Budućnost će neslavnu sezonu završiti sa šestim trenerom od ljeta prošle godine. Kao personalno i privremeno rješenje, kadar iznutra, Srđan Radonjić predvodiće ekipu u preostala tri kola – protiv Mornara i Bokelja pod Goricom, odnosno Petrovca pod Malim brdom.
Ivan Brnović, Nenad Lalatović, Ivan Delić, Dejan Vukićević, do prije neki dan Miodrag Božović Grof i sada Radonjić.
Hronologija za bar pet sezona, a svi navedeni kormilari smjenjivali su jedan drugog na klupi u okviru iste takmičarske godine. Slovom i brojem – šest ljudi, ali interno sedam, ako se zna da je u vakuumu poslije Božovića i prije Radonjića, donešena odluka da prvenstvo privede kraju Duško Globarević, šef struke ŽFK Budućnost.
Upravni odbor, kojem i sam pripada, imenovao ga je za prelazno rješenje, ali nekome to nije odgovaralo. Nekoliko sati pošto je Globarević odradio jedan jedini trening sa ekipom, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović izašao je sa novim prijedlogom.
Pritisnut željom najvatrenijih navijača, prvi čovjek Glavnog grada zatražio je od rukovodećeg organa kluba da ekspresno skine Globarevića i postavi Radonjića, koji još iz igračkih dana ima dobru relaciju sa ,,varvarima“.
Sve dok je dio ucjena – gledaće profesor kako simbol grada propada, trpjeće neznavene, trošiti novac građana, šurovati sa tribinom i ostati svezan u konopce vlastitih slabosti
Dao je Mujović riječ ultrasima, a za taj potez dobio obećanje da će ovi u većem broju, jedinstvenije, složnije i snažnije podržati tim u ključnim trenucima sezone.
Profesor Mujović pokazao je u više navrata da voli sport, da poznaje istoriju i igrače crnogorskih klubova, posebno podgoričkih, čak i mnogo više od brojnih političkih saboraca ili generalno ljudi iz vlasti. Možda je donedavno simpatisao, možda još simpatiše neke druge boje, iz druge države, ali to je već njegova privatna stvar u koju ne treba zalaziti.
Da nije primoran da ,,hendluje“ između više strana, da partijski trguje i pravi ustupke zarad svog i raznoraznih interesa, da je možda više slušao svoj osjećaj i bio okružen ljudima kojima je stvarno stalo do Budućnosti – možda bi i nešto bilo od megalomanskih teza koje izreče jedne prilike na pres konferenciji u kampu na Starom aerodromu.
Ovako – dozvolio je nešto što boba ne valja, dopustio je da klub vode poltroni koji su izgleda životima spremni da brane članstvo u UO, ne donoseći ništa, a uzimajući mnogo.
Planirao je Mujović da raspusti kompletno rukovodstvo nakon sveopšteg sloma. I, opet nije napravio rez, jer je ponovo uslovljen od koalicionog partnera.
Noć ranije odigrala se politička igranka, pa se pad preostalog dijela uprave prolongirao – poslije 19. maja. Na taj dan je predsjednik Boris Spalević oročio ostavku, dok ostavka Feđe Smatlika, čovjeka iz UO, u međuvremenu sa usmene, treba da pređe na pisanu, zakonsku formu. Više neće biti pravnih prepreka da svi odu. Ali…
Sve dok je dio ucjena – gledaće profesor kako simbol grada propada, trpjeće neznavene, trošiti novac građana, šurovati sa tribinom i ostati svezan u konopce vlastitih slabosti.
TEKST JE PREUZET SA PORTALA “POBJEDA”
