Crnogorski reprezentativac Dejan Damjanović danas ima priliku da osvoji najvrijedniji trofej u karijeri – pehar pobjednika azijske Lige šampiona. Posao nimalo lak, nakon što je u prvom duelu finala Damjanovićev Seul remizirao na svom terenu protiv favorizovanog kineskog Gvangžua (2:2).
Upravo je naš napadač donio remi svom timu u prvom meču finala, u kojem je Seuil vodio, pa gubio da bi u finišu Damjanović donio remi protiv ekipe koju sa klupe vodi legendarni italijanski trener, Marćelo Lipi.
Za Gvangžu je kratko vrijeme igrao i jedan od najboljih svjetskih napadača Didije Drogba, ali je kineski klub morao da skreše budžet pa u timu igraju tek četvorica internacionalaca – dva Brazilca, Argentinac i Južnokorejanac.
Isto toliko stranaca je i u prvoj postavi Seula, gdje su uz Damjanovića po jedan Kolumbijac, Španac sa japasnkim pasošem i Brazilac.
Seul se finala iznenađujuće domogao preko iranskog Estegala, iako je revanš u Teheranu igrao pred preko 100.000 gledalaca. Ipak, Damjanović je sjajno predvodio napad Seula – postigao je po gol u četvrtfinalu, polufinalu i prvoj utakmici finala sa Gvangžuom.
Pred najboljim strijelcem u istoriji južnookorejskog šampionata (31 go prošle sezone), Damjanovićem, je novi i najveći izazov u klupskoj karijeri, pošto je Gvangžu izgubio samo jednu od posljednje 34 utakmice, i to u gostima.
Seul je četiri puta bio državni prvak, a najveći uspjeh bilo mu je izgubljeno finale azijske LIge šampiona u sezoni 2001/2002. godine. Da li sa Damjanovićem može i do trofeja?
“U ekipi vlada puno jedinstvo a ja sam prepun samopouzdanja nakon golova u posljednjim utakmica Lige šampiona i naročito u derbiju prethodnog vikenda kada sam najljućem rivalu, Suvonu, dao dva gola. Na meni je poseban pritisak, jer ekipa nekada zavisi od mojih golova. Neće biti lako, ni zato što je Gvangžu ekipa neuporedivo većeg nivoa od ostalih kineskih klubova protiv kojih sam igrao u karijeri. Igraju drugačije, potrošili su puno novca ali na pravi način, za razliku od drugih u Kini. Uspjeh Gvangžua je dobar za fudbal, jer bi pokretanjem kineskog fudbala i ostale azijske selekcije išle naprijed“, naglasio je 32-godišnji Damjanović.
Sa druge strane Gvangžu se 2010. godine vratio u najjaču domaću ligu, i osvojio je u posljednje tri sezone. Posljednju titulu obezbijedio je još prije prvog meča u oktobru. Kina na titulu u Ligi prvaka Azije čeka još od 1990. godine, a Lipi bi bio prvi trener u istoriji koji je osvajao evropsku i azijsku Ligu šampiona. Bez obzira na ishod finala Lipi na stolu ima ponudu za selektora Kine, o kojoj treba da se izjasni nakon duela sa Seulom.
“Mi vjerujemo Lipiju i on ima povjerenja u nas. Moramo da dokažemo da smo u stanju da ispratimo savjete tako dobrog trenera. Mi nikada ne gubimo kući, poznajemo teren, imaćemo sjajnu publiku uz nas, ali to ne dobija utakmicu. Mi moramo na terenu dati maksimum da bi pobijedili Seul. Naš trener ima veliko iskustvo u osvajanju trofeja i taj pobjednički duh prenosi i na nas“, kazao je Argentinac Dario Konka, kreator igre Gvangžua.
Tek Konka, koji je dva puta proglašavan za najboljeg igrača brazilske lige, nema lijepa iskustva iz finala. On je u u finalu Kopa Libertadores 2008. godine promašio prvi penal u seriji koju je njegov Fluminense izgubio od ekvadorskog LDU Kita.
Utakmica na stadionu “Tianhe” u Gvangžuu, čiji je kapacitet 60 hiljada mjesta, igra se danas u 13 časova po srednjoevropskom vremenu.
Vijesti
