Nebojša Simić: Nadam se da ćemo uspjeti da zadržimo nivo

„Reprezentacije se stalno nadograđuju, a mi uvijek idemo u istom sastavu i molimo se da se neko ne povrijedi ili prehladi. Malo bi više trebalo povesti računa o crnogorskom rukometu, u suprotnom će nam ovo biti krov. I ove partije koje sad pružamo su iznad naših mogućnosti. Branimo teren u Podgorici, nestvarno je koje smo sve reprezentacije pobijedili, ali ako se ne promijeni stanje u crnogorskom rukometu, neće ni u nacionalnom timu. Ne možeš da napreduješ ako nemaš sistem”, ističe Simić

Redakcija
Piše: Redakcija 261 pregleda Dodaj komentar
foto: IHF

Od 17 rukometaša, koji su Crnu Goru predstavljali na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj i Švedskoj, 13 je doputovalo u Podgoricu.

Sada već bivši selektor Zoran Roganović i njegovi saradnici Mile Mijušković Anton Klaeson, kao i Vuk LazovićNikola Matović Miodrag Ćorsović, odmah su se priključili klubovima, u Beču je ostao Miloš Božović, a svi ostali su došli da makar nekoliko dana provedu kod kuće.

Nakon ranog leta iz Krakova ka glavnom gradu Austrije, Nebojša Simić je iskoristio petosatnu pauzu na aerodromu Švehat da malo „dremne”, a onda za „Vijesti” bez ustezanja prokomentarisao nastupe „lavova” na prvom učešću na planetarnim šampionatima nakon deceniju čekanja.

„Dobro smo odigrali grupnu fazu, na prvom meču namučili Španiju, koja pokazuje kvalitet za medalju. Dobili smo dvije ekipe protiv kojih smo bili favoriti, a u glavnoj rundi smo imali jednu od težih grupa za ukrštanje. Poraz od Francuske je bio očekivan, ali nismo pružili jači otopr, a žalim zbog utakmice sa Poljskom, jer smo mogli mnogo više. Oborili smo negativni rekord, postigli samo 20 golova. Da smo taj meč dobili, utisak i sve bi bilo drugačije. Nakon toga je došla utakmica sa Slovenijom, koja je bila rezultatski nebitna. Nekoliko ključnih igrača je bilo bolesno, selektor je dao šansu mlađim igračima i nije bilo realno od njih očekivati da naprave više”, istakao je golman koji je u Krakovu proslavio 30. rođendan.

Prošle godine „lavovi” su upisali tri pobjede na Evropskom prvenstvu, sada su izgubili sva četiri meča od selekcija sa Starog kontinenta.

foto: IHF

Zahvaljujući pobjedama nad Iranom i Čileom, osvojili su 18. mjesto, čime su nadmašili učinak iz Španije 2013. godine, kada su bili 22. od 24 učesnika.

„Prošle godine je nekoliko igrača baš proigralo, tu mislim na Čepića Branka Vujovića, a i iznenadili smo nekoliko reprezentacija energijom i borbenošću. Niko od nas ništa nije očekivao, ali su svi vidjeli koliko možemo kad nas neko potcijeni. Sada nas je svaki rival shvatio maksimalno ozbiljno, a pred nas su postavljena prevelika očekivanja. Mi smo reprezentacija koja može da pobijedi Iran i Čile i da se nosi sa jačim selekcijama, ali nemamo kvalitet da možemo da trijumfujemo ako veće reprezentacije odigraju korektno. Možemo da računamo na X faktor, da te ekipe imaju slabiji dan, pa da onda pobjeđujemo. Tu mislim na Španiju i Francusku, a protiv Poljske i Slovenije smo sigurno mogli da uradimo više”.

Odbrana nije bila dobra na cijelom prvenstvu, ali je i u napadu bilo puno grešaka i previše promašenih šuteva.

foto: IHF

„Interesantan podatak je da je u svakom našem porazu igrač utakmice bio golman suparničke ekipe. To govori da je falilo fokusa kod šuteva, promašili smo dosta sedmeraca, pokušaja sa šest metara, kontre… Mnogo nas je to koštalo, a na Evropskom prvenstvu smo to realizovali, nijedan čuvar mreže nije puno branio protiv nas. Sada su nas malo bolje upoznali, analizirali i mislim da je to uticalo da ubjedljivo izgubimo četiri utakmice”, istakao je Simić.

Prije početka 28. planetarnog šampionata, igrači i članovi stručnog štaba su djelovali previše samouvjereno i pričali da je cilj da se igra četvrtfinale, iako su morali, da bi se to ostvarilo, da iza sebe ostave bar jednog velikana – Španiju ili Francusku, ekipe koje stalno osvajaju medalje. Čini se da su u tome pretjerali i stvorili atmosferu u javnosti da je to nešto sasvim normalno.

„Teško je kontrolisati ičija očekivanja i razmišljanja u reprezentaciji. Ja se nikad nisam time zaluđivao. Normalno je da kažeš da ti je cilj da ideš u četvrtfinale, mora da se teži i nečemu nerealnom, ali je ovo što se desilo potpuna realnost. Sve, mimo utakmice sa Poljskom, jer nisu toliko bolji od nas. Ali, kad pogledaš igrački, gdje igraju njihovi reprezentativci, u kakvim sve klubovima, onda jesu. Mi, s druge strane, ni nakon onakvog uspjeha na Evropskom prvenstvu, nismo uspjeli da se izborimo da nam igrači odu u jače timove i lige, ostali smo u mjestu”, iskren je Simić.

Golman Melzungena priznaje da je, ipak, očekivao dva trijumfa protiv evropskih selekcija.

„Očekivao sam da će biti teško da iznenadimo Španiju i Francusku, ali da hoćemo i Poljake i Slovence. Na toj utakmici sa Slovenijom smo odlučili da ne igramo u najjačem sastavu, od te utakmice se bukvalno odustalo prije nego što je počela. Protiv Poljske smo mogli više i to je to. Da smo je dobili, sve bi sada bilo drugačije. Idemo dalje”.

Jasno je, ipak, da je svaka pobjeda „lavova” na velikim takmičenjima ogromna, jer je baza iz koje igrače crpi reprezentacija veoma mala. Ima talenata, ali je liga veoma loša, a rijetko kada naši klubovi i učestvuju u Evropi.

foto: IHF

Lovćen, koji bi trebalo da je lokomotiva razvoja, prethodne dvije sezone se nije ni prijavio za evropske kupove, a u novembru je protiv norveškog Runara odigrao prvu zvaničnu međunarodnu utakmicu na Cetinju poslije 13 godina. U međuvremenu je uvijek dvomeče ili kvalifikacije igrao u gostima.

„Stalno pričamo o uslovima rukometa u Crnoj Gori, koji je ovdje amaterski sport. Liga koja ne uspijeva da iznese nijednog mladog igrača i pomogne reprezentaciji. Čepić je jedini u posljednjih pet-šest godina koji je došao tu i na koga se može ozbiljnije računati. Vidimo druge selekcije koje svake godine izbacuju talente. Švedska je prvak Evrope, a na ovom šampionatu joj je glavni igrač 21-godišnji bek Kila, Erik Johanson, koji prvi put nastupa za reprezentaciju. Kako oni uspiju da u ekipu koja osvoji zlatnu medalju ubace potpuno novog igrača, i da preuzme najbitniju ulogu? I Portugal je ‘izbacio’ dva vanserijska talenta, braću Kosta”.

Izvanredni golman je na kraju napravio i zanimljivo poređenje.

„Reprezentacije se stalno nadograđuju, a mi uvijek idemo u istom sastavu i molimo se da se neko ne povrijedi ili prehladi. Malo bi više trebalo povesti računa o crnogorskom rukometu, u suprotnom će nam ovo biti krov. I ove partije koje sad pružamo su iznad naših mogućnosti. Branimo teren u Podgorici, nestvarno je koje smo sve reprezentacije pobijedili, ali ako se ne promijeni stanje u crnogorskom rukometu, neće ni u nacionalnom timu. Ne možeš da napreduješ ako nemaš sistem”, zaključio je Simić.

Ako neko počne da vlada čeličnom rukom, narušiće sve što je Zoran napravio

Nakon utakmice sa Slovenijom, Zoran Roganović je objavio da je podnio ostavku, a na Instagramu se odmah oglasio Simić i zahvalio se „najboljem selektoru ikad”. Teško mu je pala ta odluka 45-godišnjeg Cetinjanina i to ne krije.

„Žao mi je i nisam saglasan sa njegovom odlukom. Tako se osjeća, to mora da se poštuje. Mislim da će se dosta stvari promijeniti. Nadam se da ćemo uspjeti da zadržimo nivo, da ćemo igrati borbeno i imati ovakvu atmosferu u ekipi. Ko god da dođe umjesto Zorana, promjena će biti velika i sad je veliki znak pitanja, jer ne znamo koga i šta da očekujemo”, istakao je Simić.

Prvi golman „lavova” se nada da će pristup novog selektora biti kao i starog.

„Ako neko dođe i počne da vlada čeličnom rukom, narušiće sve što je Zoran napravio, a napravio je mnogo. Otkada je preuzeo reprezentaciju, svake godine smo pravili iskorak – kvalifikovao se na evropska prvenstva kao drugi iz grupe, napredovao od jedne pobjede na EHF Euru 2020 do tri trijumfa i prolaska u glavnu fazu prošle godine, izborio plasman na Svjetsko prvenstvo i dobio dva meča… On je osjetio da bi trebalo brže da napredujemo i povukao se, ali mislim da to nije realno mišljenje”.

KLJUČNE RIJEČI:
IZVOR: Vijesti
Podijeli ovaj članak
Ostavi komentar