Osvajanje trofeja sa ekipom Budućnosti postalo je stvar rutine za Petra Grbića. Lider na terenu i u svlačionici. Autoritet. Neko ko uživa poštovanje saigrača i protivnika, a u srcima navijača zaslužuje posebno mjesto. Rođeni Podgoričanin smatra privilegijom to što je kao kapiten predvodio ,,plave“ do titule – u godini kada slave vijek postojanja.
Trideset šestogodišnji krilni napadač bio je šampion sa Mogrenom i Partizanom, ali sa emocionalne strane ništa ne može da se poredi sa onim što je postigao sa najvoljenijim klubom.
Dva puta pobjednik Kupa, a prošlog vikenda četvrti put na tronu nacionalnog prvenstva. Kolekcija za ponos. Ispunjenje snova o kojima je maštao kada je kao klinac počeo da trenira fudbal pod Goricom.
6 Trofeja osvojio je Petar Grbić sa ekipom Budućnosti – četiri titule i dva Kupa. Bio je dio generacije koja je u sezoni 2020/21. prvi i jedini put u klupskoj istoriji stigla do duple krune
Grbić, međutim, sa pomiješanim osjećanjima doživljava posljednji uspjeh Budućnosti. Na jednoj strani sreća i zadovoljstvo, na drugoj gorčina, bol, snažni tragovi tuge.
U sudaru takvih kontrasta, trudio se da nađe mjeru u prazničnom razgovoru za Pobjedu.
– Šest trofeja sa ekipom Budućnosti. Maštao sam makar jedan da osvojim, a ima ih znatno više. To me čini srećnim. Otišao sam davno, ne svojom voljom, dokazivao se u drugim sredinama, ali kako su prolazile godine – sve je bila veća želja da se vratim u klub koji najviše volim. Nijesam htio da me ljudi ovdje pamte samo po tim izjavama, već da ostavim trag. Sada znam da sam u tome uspio. Ovo je poseban trofej, specifičan, drugačiji od prethodnih. Budućnost slavi 100 godina postojanja u junu, a ja sam imao čast da budem kapiten tima koji je dominirao ligom uoči jubileja. To nema cijenu. Nešto što se pamti i ostaje vječno zapisano – rekao je Grbić, a potom nastavio:
– Godina ima i tužnu stranu. Otišao je Deli. Saigrač, trener, direktor, a prije svega brat, prijatelj, odličan momak. Imali smo izuzetan odnos. Nažalost, izgubio je najtežu bitku i ostavio prazninu u svima nama koji smo ga poznavali. I dok se borio sa neizlječivom bolešću, mislili smo na njega, a on nas je gurao. Kada bi katkad splasnuo motiv, nalazili bismo ga u Andriji Delibašiću. Završavali smo sastanke i na teren izlazili sa njegovom slikom. Ovo je trofej za njega – sa sjetom govori Grbić.
“Plavi” nedodirljivi za konkurente
Jesenas je bilo očigledno da se Budućnost odvaja, da nema dostojnog konkurenta i da je nezaustavljiva na duže staze.
Ozbiljnost, otresitost, čvrstina, efikasnost, uz majstorije, lijepe akcije i igru za aplauz. ,,Plavi“ su dobijali derbije i na polusezoni imali dvocifrenu prednost na vrhu tabele.
Na proljeće – sve je još bolje. Podgoričani izgledaju moćno, superiorno u odnosu na protivnike, a nerijetko utakmice završavaju goleadama.
Odavno je bilo samo pitanje vremena kada će izabranici Ivana Brnovića da ovjere krunu. Desilo se u Kotoru uoči samog početka meča sa Bokeljom, mada to nije omelo lidera da upiše gromku pobjedu od 4:0. Tačka na trku stavljena je pet kola prije kraja takmičenja u Meridianbet 1. CFL.
– U decembru se vidjelo da je sve ovo blizu. Ali, profesionalci smo, nijednog trenutka nijesmo se opuštali, gazili smo, pobjeđivali ubjedljivo i igrali lijep fudbal. Učinak je došao na naplatu u prošlom kolu kada je i teoretski postalo jasno da smo prvaci. Kockice su se posložile. Napravili smo odličan spoj iskusnih i ekstra talentovanih momaka. Sve je leglo. Nemamo ligaški poraz, bar do sada u drugoj polovini prvenstva. Titula je čista i zaslužena. To priznaju i naši rivali – ističe iskusni ofanzivac.
Ogroman doprinos
Grbić igra najefikasniju sezonu u Budućnosti. Dao je sedam golova na 25 utakmica. Ogroman je njegov doprinos sa mnogo aspekata. Daje više od golim okom vidljivih brojki.
Nijesmo pričali o odmoru za nas starije. Moguće je da dobijemo koji dan više jer je titula osvojena. Znam sebe – kolika god da je pauza, nikad je ne iskoristim čitavu. Moje tijelo je takvo da zahtijeva konstantan trening. Prijaće mi malo da se rasteretim psihološki, a za kondiciju sam spreman uvijek – rekao je Petar Grbić
– Drago mi je da sam i na taj način pomogao ekipi, ali nijesam jurio golove ni kada sam bio mlađi, kada su mi više bili potrebni. Najljepši je osjećaj kada se zatrese mreža, s tim što je za mene ekipa ispred svega. Najsrećniji sam kada Budućnost dobro djeluje na terenu, piše pobjede i kada je ispred konkurencije. Da li ću strijelac biti ja ili neko drugi, najiskrenije – svejedno je – kazao je Grbić.
Držali su ,,plavi“ visok intenzitet od prvog meča, u kontinuitetu slagali pozitivne rezultate, a koliko su zapravo superiorni – svjedoči činjenica da su vezali 18 ligaških duela bez poraza.
Kriza je bila rijetka i kratka. Jesenas su to bila četiri dana, kada je Budućnost izgubila dvije utakmice zaredom, a na proljeće jedno poslijepodne, kada su doživjeli šokantnu eliminaciju u četvrtfinalu Kupa od drugoligaša Iskre.
Podgoričani su za klasu bolji od Danilovgrađana. Ali, fudbal je takav, kao nijedan sport sklon senzacijama, neočekivanim ishodima.
Nije Budućnost dala gol, a onda po nepisanom pravilu kada dođu penali – ispala.
Žal za duplom krunom
Salto mortale. Grbić i društvo ostali su bez mogućnosti da odbrane tron u masovnijem takmičenju. Uskraćena opcija da sadašnji tim ponovi domet Milinkovićeve Budućnosti koja je 2020/21. jedini put stigla do duple krune.
– Loš dan, ništa drugo. Odgovorno tvrdim da nijesmo potcijenili Iskru. Zauzeli smo sebi svojstven stav, ali vidio sam od samog početka da nešto ne štima. Nije nam išlo, uprkos trudu. To je bila jedna od onih utakmica tipa – hoćeš, a ne možeš. Mladi igrači Iskre bili su agresivni, osvajali duge lopte, dobijali duele, osjetili su da mogu da uzmu skalp boljem od sebe. Sve čestitke za njih kako su odigrali protiv nas. Osjetio sam da može da bude problema kako se bližio kraj. Prošlost kaže da Budućnosti ne odgovaraju penali. Tako je bilo i sada. Eliminisani smo. Teško nam je palo. Dešava se. I u mnogo jačim ligama bude da niželigaš eliminiše apsolutnog favorita iz elitnog ranga, čak i šampiona. Sjećam se da je jedan sličan pad imao Bajern Minhen. To je čar. Draž fudbala. Nažalost, mi smo bili ti koji su ostali razočarani. Iskupili smo se kroz prvenstvo. Ako bih birao – uvijek bih uzeo titulu prije Kupa. Naravno, ostaje žal što nijesmo povezali oba trofeja uoči stogodišnjice kluba, ali kada se sve uzme – odlična godina – zaključio je kapiten ,,plavih“ Petar Grbić.
Budućnost iznad svega
Pregurao je Petar Grbić mnogo toga u fudbalu. Iz Budućnosti je kao dijete otišao kivan i ljut, mimo svoje želje. Gradio je put u Mladosti sa Cvjetnog brijega, a potom u Mogrenu sa kojim je osvajao titule.
Posebno je bio inspirisan protiv podgoričkog kluba – ne zbog osvete ili neke teže kvalifikacije, već kao profesionalac, u datom trenutku fudbaler druge ekipe, kao neko ko hoće baš da se pokaže protiv ,,svojih“. Bilo je dobrih partija i golova u dresu Budvana – kao poruka ljudima iz Budućnosti:
– Pogriješili ste što se mene tiče.
Stigao je do slavnog Olimpijakosa iz Pireja, nosio dres izraelske Hapoel Ber Ševe, nastupao za OFK Beograd, sa Partizanom osvojio prvenstvo. Bio je u Turskoj – igrao za Akhisarspor i Adanu. Branio je boje niškog Radničkog i Mornara.
7 Golova je postigao Petar Grbić ove sezone u Meridianbet 1. CFL. Upisao je 25 nastupa
Imao je i status crnogorskog A reprezentativca.
Lijepa karijera, ali nešto je falilo. Ostao je san onog dječaka koji je sa gorčinom napustio Budućnost, a sanjao je da u ,,plavo-bijelom“ dresu razgali navijače pod Goricom.
A kada neko nešto želi iskreno, snažno, svim svojim bićem, bez trunke kolebanja, kada o tome mašta više od deceniju – velika je vjerovatnoća da to dosegne.
Podgorički sportski mangup zatvoriće svoj krug tamo gdje ga srce vuče od prvog dana.
I kada bude došlo vrijeme – uradiće to sa stilom. Kao igrač koji je ostavio trag i zadužio najvoljeniji klub.
– Bolio me je način na koji sam otišao. Nijesam to htio. Ali, da se ne vraćamo na to. Manje-više je poznato. Zaobilaznim putem sam tražio mogućnost da se jednog dana vratim. Želja je bila sve jača kako su prolazile godine. Uspio sam u svojoj misiji. Mogu da kažem da sam ostvario svoje fudbalske ciljeve. Budućnost je klub koji oduvijek najviše volim. Na kraju ispada da ću se ovdje i najduže zadržati. Odlazio sam i vraćao se, ali nakupio sam godina i trofeja u prvom timu. Ostvario sam se kao igrač onog dana kada sam obukao plavo-bijeli dres, a sve preko toga je privilegija – rekao je Grbić.
Pametno u Evropi
Budućnost je za Petra Grbića vrh fudbalske piramide. Sa ,,plavima“ je osvojio četiri titule, prvu duplu krunu u istoriji, dva Kupa, ali možda to nije granica.
Podgoričani potajno razmišljaju o plasmanu u grupnu fazu evropskog takmičenja, što do sada nije uspio nijedan crnogorski klub.
U noći kada je osvojila titulu, pet kola prije kraja prvenstva, Budućnost je stekla rekordnih 19 bodova prednosti na vrhu tabele. ,,Plavi“ imaju najviše pobjeda (23), najviše datih golova (81) i najmanje kapitulacija (25). Šampion je u seriji od 18 utakmica bez poraza
Realno ili ne – pokazaće ljeto.
– Kad god sam mislio da smo spremni, da je to – to, doživljavali smo neprijatne šamare na ino sceni. Vjerujemo li i sada – vjerujemo, smatramo li da možemo – smatramo. Ali, iskustvo me uči da budem oprezan u očekivanjima. Sanjamo, želimo, ali mora dosta toga da se poklopi. Prvo nam treba sreća na žrijebu, pa sreća u utakmicama, a često je nijesmo imali. Treba da budemo oprezni, bez euforije, staloženi i nadasve pametni. Krećemo od kvalifikacija za Ligu šampiona, a jedna pobjeda garantovala bi nam još nastupa u Evropi.
Ovaj tim djeluje ozbiljno u crnogorskim okvirima, ali međunarodni mečevi su nešto drugo. Mnogo teži. U našoj ligi igramo maksimalno ofanzivno, a i ako kiksamo – možemo da se vratimo, da ispravimo grešku. U Evropi se greške ne praštaju. Spremamo se već za ono što nas čeka na ljeto. Daćemo maksimum. Nadam se da možemo nešto veliko da napravimo. Plasman u grupnu fazu evropskog takmičenja bio bi kruna svega – poručio je Grbić.
Ugovor za sljedeću sezonu
Petar Grbić ima 36 godina, a u avgustu slavi 37. rođendan. Ne izdaje ga snaga, voljni momenat, žar za pobjedama, karakter, možda nije brz kao nekada, ali ima korak, moć da pretrči čuvara, osjećaj da namjesti i postigne gol.
Ima i ugovor sa ,,plavima“ za sljedeću sezonu.
– Tijelo me sluša. Dobro se osjećam, mimoišle su me povrede, pazim se, vodim računa o oporavku, spreman sam fizički. Imam ugovor za sljedeću sezonu. Nakon toga ćemo vidjeti. Da me je neko pitao prije 10 godina do kada ću igrati – računao bih da ću do sada završiti igračku karijeru. Uživam na terenu i dalje. Iz generacije ’88. aktivni smo Draško Božović i ja. Nijesmo loši, držimo se. Znači mi podrška stručnog štaba i ljudi iz kluba. Nakon završetka sljedeće sezone sješćemo i vidjeti što je najbolje – kaže Grbić.
