Igor Vušurović, osvajač zlatne olimpijske medalje – Kako sam uspio u sportu

Reprezentacija.me
Piše: Reprezentacija.me 499 pregleda Dodaj komentar
FOTO: Stefan Ivanović

Zlatni crnogorski olimpijac Igor Vušurović – za portal Sportski.me je govorio na temu: “Kako sam uspio u sportu”.

Vušurović, aktuelni generalni sekretar Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK) je mladim sportistima (koji žele da uspiju u sportu) podjelio savjete, znanje, bogato iskustvo.

48-godišnji, proslavljeni odbojkaš, nakon trofejne karijere (obojene zlatom sa OI u Sidneju 2000) je ostao u sportu.

Nosilac najsjanije olimpijske medalje je bio Izvršni direktor OSCG, te VD direktora Uprave za sport i mlade Crne Gore, a bio je šef crnogorske misije za Olimpijske igre u Londonu 2012 i Tokiju 2021, i direktor Igara malih zemalja Evrope održanih u Crnoj Gori 2019. godine…

“Uspjeh u sportu zavisi od ambicija sportiste, njegove realne procjene kvaliteta koje posjeduje i planiranih ostvarenja na samom kraju. Po mom mišljenju, najvažnija stavka u planiranju karijere je surova analiza sopstvenih resursa, krajniji dometi u fizičkom i psihičkom smislu, spremnost na odricanja u smislu napretka i usavršavanja. Finansijski aspekt kao sekundarna stvar bavljenja sportom je takodje bitan uslov, ali ne kao primaran za sportistu. Uspjeh se mjeri na kraju karijere, a za uspjeh smatram i stečeno iskustvo, prijateljstva kroz sport, ostavreni kontakti kroz bavljenje sportom, kosmopolitizam, empatičnost”, kazao je Vušurović na početku razgovora za Sportski.me.

Je li talenat neki prvi preduslov za uspjeh. Talenat bez kojeg se ne može?

“Svakako bitan, ali ne i presudan. Mnogo primjera talentovanih sportista i na žalost, mnogo onih koji to radom nisu potkrijepili. Savremeni sport daje dosta mogućnosti edukacije i pravovremene pažnje na predisponirane i talentovane sportiste, što u nekim sportovima daje rezultate. Nije rijedak primjer da tinejdžeri imaju značajne uloge u profesionalnim timovima, ali i da pritisak i ritam savremenog sporta nisu kadri da izdrže. Talenat bez mukotrpnog rada i sistema koji to prati, na žalost, ostaje samo talenat”.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Koliko je važan motiv? Motiv da se dođe do cilja?

“Okarakterisao bih motiv kao najjače pogonsko gorivo za sportistu, naročito u periodu kada ste svjesni svoje snage kroz pripreme za takmičenje. Motiv i želju takođe treba pravilno kanalisati, oblikovati i pripremati za nastupe, tako da u ovom slučaju vidim možda i presudni faktor trenera i sportskih psihologa, nezavisno individualni ili ekipni sport”.

Glad za uspjehom i radovanje svakom treningu, a pogotovo utakmici. Većina uspješnih sportista naglašavaju kako je ovo izuzetno bitan faktor?

“Mislim da je zadovoljstvo nakon dobro odrađenog treninga preduslov za sve sto nakon njega dolazi, kontinuitet koji vam daje jasne parametre da ste napredovali i želja za njihovom što skorijom prezentacijom”.

Uloga roditelja ( u razvoju sportista) nekad zna biti mač sa dvije oštrice. Kako Vi gledate na to?

“U crnogorskim prilikama faktor roditelja u sportu više vidim kao remetilačku pojavu, nerealnu ambiciju, agresivnu i vrlo često kontraproduktivnu akciju. Možda sam u kvalifikaciji malo grub, ali na žalost, u velikom broju slučajeva matrica je ista. Priprema i pakovanje za trening, ulazak u salu, sam trening, oblačenje, povratak kući, sa svim koordiniraju roditelji preuzimajući odgovornost djeteta po pitanju učešća u sportskim aktivnostima. Ima i  pozitivnih primjera, naravno, gdje roditelji na pravilan način naprave pripremu za bavljenjem sportom, akcentujući dozu odgovornosti po pitanju organizacije djeteta za bavljenje sportom”.

Karakter?

“Karakter kao osobina, timski ili pojedinačan, veliki je kvalitet. Mislim da je kao talenat, rodite se s njim i nadograđujete ga vremenom. Karakter se razvija i u pobjedama i porazima, svakako mora imati konstantu, tada ga doživljavam kao kvalitet. Navijač sam Liverpula, kluba sa karakterom koji se generacijski prenosi na sportiste. Parola: “Ko u čuda vjeruje taj čuda i stvara”, u konkretnom slučaju dokazana je u mnogo slučajeva, isto važi i za njemačke sportiste. Neka moj favorit po ovom pitanju u našem sportu budu crnogorske rukometašice”.

Koliko je bitan taj faktor prepoznavanja odluke (dobre)… često ti detalji znaju da prelome?

“Pravovremena odluka kao odlučujući potez u prelomnom trenutku ostaje za anale, pogotovo u važnim mečevima. Brzina misli i reakcija u određenom trenutku su moć sporta – tako da i danas ima “majstora” zbog cijih odluka svijet zastane i iskreno se divi. Svi ti potezi prošli su gore navedene situacije, samo su nadogradnja i proizvod duge psihofizičke pripreme”.

Sreća? Koliko je važna ?

“Sreća kao već pomenuti faktor, vežem je za veliki rad i iskren odnos prema sportu, može biti presudna ako se zasluži”.

Rad na sebi, korigovanje grešaka. Prihvatiti savjet, bez ega?

“Najrealnije sagledanje kvaliteta koje posjedujete daje vam odgovore u kom pravcu treba da djelujete. Stvaranje preduslova za podizanje kvaliteta treninga kroz nutricionizam, psiholosku i fizičku pripremu”.

Koliko je bitna sama atmosfera na putu ka uspjehu?

“Atmosfera u timu jako važan preduslov za uspjeh, godinama se gradi i najteže je stvoriti i izbalansirati. Nerijetko nadilazi kvalitet tima u igračkom smislu i kompenzuje neke nedostatke, a stvara se i kroz karaktere pojedinaca koji se oblikuju kroz različite situacije. Neuspjeh je testira, uspjeh nadograđuje, sklop mentalne i fizičke snage, imao sam sreću da kroz reprezentaciju i timove imam pozitivne utiske”.

Kako po Vama se postaje lider ? Nije lak zadatak, da zavrijediš pažnju, odnosno liderstvo u ekipi ?

“Liderstvo u sportu se uglavnom vezuje za jednog čovjeka, glavnog igrača. Upravo svi pojmovi koji su kroz predhodna pitanja prošli, moj su utisak da lidera pravi tim,da ga nadograđuje i dopunjava. Iz iskustva koje imam, najbolja opcija za tim je više lidera u službi tima, izbalansirani sa dobrim međusobnim odnosom. Sve gore navedeno je lider: karakter, želja i glad za uspjehom, tolerancija, razumijevanje, etičke norme, odnos prema saradnicima…Lidera napravi vrijeme i situacija, ne samo na terenu, već i van njega. Na žalost, ima primjera lidera koji nema “ljudsku” notu, po meni najbitniju, tada sve navedeno u superlativu gubi smisao”.

Odlučnost. Hrabrost, koliko je to bitno. Sreća, prati hrabre? Da li je to uvijek tako u profesionalnom sportu ?

“Sreća, hrabrost, želja i volja, samo su neki od segmeneta vezanih za vrhunski sport. Njihova sinergija i kooperativnost su preduslov uspjeha, ne i garant. Ljepota sporta je upravo satkana od svih ovih stvari, što mu i danas daje visoku gledanost i komercijalnu zastupljenost. Od samog nastanka sporta i najranijih takmičenja, ovi pojmovi su vjekovima pratili takmičare i borce. Pojam koji niste pominjali u ranijim pitanjima, držim ga za jako važan, jeste iskustvo. Iskusan sportista je bogat sportista, onaj koji donosi pravovremene i hrabre odluke, koji gradi atmosferu tima i karakter ekipe, on kao takav i uz manjak kvaliteta u odnosu na druge, može biti lider. Mlad sportista će po prirodi biti hrabriji, možda “ludo” hrabar, bez razmišljanja spreman na rizik i kalkulaciju o posljedicama svog poteza, nesvjestan mača s dvije oštrice. Siguran sam da ako je uradio sve što sam naveo u odgovorima, fortuna prati”.

KLJUČNE RIJEČI:
IZVOR: Sportski.me
Podijeli ovaj članak
Ostavi komentar