Selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore, Miodrag Radulović, prije par dana objavio je spisak igrača za martovske mečeve u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Pored novog reprezentativca Uroša Đurđevića, debitant je i defanzivac Maribora Ilija Martinović.
U reprezentaciju se, kako je ranije najavljeno, nakon pet godina vraća i Esteban Saveljić, štoper Valjadolida.
“Sokoli” prvi meč igraju u gostima sa Letonijom (24. mart), potom u Podgoricu dolaze Gibraltar (27. mart) i Norveška (30. mart).
Ono što je posebno obradovalo one najiskrenije crnogorske navijače jeste upravo poziv Iliji Martinoviću, momku sa Cetinja koji već godinama igra fudbal na vrhunskom nivou, i svakako fudbal dostojan nacionalnog tima.
U intervjuu za CG Fudbal kazao da je na sedmom nebu, te da je poziv u reprezentaciju za njega velika čast i privilegija.
– Kakav dan da se bude živ! Na sedmom sam nebu. Neviđena čast i privilegija. Rodio sam se opet i 7. mart ću slaviti kao moj drugi rođendan. Vaspitavan sam i smatram da Crnoj Gori treba konstantno da dajem sebe a ne da od nje uzimam. Drago mi je što sam uspio da se kroz sport socijalizujem i dam neki doprinos mojoj drzavi – izjavio je tada Martinović i još jednom se zacementirao u srca navijača čak i prije zvaničnog debija za A tim.
Ilija trenutno sa velikim uspjehom brani boje slovenačkog velikana Maribora, a ništa manje uspješan bio je i u Aluminiju koji je sa njim u odbrani bio tvrd orah za sve ekipe u šampionatu.
To je uostalom bila i najbolja preporuka za transfer u tim koji vodi italijanska legenda argentinskog porijekla Mauro Kamoranezi.
Sada, za njega kruna karijere i prilika za debi u dresu “hrabrih sokola” koji je toliko dugo čekao…
Cetinjani uostalom i najbolje opisuju sa koliko je žara ovaj momak pristupao svakoj utakmici još dok je igrao u dresu Lovćena a o kućnom vaspitanju i poštovanju svoje domovine ne treba puno ni trošiti riječi.
U moru takvih komentara jedan nam je posebno zapao za oko a u pitanju je FB status našeg povremenog dopisnika i uglednog Cetinjanina Nikole Radunovića koji je u par rečenica najbolje opisao kako je “vidio” uspon i odrastanje šmekera iz crnogorske Prijestonice.
