Milorad Peković, selektor crnogorskih omladinaca je 13 godina proveo u Njemačkoj i imao sreću da je u najboljem dijelu karijere radio sa dvojicom, po mnogima najboljih, njemačkih trenera.
Tokom pet sezona u Majncu vodili su ga Jirgen Klop i Tomas Tuhel.
Klop je na klupi Liverpula, Tuhel je, tvrde svjetski mediji, od naredne sezone u Pari sen Žermenu.
Saradnja sa trenerima takve reputacije i znanja neprocjenjivo je iskustvo za nekoga ko počinje da se bavi istim poslom, a Peković je od decembra krenuo tim putem, kao selektor omladinske reprezentacije Crne Gore.
Nedavno se vratio upravo iz Liverpula, gdje je nekoliko dana proveo u kampu slavnog engleskog kluba i razgovarao sa svojim nekadašnjim trenerom.
“Odavno sam imao u planu tu posjetu, sada se ukazala prilika i sa Klopom sam dogovorio dolazak. On obično ne prima takve ‘posjete’, ali napravi izuzetak kada su u pitanju njegovi bivši igrači”, kaže Peković, koji je u sličnoj, radnoj posjeti bio i dok je Klop vodio Borusiju Dortmund.
S obzirom da zna sa kim ima “posla”, kakva je Klopova fudbalska filozofija i zbog čega je tako dobar, priča o fudbalu sa takvim čovjekom je dodatni dio Pekovićeve edukacije.
“Od njega može mnogo toga da se nauči, jer je ne samo veliki, već i izuzetno harizmatičan, trener. On je primjer da na najvećoj sceni mogu da budu samo kompletne ličnosti, a ne samo ljudi koji znaju fudbal. Trenerski posao u današnje vrijeme je veoma kompleksan, posebno na najvećem nivou. Klop je uvijek imao strpljenja za navijače, novinare, javnost, kritiku… On je, recimo, pred svaku utakmicu u gostima dolazio do navijača, pitao ih kako su putovali, je li sve u redu… Tuhel je, s druge strane, bio drugačiji tip, hladan… Kada je odlazio iz Dortmunda jedan od razloga bio je što nije uspostavio prisan odnos sa navijačima. Njegov odgovor je bio da nije došao da zabavlja nekoga, već da radi”, kaže Peković.
Veliki treneri, kakav je Klop, imaju svoj fudbalski put i plan, i od njega ne odustaju tek tako, i nakon jednog poraza, ili sezone koja je slabija od očekivane, objasnio je Peković.
“Klop uvijek insistira na visokom presingu, na napadu… U takvoj igri se događaju i greške, što je potpuno normalno u fudbalu, ali on neće odustati, jer vjeruje u ono što radi. Takav je i Pep Gvardiola, koji je, po mom mišljenju, najbolji trener na svijetu. Oni su i zbog toga posebni, toliko cijenjeni, jer su spremni da donose velike i važne odluke iza kojih stoje autoritetom, znanjem, harizmom…”, kaže Peković.
Neprocjenjivo je iskustvo dijeliti svlačionicu sa jednim od najboljih, uz kafu razgovarati o fudbalu. Na pitanje da li ga je Klop upitao zašto je “ozbiljnu” trenersku karijeru počeo od nacionalnog tima, i to u mlađim selekcijama, Peković je odgovorio:
“Ne, nije, nismo išli toliko daleko. Mislim da sam napravio dobru odluku, kada sam nakon karijere dobio poziv da budem u stručnom štabu Aleksandra Miljenovića i sada, kada sam postao selektor omladinaca. Mislim da bi bilo previše da sam sa terena počeo da radim u klubu. Ovako, posvetio sam se više porodici, imao neke stvari za koje nisam ranije i polako, korak po korak, ulazim u ovu priču”, objasnio je Peković.
Njegovo iskustvo i znanje je dobio kao igrač, mogli bi da budu od velike koristi mladim crnogorskim fudbalerima. Za njih ima poruku:
“Moraju da rade na sebi i da budu potpuno posvećeni fudbalu. To je osnovno. Većina momaka gleda Ronalda ili Mesija, ali ne razmišlja o tome kroz šta su sve prošli da bi došli do tog nivoa. I najbolji igrači se svakodnevno usavršavaju, žele da budu bolji. Posvećenost je osnova svega”.
Peković je bio u Liverpulu u najboljem mogućem trenutku – kada je cijeli grad živio za fudbal, pred duele sa Evertonom u Premijer ligi, te Mančester sitijem u Ligi šampiona na Enfildu.
“To je neopisivo iskustvo, takvo nešto nisam doživio. Grad je bio potpuno blokiran, samo se pričalo o fudbalu, taksi službe nisu radile… Toliko emocija i ljubavi prema klubu nisam očekivao. Sada mi je potpuno jasno kako neko, ko možda nikada nije ni bio u Liverpulu i na Enfildu, može toliko da voli taj klub. Zaista ima posebnu draž”, kazao je Peković.
