Od kada je postala šampionka svijeta i stekla reputaciju jedne od najtalentovanijih atletičarki u bacačkim disciplinama, Kristina Rakočević je praktično mogla da bira ponude američkih koledža koji su željeli da je uključe u svoje sportske programe.
Kristina je dugo izbjegavala da krene u američku priču, a kada je konačno prihvatila „novi početak“ – nakon samo tri mjeseca je morala da se vrati u Crnu Goru, iz Majamija.
– Desilo se tako, viša sila, sada ostaje samo da vjerujem da će brzo da prođe – kaže Kristina za sajt Crnogorskog olimpijskog komiteta koja je 2016. godine u Poljskoj postala juniorska prvakinja svijeta u bacanju diska.
– Znam da sam ovaj korak mogla da napravim i ranije, ali jednostavno nisam osjećala da je to dobro za mene. Nisam bila spremna za to, nisam željela ništa da radim na silu. Ljudi se mijenjaju, sazrijevaju, tako da sam odlučila da krenem tim putem. I napravila sam pravu stvar, Univerzitet u Majamiju mi pruža sve uslove da se razvijam, prije svega kao ličnost, a zatim kao sportista. Tri mjeseca sam provela tamo, taman sam se prilagodila na potpuno drugačiji život i obaveze, kada se sve ovo dogodilo. Ali, proći će i sve će ponovo da bude kao prije – kazala je Kristina, koja je 2016. godine u Poljskoj postala juniorska prvakinja svijeta u bacanju diska.
Na Univerzitetu u Majamiju, 21-godišnja Mojkovčanka studira filozofiju, usavršava engleski i francuski jezik.
– Režim je veoma zahtjevan. Ustajanje u šest, treninzi u sedam, časovi, pa opet trening, pa učenje… Zaista vode računa o svakoj sitnici, i na sportskom i na studentskom planu. Kada je riječ o atletici, sa nama rade i treneri i fizioterapeuti, imamo posebne stručnjake za rad u teretani… Sve je na vrhunskom nivou. Baš sam uživala, jedva čekam da se vratim.
Njena sportska karijera nije se razvijala onako kako se očekivalo, nakon sjajnog početka, ali pred njom su tek najbolje godine u sportu kojim se bavi. S obzirom na novonastalu situaciju, kao kandidatkinji za odlazak na Olimpijske igre, odlaganje Tokija joj daje veće šanse.
– Sa jedne strane, dobro je za mene što su Igre pomjerene za godinu, jer dobijam vrijeme da se spremim i pokušam da dođem do norme. Sa druge strane, žao mi je sportista koji su već imali olimpijsku vizu, koji su se pripremali za nastup i sve svoje ciljeve posvetili Tokiju. Ja ću, u svakom slučaju, pokušati sve da narednog ljeta budem na Igrama – obećala je Kristina, koja je u Crnu Goru došla preko Istanbula.
Bila je u 14-dnevnom karantinu u Igalu, a sada u svom Tomaševu radi indvidualno, po programu koji je dogovoren sa trenerima.
– Ispunjavam to, moram koliko-toliko da održim ritam. Takođe, imam onlajn predavanja, sve je dogovoreno, sve ide po planu, tako da – prolaze dani brzo, ali i u nadi da ćemo se uskoro svi vratiti redovnim obavezama – kazala je Kristina.
