Naši paraolimpijci Marijana Goranović, Filip Radević su obavili poslednje pripreme pred Tokio u Baru. Poznata bacačica diska u iskrenom razgovoru za Meridian Sport, Marijana nam je otkrila svoja očekivanja vezana za Paraolimpijske igre.
Kako si zadovoljna formom u ovom trenutku i koliko je moguće sada popraviti nešto na čemu si radila od Rija?
Završne dvonedeljne pripreme realizujem u Baru, u odličnim uslovima Sportskog centra “Topolica”. Formu brusim pod stručnim nadzorom trenera Veljka Čegara.
Imaš već veliko iskustvo sa OI, sada uz sebe i najbrojniju delegaciju iz Crne Gore, hoće li to biti dovoljno za medalju? Kakva su tvoja očekivanja?
Kad god mi neko pomene Paraolimpijske igre, sjetim se 2012. godine. Tek poslije podizanja zastave na mojim prvim Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. sam shvatila “Bože, pa ovo je Paraolimpijada”. Paraolimpijske igre su san svakog sportiste, a ja taj san živim već treći put. 2016. godine je došao i Rio, moje drugo učešće na Paraolimpijskim igrama, sad Tokio – treće Paraolimpijske igre. Ovo je zapravo i potvrda koliko je u stvari Paraolimpijski sport jak u našoj zemlji. Iskreno, ne razmišljam o medalji, cilj mi je dobar rezultat.
Nosiš zastavu na otvaranju OI, zajedno sa mladim Filipom Radovićem, da li je to još veći podsticaj da se vratiš iz Tokija sa dobrim rezultatima?
Nositi zastavu na najvećoj smotri takmičenja je velika čast i odgovornost. Drago mi je što mi je i ovaj put ukazana čast da nosim zastavu i to sa dobro poznatim sportistom Filipom Radovićem, mladićem koji je svijetla tačka Paraolimpijskog sporta, kako u Crnoj Gori, tako i širom svijeta.
Paraolimpijski komitet je prešao dug put od osnivanja do pojavljivanja na velikim takmičenjima, možeš li uporediti to vrijeme i uslove koje sada imate?
Davno je bilo kad sam počela da se bavim sportom za osobe sa invaliditetom. Ne mogu da zaboravim loše uslove i prašnjavi poligon odakle je sve počelo. Ali mogu biti jako ponosna da sam sa istog tog prašnjavog poligona stvarala najbolje rezultate koji su me slali na najveća, evropska, svjetska, Paraolimpijska i mnogobrojna druga međunarodna takmičenja. Sad to mnogo bolje izgleda, uslovi u Resursnom Centru na Zabjelo, pristupne staze za korisnike kolica, napravljen novi segment za bacanje diska sa zaštitnom mrežom i nabavljen kontejner za čuvanje redovnih bacačkih rekvizita i specijalizovane bacačke opreme sportista. Ponosna sam!
Gdje god da se okrenemo, bilbordi sa vama, promo spotovi na televizijama. Kakav je osjećaj?
Bilbordi, video spotovi, to su stvari na koje sam navikla i koje jedva iščekujem da se realizuju pred neko jako takmičenje kao što su Paraolimpijske igre. Mislim da samim tim spotom i bilbordima afirmišemo rad osoba sa invaliditetom i njegov naziv nosi Idemo dalje – Tokio. ZAJEDNO! Takođe, promoviše mogućnosti osoba sa invaliditetom, inkluzivne vrijednosti i poštovanje različitosti. Iskreno se nadam da ćemo sa našim radom podstaći djecu sa invaliditetom da se uključe u sport i u zdrav način života. Ono što bi za mene bio najveći uspjeh je da se iz Tokija vratim srećna, zadovoljna i zdrava.
