Plejmejker Budućnosti, Nemanja Gordić, o tituli, trenutnom stanju, velikom odricanju, Evroligi sljedeće godine, produžetku saradnje…
MVP, MVP, MVP – dugo nakon meča sa Crvenom zvezdom orilo se u “Morači”. Skandiranja upućena Nemanji Gordiću, Hercegovcu na kojeg Podgorica gleda kao na svog sina.
Sa 16 godina je kao talentovani klinac iz Mladosti i Gacka (prije toga trenirao fudbal, ali na nagovor, kako on kaže burazera, uzeo basketaru u ruke i od tada je ne ispušta), preko trebinjskog Leotara stigao u naš glavni grad. A 13 godina kasnije, u svom drugom mandatu u plavom dresu, dodirnuo je vrh.
Uzeo pehar namijenjen najboljem igraču, stavio šampionski prsten i sa ponosom može da kaže da je – uspio. Postao je idol navijača i neko čije će ime ostati urezano u istorijske knjige trofejnog giganta iz Njegoševog parka.
“Uživam ovih dana, zaista. Ono što smo uradili na krilima naše fenomenalne publike je velika stvar. Za sve nas, za klub, za grad koji zaista doživljam kao svoj…”, kaže Gordić na početku razgovora za Dnevne novine.
Epsku finalnu seriju protiv Zvezde, posebno ona dva meča u “Morači”, prepričavaće generacije. Na tribinama je bilo izuzetno vrelo, a kako je bilo dolje na terenu?
“Naporno. Umoran sam i danas od tih utakmica, da nije bilo energije sa tribina, pao bih u onom ludom finišu i jedne i druge utakmice. Ali, adrenalin je radio, nije moglo drugačije u onakvoj atmosferi“, rekao je momak koji je prosječno ubacivao 15,3 poena u ABA ligi.
Šta je to što je donijelo titulu u Njegošev park? Ono što je izdvojilo plave u moru kvalitetnih regionalnih timova?
“Pakleni rad, fokus na prvom narednom protivniku, jedinstvo i vjera u sebe. Pa nama su treninzi ponekad ličili na rat – tuča, guranje, laktovi rade, do koša se stizalo, ali uz modrice. Pucalo je na sve strane”, slikovito objašnjava Gordić.
Kada ste osjetili da možete da idete do kraja, do titule?
“Možda baš pred početak finalne serije. Osjetio sam neku posebnu energiju na treninzima, radili smo nevjerovatno i molio sam boga da podrži do utakmica”
I podržalo je, “plavi” su uspjeli ono što nijesu generacije ranije. Sada se već razmišlja o Evroligi. Da li je to neki naredni san da se u “Morači” čuje čuvena himna najjačeg takmičenja “I feel Devotion”?
“Iskreno, mnogo mi je više značio pehar, jer ostaje tu, naš je zauvijek. Ali, moram priznati da sanjam i te mečeve sa evropskim velikanima, pred krcatim tribinama, bio bi fenomenalan osjećaj. Podgorica je to zaslužila“, kaže nam Gordić, kome na kraju sezone ističe ugovor.
“Rano je još govoriti o produžetku saradnje. Prioritet je sada odbrana titule, a biće teško, jer se pokazalo da u Crnoj Gori ima još dobrih timova”, završava Gordić za Dnevne novine.
