovana Latinovića…, koji će ubuduće gotovo sigurno opet dobiti šansu u nacionalnom timu. Svi oni bi do Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru 2016. mogli da se dokažu…
vijesti.me
