Da je Crna Gora oduvijek bila nepresušni izvor sportskih talenata svjedoči i momak po imenu Nemanja Đurišić. Đurišić je profesionalni crnogorski košarkaš, od nedavno igrač Njemačkog Telekom Bona i član naše reprezentacije. Rođen je u Podgorici 23. februara 1992. godine. Košarkom se bavi od svoje 12 godine. Za vrijeme koledža igrao je za košarkaški tim Univerziteta Džordžija u SAD. Nemanja je jedan od 19 igrača u istoriji ovog Univerziteta koji su imali 500 skokova i 1000 poena tokom igranja za taj tim. Posle Amerike vratio se da “pokori” Evropu i pokaže da njegovo vrijeme tek dolazi. Povodom predstojećeg Evropskog prvenstva koje će se održati u Finskoj, Izraelu, Rumuniji i Turskoj od 31. avgusta do 17. septembra razgovarali smo sa Nemanjom o tome šta za njega znači reprezentacija i kakva očekivanja ima od ovog prvenstva.
- Izjavili ste jednom da ste košarkom počeli da se bavite na nagovor brata. Da nije košarka koji drugi sport bi izabrali i da li bi uopšte bilo koji sport bio vaš izbor?
Pa moj prvi izbor bio je fudbal i volio sam taj sport dok nisam prerastao sve pozicije na terenu i dobio ulogu golmana. Uz par neprijatnih situacija i konstantnog pritiska svog brata Borisa prvenstveno došao sam na ideju da se priključim košarkaškoj školi “Sinalko”. Pojavio sam se na trening i tadašnji trener Igor Perić se potrudio da ubijedi mene i moju mamu da budem tu neko vrijeme i priključim se starijim saigračima.
- Ko je najviše uticao na vaš košarkaški razvoj i kome ste najviše zahvalni za ovo što ste postigli do sad?
Uz moje saigrače, uglavnom sa Starog aerodroma sam učio osnovne stvari o košarci kao i o ostalim stvarima i stvarno uživao u toj atmosferi. Ima tu mnogo ljudi koji su uticali na moju karijeru i odluke koje sam pravio. Moja porodica je uvijek bila uz mene i trudila se da poštuje moje odluke i naravno savjetuje me na pravi način. Uvijek su polazili od toga šta je najbolje za mene i vrlo nesebično me podržavali u mojim putešestvijama.
- Prije odlaska u SAD, najviše vremena ste proveli u Budućnosti. Da li je bilo teško donijeti odluku o odlasku preko okeana i da li ste se našli u dilemi kad se ukazala prilika za odlazak u SAD?
U Budućnosti sam proveo par dobrih godina, pogotovo u mlađim selekcijama. Kad se ukazala prilika za odazak u SAD, dosta sam razmišljao i nakon par mjeseci i dosta razgovora sa porodicom i ljudima koji su u košarci, ipak sam odlučio da se oprobam.
- Proveli ste dvije godine u srednjoj školi South Kent, pa ste kasnije prešli na Univerzitet Džordžija. Zašto ste izabrali baš taj univerzitet i koliko su vam znanje i iskustvo stečeno na koledžu i u srednjoj školi značili u karijeri kad se sada osvrnete na to?
Dvije godine u srednjoj školi su bile presudne za dalji tok obrazovanja. Htio sam da budem na tom nivou košarke i obrazovanja i za to mi je trebalo malo više vremena i adaptacije. Učio sam jezik, polagao razne testove za koledž i trudio se da se pokažem na terenu. Džordžija je bila logičan izbor zbog prostora za igru, uslova i konkurencije u konferenciji u kojoj igramo. Bilo je i tu dosta razmišljanja ali uz ljude bliske meni odlučio sam se za tu školu i to vrlo spontano i neočekivano. Na kraju je sve ispalo super i veoma sam zadovoljan svojom odlukom. To je iskustvo koje bi preporučio svima koji mogu sebi to da priušte. Nije jednostavan proces, ali definitivno je vrijedan.
- Šta smatrate svojom najvećom prednošću na terenu, a čime niste zadovoljni, ima li nešto što treba popraviti?
Najviše radim na fizičkoj spremi jer je to veoma bitno za moj stil igre i utiče na sve što radim na terenu. Ljeti se dosta ponašam kao bek pa radim na šutu i driblingu što utiče na moju cjelokupnu igru i pomaže mom košarkaškom razvoju. Uvijek fali po nešto i trudim se da radim na sebi kad god mogu.
- Poređenje košarke Evropa – Amerika?
Pa trebalo mi je posle Amerike vremena da se naviknem na evropski stil jer je sporiji i mnogo više se razmišlja u igri nego na koledžu gdje uglavnom prednjače atletske sposobnosti i energija. Kompletnija je košarka na evropskom jakom nivou u poređenju sa mojim koledž iskustvom, iako je to bila vrlo organizovana i ozbiljna liga. Ovdje su igrači mnogo iskusniji što zahtijeva kompletniju igru, mnogo razmišljanja i pripremu.
- Kod nas je donekle “pravilo” da se sport i obrazovanje ne mogu uskladiti. U Americi to dvoje funkcionišu zajedno. Kako ste vi uspjevali da uskladite sport i obrazovanje kad ste bili u Americi?
Pa može, većina klubova uglavnom funkcioniše nezavisno od svjetskih organizacija i bez posledica. Ja sam uspio iako mi je trebalo par kazni i malo vremena da se adaptiram na odgovoran život i prisustvovanje svim predavanjima.
- Na poslednjoj utakmici u timu Džordžije postigli ste sedam poena i imali 12 skokova. Je li bilo teško oprostiti se od Džordžije posle toliko vremena koje ste proveli tamo?
Bilo je teško, ali u isto vrijeme sam bio uzbuđen i malo uplašen što ću morati da krenem iznova da se dokazujem ko zna kome u Evropi. Bio sam ponosan na godine provedene u Džordžiji, ali spreman za nove izazove u Evropi.
- Posle diplomiranja na koledžu u Americi, nastavili ste karijeru u košarkaškom klubu Zjelona Gora u Poljskoj. Kako biste opisali period koji ste proveli tamo?
Pa lijep period iako je prva godina bila dosta teška iz više razloga. Ipak su to dvije uspješne godine gdje sam naučio dosta o košarci i životu profesionalnog igrača. Zadovoljan sam što sam baš tamo proveo prve dvije godine u Evropi i adaptirao se donekle na ono što me čeka.
- Nedavno je završen turnir u Tuluzu, Crna Gora je poražena od Francuske i Italije i pobjedom nad Belgijom osvojila drugo mjesto. Kakve utiske nosite sa turnira i kako ste zadovoljni igrom naše reprezentacije?
Pa zadovoljan sam iako mislim da imamo još dosta prostora za napredak. Mislim da većina igrača dijeli moje mišljenje i nadam se da ćemo uskoro naći zajednički jezik i igrati bolju košarku. Sveukupno imali smo par veoma bliskih utakmica protiv odličnih timova i možemo da privedemo kraju pripremni dio sa dobrim izdanjem protiv Turske i Ukrajine.
- Na predstojećem Evropskom prvenstvu nastupaćete za našu reprezentaciju, zajedno sa Vučevićem, Dubljevićem, Radončićem, Ivanovićem… Šta za vas predstavlja reprezentacija i kakva očekivanja imate od ovog prvenstva?
Uvijek se rado odazovem pozivu i uživam igrajući ovdje. Vjerujem da ćemo uz dobar rezultat zaokružiti još jedno dobro druženje ljeti i pružiti dobru košarkašku predstavu našim sugrađanima. Očekujem da pobijedimo svaku ekipu na prvenstvu i tako ćemo da uđemo u svaki meč jer će male razlike odlučivati pobjednike. Sve je moguće i trebamo vjerovati i bodriti jedni druge i uz dobar i pozitivan pristup rezultat će doći.
- Na prvenstvu Crna Gora se našla u grupi sa Španijom, Mađarskom, Češkom, Rumunijom i Hrvatskom. Koja ekipa će po vama biti najveći izazov za našu reprezentaciju i zašto?
Pa Španija i Hrvatska su najjači protivnici u grupnoj fazi i vjerujem da će to biti teški ali i najzanimljiviji mečevi.
- Na samom početku očekuje nas utakmica protiv Španije, koja ove godine nastupa bez Fernandeza, Rejesa, Ljulja, ali tu su i dalje braća Gasol, Navaro, Rodrigez, Rubio… Šta možemo očekivati od te utakmice i šta je naša prednost u odnosu na Špance?
Nemamo mnogo prednosti, sem da zajedno damo sve od sebe i time dovedemo svoj tim u situaciju da dobijemo utakmicu. Španija je veoma jaka ekipa ali će izostati par igrača i mislim da ćemo moċi da im pariramo veći dio meča i nadam se izvući pobjedu.
- Kakvi su vaši planovi posle Evropskog prvenstva?
Nakon Evropskog prvenstva imaću par dana da se spakujem i pozdravim sa mojim najbližima. Posle ću se pridružiti svom timu u Njemačkoj i krenuti iznova novu košarkašku priču i iskustvo. Nadam se najboljem i trudiću se da uživam u tom okruženju i mnogim pobjedama.
- Nedavno ste potpisali ugovor sa klubom Telekom Bon iz Njemačke. Kako je došlo do ponude za prelazak u Njemačku ligu i kakva su vaša očekivanja?
Prelazak je bio logičan opet jer sam se zasitio i želio sam neku promjenu. Trener Bona mi se čini kao neko ko bi mi mogao pomoći u razvoju i odlučio sam da se oprobam protiv jače konkurencije u Njemačkoj ligi.
- Za kraj, kada biste dobili ponudu da zaigrate u najjačoj ligi svijeta, u NBA, u kojem klubu bi najradije igrali?
Što se tiče NBA i timova, zavoljeću onaj koji mi ponudi ugovor i naravno volio bi da se to desi jednog dana.
Jovana Varagić
