Mladi, talentovani košarkaš Budućnosti Nikola Ivanović, rođen je 19. februara 1994. godine u Podgorici.
Košarkom je počeo da se bavi sa sedam godina, u košakarkaškom klubu Joker, kod osnivača i trenera Jadrana Vujačića. Sa 16 godina prelazi u barski Mornar, gdje trenira godinu dana. Paralelno sa sportskim obavezama, Nikola je Srednju ekonomsku školu uspješno završio u Baru.
Dvije godine zaredom, 2009. i 2010, učestvovao je na kadetskom prvenstvu, dok boje juniorske i mlade reprezentacije brani od 2011. godine, kada prelazi u podgoričku Budućnost.
Od 2012. godine, Ivanović je prvotimac košarkaške A reprezentacije. Sa „crvenima“ je učestvovao prvo u kvalifikacijama, koje su naši košarkaši odradili perfektno i izborili deset pobjeda u deset mečeva, a potom i na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.
Izabranike Luke Pavićevića danas očekuje prvi meč protiv Izraela u Nikoziji, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo koje će se igrati naredne godine.
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– To što nijesam imao ni jednu obavezu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Što su mi bliže i ostvarljivije stvari o kojima sam razmišljao kao mali.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Košarka.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Grickam nokte.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Poštenje.
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– „Nikola Ivanović“. Endi Samberg.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Više volim da me drugi opisuju.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Brza.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Novac Brusa Vejna.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Baš nemam predstavu.
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– S obzirom da mi je najčešće to jedini slobodan dan, napolju sam s društvom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– „Rođen srećan“ klape Who See feat. Sky Wikluh.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Švedski film „The Hunt“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Tibet.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Autobus. Ne može da prođe vožnja da mi nije muka.
Kome sve ispričate?
– Zavisno od stvari. Nešto je najbolje podijeliti s drugovima, nešto s djevojkom, a nešto s porodicom.
Čemu se uvijek obradujete?
– Ničemu posebno – regularnim, dnevnim pozitivnim stvarima.
Da li za nečim žalite?
– Možda malo.
Bez čega ne možete?
– Nažalost, bez telefona.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Pitao sam konobara gdje je toalet.
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Samo jednu, veliku – da mogu da kontrolišem vrijeme – unazad i unaprijed.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Da se odlučim koga više volim – majku ili tatu. Majku.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Proveo bih zadnja tri mjeseca regularno, kao i uvijek. Samo sa manje odgovornosti. Ne zato što živim svaki dan kao da mi je posljednji, nego jer mislim da ne postoji stvar koja me ne čini srećnim.
Portal Analitika
