Nemanja Đurišić u intervjuu za naš portal govorio je o crnogorskoj reprezentaciji, radu sa Duškom Ivanovićem u Bešiktašu, dosadašnjoj karijeri, planovima za budućnost…
Đurišić trenutno nastupa za turski Bešiktaš a četiri godine bio je član američkog univerziteta Džordža, sa poljskom Zijelonom Gorom dva puta je bio šampion Poljske, nastupao je i za njemački Bon kao i belgijski Ostende.
Kako se osjećaš i da li si razočaran zbog izostavljanja sa konačnog spiska igrača za Mundobasket nakon odličnih kvalifikacija?
Dobro se osjećam. Iskoristio sam ovaj period da se priključim ekipi i spreman dočekam sezonu. Što se tiče reprezentacije, nije mi bilo prijatno naravno ali sam predvidio tako nešto od početka priprema. Znala se rotacija otprilike i nije bilo puno prostora za igru i dokazivanje tako da su momci koji su iskusniji i stariji dobili tu prednost u odnosu na mene.
Kakve utiske do sada imaš iz Bešiktaša i kakav je osjećaj raditi sa Duškom Ivanovićem?
Utisci su super. Klub funkcioniše dobro i stvarno se ozbiljno i mnogo trenira. Rad sa trenerom Ivanovićem se svodi na puno rada i konstruktivnih savjeta kada pričamo o individualnim stvarima. Prošli smo taj najteži fizički dio priprema i usput pokušali da korigujemo neke loše navike i dodamo par stvari u mojoj igri kako bih postao kompletniji igrač.
3.Koji cilj Bešiktaš ima za predstojeću sezonu i koliko ekipa se može boriti za titulu?
Pretpostavljam da Efes i Fener vode glavnu priču i ove godine i da ćemo popuniti jedno od par mjesta iza njih.
Koji dio karijere ti je najljepši do sada i zbog čega?
Trenutno živim najljepši period i osjećam se prijatno u ovom klubu i gradu. Što se tiče mog prošlogodišnjeg angažmana to je definitivno godina koju nikada neću zaboraviti, gdje sam bio okružen ljudima koji su bili puni razumijevanja i omogućili mi da provedem neko vrijeme kući. U tim okolnostima Ostende mi je pružio neizmjerno mnogo i zbog toga ću im biti uvijek zahvalan.
Da li je bilo teško prilagoditi se životu u Americi s obzirom da si četiri godine proveo na univerzitetu Georgia?
Bilo je teško. Postoji jedan mali period u početku koji je bio mnogo težak ali me je pripremio za prijatan i uspješan ostatak koledž karijere. Isto se desilo i u srednjoj školi i vjerovatno u svakoj tranziciji i novom iskušenju u mojoj karijeri i životu.
Za mene u tom periodu nije postojala druga opcija sem da nalazim nove načine preživljavanja u toj sredini i konstanog adaptiranja. Kad god sam pomislio na odustajanje, jedan telefonski poziv sa majkom bi me brzo vratio na pravi put.
Ona me je naučila da se životne odluke ne prave ishitreno i da neprijatni momenti i situacije ne definišu naš put.
To me i održava u ovoj krajnje nestabilnoj i emotivnoj profesiji s obzirom na razne uspone i padove tokom sezona.
Kakve planove imaš za budući period i gdje bi sebe najviše volio da vidiš?
Iskreno, ovdje. Veoma sam srećan jer su se kockice složile i u situaciji sam gdje mogu igrački da napredujem i stvaram porodicu. To je rijetkost u poslu kojim se bavim i zato se nadam uspješnoj godini i budućim angažmanima u veoma jakoj ligi kao sto je turska.
