Ono što je za naučnike Nobelova nagrada, za novinare Pulicerova, za vojnike maršalska palica, to su za sportiste Olimpijske igre. Godine rada, treninga, odricanja i spremanja stanu najčešće u jednu trku, jednu utakmicu, jedan dvoboj, jedan trenutak. Onaj u kojem pokazujete da li ste šampion ili niste.
“Međunarodni olimpijski komitet ima čast da pozove Crnogorski olimpijski komitet da učestvuje na XXIX Olimpijskim igrama, koje će se održati u Pekingu 8-24. avgusta 2008. godine”, pisalo je u pozivu predsjednika MOK-a Žaka Roga adresiranom na Ulicu 19. decembra broj 21, 81000 Podgorica.
Na početku, nije zgoreg podsjetiti se besjede Aleksandra Čurčiča, sveštenika sekulskog, u korist učešća na prvim modernim Olimpijskim igrama u Atini, objavljene u “Luči” daleke 1895. godine, a koju prenosi istaknuti jugoslovenski i crnogorski sportista Đorđe Perišić u svojoj knjizi “Olimpijski pokret u Crnoj Gori”:
“Dakle, Crna Gora koja s pravom uživa svjetski glas za svoje junaštvo, Crna Gora koja je srodna Grčkoj po krvi, po vjeri, po naravi, po običajima, po klimi, po temperamentu, po patriotizmu, po junaštvu. Bi li bilo pravo da ostane neutralna u toj izvanrednoj svečanosti koje se s najvećim zanosom primaju i nude Amerikanci i ostali svijet?
Crna Gora – nova Sparta – bi li bilo pravo da ne sudjeluje na toj svečanosti koja će biti na zemljištu stare Sparte? Nije li Fundina i Vučji Do za Crnu Goru što i Maratonsko polje i Plateja za Grčku? Nije li crnogorski guslar grčki Omir? Crnogorci – novi Spartanci – bi li bilo pravo da se pokažu slabim prema svečanosti potomaka starih Spartanaca? Ne, doista.”
Nažalost, Crnogorci neće učestvovati na igrama u Atini, a ni onim kasnijim. Šansa se ukazala uoči OI u Londonu 1908, ali su finansijske poteškoće, nerazvijenost sporta i nepostojanje nacionalnog olimpijskog komiteta onemogućili Crnu Goru da se već tada predstavi svijetu. Proći će okruglo sto godina do debitantskog nastupa naših sportista na najvećem i najprestižnijem sportskom događaju planete.
Crnogorski olimpijski komitet (COK), kao krovna organizacija našeg sporta, osnovan je 18. decembra 1993. godine, u vrijeme kada je Crna Gora bila konstituent Savezne Republike Jugoslavije. Iz Lozane su dozvolili da umjesto Regionalni (u zvaničnom nazivu), naš komitet koristi pridjev Republički, iako po pravilima MOK priznaje samo jedan nacionalni komitet.
Za prvog predsjednika izabran je Boro Vučinić, nakon njega tu dužnost preuzeo je Radomir Đurđić, a od 2003. godine ovu odgovornu funkciju sa mjerljivim rezultatima obnaša Dušan Simonović. Dan Crnogorskog olimpijskog komiteta je 7. jul. To je datum kada je 2007. godine Međunarodni olimpijski komitet priznao COK kao nacionalnu organizaciju Crne Gore.
Minulog ljeta obilježen je prvi vrijedan jubilej – 10 godina postojanja COK-a kao punopravnog člana svjetske olimpijske porodice. Njegov predsjednik Dušan Simonović je u svom tadašnjem govoru apostrofirao riječi nekadašnjeg čelnika MOK-a, Huana Antonija Samarana:
“Olimpijski pokret se razvijao i rastao, nudeći svijetu svoj ideal mira i bratstva. I svi mi, naslednici filozofije barona Pjera de Kubertena, možemo da mu kažemo da smo nastavili njegov rad.”
U retrospektivi treba podsjetiti da je Crnu Goru u Pekingu predstavljalo 19 sportista, četiri godine kasnije u Londonu bilo ih je 33, a u Rio de Žaneiru 35. Nadamo se da će brojka u Tokiju biti veća od 40.
Čast da nose crnogorsku zastavu na otvaranju igara imali su do sada Veljko Uskoković (vaterpolo), Srđan Mrvaljević (džudo) i Bojana Popović (rukomet).
Da se vrše ozbiljne pripreme za sljedeće olimpijsko nadmetanje 2020. godine, potvrđuju stipendije koje je COK dodijelio talentovanim sportistima od kojih se očekuje da izbore vizu za Tokio svojim rezultatima.
Tako su nedavno Dušan Simonović ispred COK-a i Zoran Radojičić ispred RSCG potpisali ugovor o stipendijama u iznosu od 250 do 300 eura mjesečno za 11 talentovanih rukometašica.
U pitanju su: Đurđina Jauković, Đurđina Malović, Ema Ramusović, Itana Grbić, Dijana Ujkić, Ivona Pavićević, Tatjana Brnović, Enisa Đoković, Anastasija Babović, Nikolina Knežević i Ivana Godeč.
“Mi smo prepoznali ovih 11 mladih rukometašica kao nekoga ko će biti nosilac igre u ovom i narednim olimpijskim ciklusima” – kazao je tom prilikom Simonović.
Treba li napominjati da su upravo Lavice donijele prvu olimpijsku medalju našoj državi?
Osim rukometašica, stipendije će, posredstvom i apliciranjem COK-a kod MOK-a, dobijati devet crnogorskih sportista i to po 670 dolara mjesečno. Stipendije su dobili atletičari Slađana Perunović, Kristina Rakočević i Marija Vuković, karatisti Marina Raković i Mario Hodžić, teniserka Danka Kovinić, jedriličar Milivoj Dukić i džudisti Danilo Pantić i Nikola Gardašević.
Na polju logistike, veliki uspjeh predstavlja ugovor između Crnogorskog olimpijskog komiteta i kompanije “Bravera Sport Vision”, koja brine o opremi naših sportista.
Ugovorom je obezbijeđeno da već od Mediteranskih igara u Taragoni u julu ove godine pa sve do Olimpijskih igara u Tokiju, crnogorski sportisti nose opremu najvećeg svjetskog sportskog brenda, kompanije “Najk” (NIKE). Tržišna vrijednost ovog giganta je iznad 30 milijardi dolara (sedam puta veća od BDP Crne Gore), a većina najboljih sportista današnjice koristi njihovu opremu.
“Da na mjestu predsjednika COK-a nije Dušan Simonović, ne bi bilo ni našeg angažovanja, ni ovakve ideje. Velika je čast sarađivati sa velikim i skromnim čovjekom kao što je on”, kazao je Vladimir Veličković, izvršni direktor kompanije Bravera.
Sportisti iz Crne Gore su od 2010. naovamo učestvovali na vise od 20 takmičenja pod pokroviteljstvom Međunarodnog olimpijskog komiteta i Evropskog olimpijskog komiteta (tu spadaju ljetnje i zimske Olimpijske igre, Evropske igre, Mediteranske igre, Olimpijske igre mladih, Igre malih zemalja Evrope).
Kruna dosadašnjeg rada Dušana Simonovića i njegovih saradnika jeste dobijanje organizacije Igara malih zemalja Evrope naredne godine (od 27. maja do 1. juna) na samitu u Rejkjaviku prije par godina. Crna Gora je time i zvanično prepoznata kao sportska nacija, a to će biti najveći sportski događaj u našoj zemlji ikada organizovan.
U susret ovom važnom i zahtjevnom događaju, COK je sklopio saradnju sa NVO “Volonteri 2019”, čiji zadatak je da okupi i obuči oko 500 volontera koji će svojim učešćem i radom podržati organizaciju Igara malih zemalja Evrope 2019. godine.
“Naš cilj kao nevladine organizacije je da stvorimo jedno lijepo i zdravo društvo koje je spremno da razvija svijest o volonterizmu, konkretno o učestvovanju na sportskim događajima u našoj zemlji, a vjerujemo da takvih ima. Želimo da pomognemo nacionalnim sportskim savezima Crne Gore, kao i sportskim klubovima u realizaciji njihovih sportskih događaja”, izjavila je Jovana Ramović ispred pomenute nevladine organizacije.
Da li ste gledali epski istorijski film “Troja” iz 2004. godine?
Možda bi između poznate olimpijske maksime “Važno je učestvovati” i kultne rečenice trenera američkog fudbala Vinsa Lombardija “Pobjeda nije sve u životu, ona je jedina stvar” kao kompromis mogao da posluži solilokvijum antičkog junaka Odiseja na kraju rečenog filma:
“Ako nekada budu pričali moju priču, neka kažu da sam hodao sa gigantima. Neka kažu da sam živio u vrijeme Hektora, krotitelja konja. Neka kažu da sam živio u vrijeme Ahileja”.
Nije li već uspjeh živjeti i nadmetati se sa Juseinom Boltom, Kobijem Brajantom, Majklom Felpsom, Ervinom Ngapeom, Rafaelom Nadalom, Novakom Đokovićem, Hajdi Loke, Jelenom Isinbajevom, Martom Vijeirom?
