Šćepanović je rođen 13. novembra 1975. godine u Kolašinu i upravo u svom rodnom gradu upoznao je ljubav svog života – košarku. Jedna od anegdota koja opisuje strast koju popularni ”Japanac” ima prema igri pod obručima je kada je kao osnovac sa društvom šterikama osvijetlio školsku salu kako bi, krijući se od domara, mogao da trenira.
Prve košarkaške korake napravio je u kolašinskom Gorštaku, a sa nepunih 18 godina postao je član Budućnosti koju je tada trenirao pokojni Poli Bojanić – i tu je počeo da piše istoriju: prvi trofej 1996. Kup Jugoslavije u dresu podgoričkog kluba, potom Turska, Partizan, Grčka, Španija, titula na titulu, priznanje na priznanje.
Svjetski šampion u dresu Jugoslavije 1998. godine u Atini i evropski prvak 2001. godine kada je u finalu sa 19 poena ”pocijepao” mrežicu Turske u sred Istanbula!
Kapiten reprezentacije Crne Gore na Eurobasketu u Litvaniji 2011., prvom velikom takmičenju naše selekcije od sticanja nezavisnosti, pričao je o iskustvu osvajanja najsjajnijeg odličja na EP-u, učinku crnogorske selekcije u Sloveniji, o svom novom angažmanu u Košarkaškom savezu kao koordinatora mlađih selekcija, kao i o planovima za budućnost.
Sa reprezentacijom Jugoslavije 2001. godine postao si prvak Evrope. Šta znači ne samo predstavljati svoju zemlju na tako prestižnom takmičenju već ga i osvojiti? Da li možeš da nam dočaraš taj osjećaj?
Igrati za svoju zemlju i postati prvak na tako velikom takmičenju je najuzvišeniji osjećaj za jednog košarkaša. Nešto što se teško može opisati riječima. Ne postoje klupske titule koje se mogu mjeriti sa uspjehom osvajanja najsjajnijeg odličja sa svojom reprezentacijom.
Kako ocjenjuješ nastup crnogorske reprezentacije na Eurobasketu u Sloveniji?
Moje mišljenje je da je napravljen veliki uspjeh samim plasmanom na Evropsko prvenstvo na onako superioran način u kvalifikacijama. To je veliki rezultat za ovako malu zemlju sa malim brojem klubova i registrovanih košarkaša. Što se tiče samog turnira u Sloveniji nije ispunjen zacrtani cilj, ali je viđen napredak u odnosu na prvi EP koji smo igrali u Litvaniji. Igrači zaslužuju pohvale za prikazano zalaganje i želju, u nekim momentima im je falilo sreće i kvaliteta za prolaz u drugu fazu, ali nije tragedija. Sada treba napraviti detaljnu analizu, podvući dobre stvari i raditi na otklanjanju grešaka kako bismo se što bolje spremili za sljedeće kvalifikacije.
Vladimir Dašić je odstranjen iz reprezentacije zbog odbijanja da uđe u igru u drugom poluvremenu meča sa Letonijom. Iz Košarkaškog saveza je saopšteno da se slična stvar desila i na meču sa Finskom na Eurobasketu 2011. Možeš li nam reći nešto više o tome s obzirom da si bio u sastavu reprezentacije na tom takmičenju?
Ne znam ništa o Dašićevom ekscesu u Litvaniji, nisam bio prisutan kada se to desilo, tadašnji stručni štab zna sigurno mnogo više o tom događaju. Što se tiče epizode iz Slovenije postoji igračeva izjava o tome, postoji i zvanični stav saveza koji je u skladu sa selektorom tada donio odluku za koju je smatrao da je ispravna i mislim da je svaka druga priča na tu temu suvišna.
Selektor Pavićević je izjavio da je Vučević na pripreme stigao nedovoljno spreman, dok je igrač rekao da je mogao da igra mnogo više. Koji je tvoj stav po pitanju male minutaže našeg NBA centra?
Vučević je prethodne sezone u najjačoj ligi na svijetu pokazao nevjerovatan kvalitet koji NBA stručnjaci konstantno potenciraju. Mislim da je bilo prostora da odigra mnogo više jer je po kvalitetu naš najbolji igrač, ali na treneru je da donosi odluke i pravi taktiku za koju smatra da je najbolja, i da na kraju krajeva za te svoje odluke odgovara.
Angažovan si u savezu kao koordinator mlađih selekcija. Šta po tvom mišljenju klubovi treba da promijene u svom radu kako bi se podigao nivo takmičenja i kako bismo ”izbacivali” što veći broj kvalitetnih košarkaša?
Domaći klubovi moraju staviti akcenat na rad sa mlađim kategorijama. Crna Gora nije u mogućnosti da ulaže mnogo novca kako bi pravila ekipe za velike rezultate, tako da politika naših klubova treba da bude bazirana na davanju prostora mladim igračima. Takođe je neophodno povećati nivo stručnosti trenera koji rade sa mlađim kategorijama, to je još jedan veliki problem crnogorske košarke na kojem mora da se poradi. Na taj način bi klubovi stvarali više kvalitetnih košarkaša, bolje bi ekonomski prolazili od njihove prodaje, a beneficije bi imala i crnogorska reprezentacija.
Koji su tvoji ciljevi i ambicije za budućnost?
Trenutno sam posvećen radu u savezu i trudim se da pomognem koliko je u mojoj moći, ali gajim i trenerske ambicije. Upisao sam trenersku školu i vidjećemo šta će mi budućnost donijeti.
Koja je poruka Vlada Šćepanovića djeci koja počinju da se bave košarkom?
Mladi treba da počnu da se bave sportom prvashodno iz zdravstvenih razloga, a kasnije, ukoliko postoji talenat, vjerujte da će biti primjećen i da će se otvoriti mogućnost za pravljenje dobre karijere.
Kosarka.me
