Olimpijska groznica i zvanično je za rukometašice Crne Gore počela sinoć, kada su preko Istanbula odletjele u Tokio, gdje će 25. jula protiv Angole odigrati prvi meč na svom trećem učešću na najvećoj svjetskoj smotri.
Za samo tri „lavice” to će biti treći nastup – za vjerovatno najbolji svjetski tandem krila Jovanku Radičević i Majdu Mehmedović, te Marinu Rajčić. Golmanka za koju se čini da je prošla vječnost otkada je debitovala za Budućnost i Crnu Goru u avgustu slavi tek 28. rođendan, a ovo će joj biti čak 13. veliko takmičenje.
Propustila je jedino prošlogodišnje Evropsko prvenstvo u Danskoj, a samo spletom okolnosti se našla na spisku od 15 putnica za glavni grad Japana. Rajčićeva je u pauzi zbog korone ostala u drugom stanju i drugog dana 2021. godine rodila sina Tadiju. Da Igre nisu odgođene, na treći nastup na najvećoj smotri morala bi da čeka do Pariza 2024.
Nedavno je na prijateljskoj utakmici protiv Brazila prvi put stala između stativa poslije 17 mjeseci pauze i pokazala da može da bude veliki adut Bojane Popović, jer je odbranila čak 19 šuteva.
– Bio je sjajan osjećaj opet biti na terenu. Tokom trudnoće sam odmorila sam i fizički i psihički, a povukli su mi se i diskusi, koji su mi stvarali probleme. Prvih 10 minuta mi je bilo potrebno da vratim osjećaj, da uđem u šut, a kad su krenule odbrane, išle su jedna za drugom. Nisam razmišljala o tome da mi je to prva utakmica poslije skoro godinu i po pauze, bio mi je fokus samo da pronađem samu sebe između stativa. Iz treninga u trening sam se osjećala sve bolje, a rad sa Novakom-Nonom Ristovićem, sa kojim sam počela da treniram dvije sedmice prije početka priprema, puno mi je značio – ističe djevojka koja je sa Crnom Gorom 2012. bila evropska prvakinja i olimpijska vicešampionka.
13. veliko takmičenje odigraće Marina Rajčić u dresu Crne Gore. Od 2010. je po pet puta je nastupila na prvenstvima Evrope i svijeta, a bila je i na OI u Londonu i Rio de Žaneiru
Poslije trudnoće mnoge sportistkinje imaju problema sa povratkom na nekadašnji nivo, ali kod golmanke „lavica” je drugačija situacija, jer se čini da je mršavija nego ikad.
– Dosta je trke oko bebe, nemam odmora da jedem, kako se zna reći, s nogu. Nije mi bio cilj da smršam, ali je činjenica da se osjećam mnogo bolje. U trudnoći su mi se i leđa regenerisala, diskusi mi više ne stvaraju probleme. Nisam žurila sa povratkom, prvo sam ojačala trbušni zid i onda sve ostalo. Prvi dio sam odradila sa Danicom Delić, drugi sa Nonom i sve to mi jako prija.
Kada je ostala trudna, djelovalo je da će propustiti Olimpijske igre, ali je korona poremetila sve planove. Ona je jedna od rijetkih kojima je to odgovaralo, pa će treći put nastupiti na najvećoj smotri.
– Uživala sam, ali mi je bilo žao da gledam saigračice kako se muče i stalno idu na testove, strepe šta će biti… Provodila sam vrijeme sa porodicom koliko je to bilo moguće zbog mjera, napunila baterije i dočekala i odgađanje Olimpijskih igara. Da sam sve željela da ispadne ovako, ne bi se to desilo. Vjerujem da postoji razlog zašto mi se sve ovo desilo.
Bojana Popović je u stručni štab vratila Ristovića, a u timu će nastupiti tri njegove dugogodišnje učenice – Rajčićeva, Ljubica Nenezić i Anastasija Babović.
– Čast mi je i srećna sam što na Olimpijske igre prvi put idem sa Nonom. Tu su i dvije sjajne golmanke koje je on „podigao” i ubijeđena sam da ćemo odlično da radimo i maksimalno uživamo.
„Lavice” će imati dovoljno vremena da se aklimatizuju na vremensku razliku do prvog meča na Olimpijskim igrama protiv Angole 25. jula. Rivali u grupi su potom i Japan, evropski prvak Norveška, Južna Koreja i svjetski šampion Holandija.
– Nije fraza, ali kao i svaki put do sada cilj nam je da idemo korak po korak. Jedino tako možemo dobro da se spremimo, zato sada razmišljamo samo o Angoli, ekipi sa kojom smo igrale nekoliko puta, ali je ne poznajemo kao ostale. I Japan ima nezgodnu igru, ali razmišljamo samo o prvom protivniku. To nam je uvijek donosilo rezultat.
Ključni meč na olimpijskim turnirima uvijek je četvrtfinale, naravno ako se dođe do njega. A na startu nokaut faze „lavice” bi mogao da čeka pakleno težak posao, jer su mogući rivali Rusija, Francuska, Španija, Mađarska, Švedska i Brazil.
– Naša grupa je dobra, ali je činjenica da je druga mnogo jača. Iskreno, nisam razmišljala ko bi mogao da nam bude rival u četvrtfinalu. Ta grupa za mene sad ne postoji, o njoj ćemo razmišljati kad i ako dođemo do nokaut faze. Uostalom, ko god nam bude rival biće teško, jer su svima volja i želja mnogo jače kad dođu na Olimpijske igre.
Crna Gora je izgubila oba pripremna meča, iako su čuvarke mreže bile odlične – Nenezićeva i Babovićeva su zakupile 17 odbrana protiv Mađarske (22:28), a Rajčićeva 19 u duelu sa Brazilom (21:22).
– Nekad su igračice na top nivou, pa mi golmanke to ne ispratimo, a nekad je obratno. Tako je to kod nas uvijek bilo na prijateljskim utakmicama. Ubijeđena sam, ipak, da ćemo jedne druge da ispratimo kad dođe vrijeme za mečeve u Tokiju, da će sve kockice da se poslože.
Kada je Marina otišla na (ne)planiranu pauzu, trener Budućnosti je bio Dragan Adžić, a selektor Per Johanson. U međuvremenu se sve promijenilo, na obje klupe je sjela Popovićeva, a pomoćnica joj je Maja Savić. Obje su joj nekadašnje saigračice iz kluba i reprezentacije.
– Bojana radi fenomenalno. Mi golmanke smo češće odvojene, ali mi se baš sviđa ovo što radimo kad smo zajedno, kako sve objašnjava, pogotovo bekovima i pivotkinjama. I Maja je mnogo bitna u cijeloj priči. Radi fenomenalno sa krilima, koja su se podigla stepenicu ili dvije sa njom. Njeno iskustvo i godine rada sa generacijom Đine Jauković, Eme Ramusović i ostalih su neupitni. Naš stručni štab je trio fantastiko, a naravno tu su i sjajni fizioterapeuti, koji su nam godinama oslonac – zaključila je Marina Rajčić.
Trudnoća „izliječila” leđa
Marina nije bila odsutna samo tokom prethodnih 17 mjeseci, već je često i prije toga znala da ispadne iz stroja zbog muka sa leđima, da brani bez treninga, pod bolovima… Sada je to prošlost.
– Čudno mi je što mogu sve da radim, a da ne moram da provedem po pet sati na terapijama. Ne razmišljam više da li ću se probuditi ukočena, da li će mi dušek biti mekan ili tvrd. Šta god sam radila, nije pomagalo, ali mi je Tadija zamirio leđa – uz osmjeh kaže 27-godišnja golmanka.
Nadam se da ćemo u Turskoj uživati i jednog dana se vratiti
Rajčićeva je preskočila prethodnu sezonu, a narednu će provesti u turskom Kastamonuu sa Milenom Raičević, Majdom Mehmedović i Jovankom Radičević.
– Jeste mi bilo malo neobično što idem u Tursku, ali sam htjela da probam nešto novo. Idem tamo sa porodicom, tu će biti i Milena sa svojima, kao i Majda i Jovanka, tako da ću imati svoje ljude oko sebe. Igraćemo i Ligu šampiona, pa nećemo ispadati iz ritma. Tamo je igrala Ljubica Nenezić i preporučila nas je, a rekla nam je da su dobri ljudi, da je uprava korektna. Sve jedva čekamo da zaigramo za turski klub, ali bih voljela da se vratimo jednog dana u Budućnost, da sve bude kako je nekada bilo.
