Sport često donosi nevjerovatne priče. Zahvaljući sportskim podvizima imamo sjajne priče koje ostanu upamćene. Ali, isto tako dešava se da zbog povreda sport bude i jako surov…
Međutim, priča crnogorske atletičarke Marije Bogavac definitivno je za rubriku ,,vjerovali ili ne”, a mogla bi biti primjer mnogima kako ni u najtežim trenucima ne treba odustajati, odnosno koliko je bitna snaga volje.
No, krenimo redom.
Bacačica koplja iz Mojkovca 2015.godine odlučila je da ,,okrene” životni list i ode u Ameriku, gdje bi studirala i nastavila sportsko usavršavanje. Samo godinu kasnije Bogavac je za skoro četiri metra popravila crnogorski rekord (54.77m). Ali, iako je blistala na bacalištu, Mojkovčanka nije zaboravila zbog čega je otišla, što svjedoči podatak da ima čak tri faktultetske diplome…
-Moja tako reći priča vezana za život u Americi kreće 2015.godine. U međuvremenu studirala sam na tri univerziteta, prvi je bio Kennesaw State u Atlanti, zatim sam prešla na University of Virginia, a nakon što sam završila osnovne studije i prve magistarske, prihvatila sam ponudu školarinu na univerzitetu u Majamiju, gdje sam drugi put magistrirala ovaj put na političkim naukama, smjer diplomatija – počine priču za Pobjedu Marija Bogavac.
Ipak, odlazak u Ameriku donio je peh, koji je uslijedio seriju problema…
-Prije odlaska u Ameriku nastupala sam na ekipnom prvenstvu Evrope u Gruziji, gdje sam pokidala ligamenat u laktu, tako da sam otišla povrijeđena. Ipak, i u takvom stanju sam bacila nacionalni I licni rekord. Tri godine sam se mučila, vukla povredu, a kad više nijesam mogla da trpim bol operisala sam lakat, a zatim i rame koje je uslijedilo posle operacije lakta. Godine truda I rada I vracanja na veliku scenu, ali sreca nije na moju stranu bila. Tokom nastupa na konferenciji 2021 godine doživjela sam i povredu koljena, rupture ligamenta. I, kada sam došla u Crnu Goru radila sam terapije, ali nešto nije bilo uredu sa koljenom, tako da sam morala da se vratim. Konstatovano je da ligament nije u dobrom stanju i operisala sam obje noge. Niz pehova nije bio završen, jer sam zbog alergijske reakcije na antibiotike dobila sam infekciju i bila sam praktično klinički mrtva. Ali, završilo se dobro i nakon infuzija, počela sam terapije za koljeno. Tako da prošle godine u ovo vrijeme sam učila da hodam, a sada sam na Evropskom prvenstvu – napravila je rekapitulaciju nevjerovatnog spleta okolnosti.
Bogavac priznaje da je bilo momenata kada je riješila da atletici kaže zbogom, ali je volja bila jača od svih problema.
-Iako od atletike nemam finansija, volja nikad nije nedostajala. Međutim, kada sam operisala obje noge, mama je došla i bila uz mene, jer nijesam mogla sama da funkcionišem. I, tada mi je bilo jako teško da gledam nju kako pati zbog mene. Sjećam se da sam odustala praktično 2021.godine. Nekako se poklopilo sve, povrede, pa porodični problemi…Jednostavno sam bacila sve što je vezano za koplje. Ali, ubrzo sam sam rekla nema odustajanja. Nakon toga imala sam još dvije operacije i rekla sam kad već nijesam odustala, neću ni sada – prisjetila se Marija.
Mojkovčanka je čak tri mjeseca bila na štakama, a nedavno se vratila trenažnom procesu i već sjutra biće na bacalištu kao dio crnogorske reprezentacije.
-Prije par nedelja sam već nastupala i zabilježila hitac od w50 metara i vjerujem da mogu nakon svega da imam dobar nastup – skromna je Marija, koja karijeru nastavlja u Novom Sadu.
-Odmah nakon povratka iz Poljske putujem za Novi Sad, gdje ću trenerati sa trenerima Feđom Kamasijem i Marijom Vučinović, a već sljedećeg mjeseca očekuje me nastup na Balkanskom prvenstvu.
Kada je u pitanju cilj, crnogorska rekorderka u koplju, odgovorila je kao iz topa.
-Definitivno se nijesam vratila poslije svega da bih bacala na amaterskom nivou, već želim da živim san o Olimpijskim igrama. Treba mi godine pravog treninga u kontinuitetu, a nadam se da mogu napraviti dobar rezultat – naglasila je Bogavac, koja vjeruje da će rezultatima ponovo skrenuti pažnju na sebe.
– Osvajala sam prvenstva Balkana, bila na Svjetsko prvenstvo, otišla kao dijete iz Crne Gore, mnogi su me zaboravili. Ali, radim na sebi i želim da opet skrenem pažnju. Moram da naglasim da osim sporta, krajem ljeta izbacam svoju brend liniju odjeće, pisem svoju knjigu, radim u software kompaniji, tako da sam posvećena na svim poljima – kroz osmjeh je zaključila Marija Bogavac i naglasila da zahvalnost duguje porodici jer bez njih ne bi bila ovdje gdje je sada.
