Intervju: Nikola Ivanović, košarkaš

Mladi, talentovani košarkaš Budućnosti Nikola Ivanović, rođen je 19. februara 1994. godine u Podgorici.

Košarkom je počeo da se bavi sa sedam godina, u košakarkaškom klubu Joker, kod osnivača i trenera Jadrana Vujačića. Sa 16 godina prelazi u barski Mornar, gdje trenira godinu dana. Paralelno sa sportskim obavezama, Nikola je Srednju ekonomsku školu uspješno završio u Baru.

Dvije godine zaredom, 2009. i 2010, učestvovao je na kadetskom prvenstvu, dok boje juniorske i mlade reprezentacije brani od 2011. godine, kada prelazi u podgoričku Budućnost.

Od 2012. godine, Ivanović je prvotimac košarkaške A reprezentacije. Sa „crvenima“ je učestvovao prvo u kvalifikacijama, koje su naši košarkaši odradili perfektno i izborili deset pobjeda u deset mečeva, a potom i na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.

Izabranike Luke Pavićevića danas očekuje prvi meč protiv Izraela u Nikoziji, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo koje će se igrati naredne godine.

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

– To što nijesam imao ni jednu obavezu.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

– Što su mi bliže i ostvarljivije stvari o kojima sam razmišljao kao mali.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

–  Košarka.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

– Grickam nokte.

Što najviše cijenite kod drugih?

– Poštenje.

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

„Nikola Ivanović“. Endi Samberg.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

Više volim da me drugi opisuju.

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

– Brza.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

Novac Brusa Vejna.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

– Baš nemam predstavu.

Što radite nedjeljom poslijepodne?

– S obzirom da mi je najčešće to jedini slobodan dan, napolju sam s društvom.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

–  „Rođen srećan“ klape Who See feat. Sky Wikluh.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

– Švedski film „The Hunt“.

Gdje biste voljeli da otputujete?

– Tibet.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

– Autobus. Ne može da prođe vožnja da mi nije muka.

Kome sve ispričate?

– Zavisno od stvari. Nešto je najbolje podijeliti s drugovima, nešto s djevojkom, a nešto s porodicom.

Čemu se uvijek obradujete?

– Ničemu posebno – regularnim, dnevnim pozitivnim stvarima.

Da li za nečim žalite?

Možda malo.

Bez čega ne možete?

– Nažalost, bez telefona.

Za što ste se posljednji put izvinili?

– Pitao sam konobara gdje je toalet.

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

– Samo jednu, veliku – da mogu da kontrolišem vrijeme – unazad i unaprijed.

Što je najteže što ste do sada uradili?

Da se odlučim koga više volim – majku ili tatu. Majku.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

– Proveo bih zadnja tri mjeseca regularno, kao i uvijek. Samo sa manje odgovornosti. Ne zato što živim svaki dan kao da mi je posljednji, nego jer mislim da ne postoji stvar koja me ne čini srećnim.

Portal Analitika

Povezani članci

Leave a Reply

Pročitajte i ovaj članak:
Close
Back to top button