Dolaskom u Pezaro, kapitenka crnogorske odbojkaške reprezentacije Tanja Bokan je prošlog ljeta ispunila želju, kako je kazala, da pri kraju karijere zaigra i u najjačem prvenstvu na svijetu – italijanskoj A1 ligi. Blizina rodnom Baru, te boravak u gradu na Jadranu, zbog velike ljubavi prema moru, bio je samo bonus…
Po završetku sezone u Italiji, naša ponajbolja odbojkašica je zadovoljna i rezultatima koje je ostvario njen klub, na povratku u elitu, nakon nekoliko sezona u nižem rangu. Pezaro je na kraju bio sedmi u ligi, igrao je četvtfinale plej-ofa i četvrtfinale Kupa Italije, što je više od očekivanog.
“Cilj kluba je bio opstanak, da budemo 9. ili 10. na tabeli. Međutim, od početka sezone pravili smo iznenađenja, a plasman u plej-of smo mi igračice sebi nametnule kao cilj, nije niko iz kluba. Plasman u plej-of smo zaslužile, bile smo iznenađenje prvenstva. Uspjele smo dva puta da savladamo Pomi, što je za sve nas bilo veliko iznenađenje, jer se radi o ekipi koja je prije dvije sezone bila prvak Evrope. Pobijedile smo kod kuće veliki Busto i Koneljano, pa je plasman u plej-of bio više nego zaslužen”, kaže Tanja Bokan na početku razgovora za „Vijesti“.
U četvrtfinalu plej-ofa su poražene sa 2:0 od Skandićija, ekipe koja trenutno igra finale plej-ofa.
“Mislim da je eliminacija od Skandićija realnost. Ostaje, možda, samo žal za tom drugom utakmicom, jer smo dva seta izgubile na razliku, u izuzetnoj utakmici, možda našoj najboljoj u prvenstvu. Uz to, taj meč nismo bile u mogućnosti da igramo u našoj dvorani, već u drugoj koja nije odbojkaška, prima 13 hiljada gledalaca, ali je bila dobra utakmica. Skandići je mnogo kvalitetniji sastav od nas, mi smo to znale. Da nam je neko prije prvenstva rekao da ćemo uopšte igrati plej-of, bile bismo presrećne, a kamoli da ćemo biti ozbiljan protivnik tako jakom rivalu. Sve u svemu, izuzetno sam zadovoljna kako je proteklo prvenstvo, igrale smo i četvrtfinale Kupa.
Ako je u rezultatskom smislu sve bilo iznad, sve ostalo u klubu je bilo ispod očekivanja, kada su finansije u pitanju, jer je klub ostao dužan novac iz ugovora igračicama i stručnom štabu.
“Tu sad ima problema, sačekaću da vidim da li će do krajnjih datuma, do kada nas štiti italijanska federacija, klub isplatiti dugovanja. Ako se to ne dogodi, onda ću vjerovatno morati preko suda da naplaćujem potraživanja. Tome se nisam nadala, ali eto da i to doživim”, pomalo razočarana je ostala naša odbojkašica.
Zlatni period Pezara je bio u vrijeme kada je generalni sponzor bio Skavolini, a klub je od 2005. do 2010. godine osvojio tri titule u Italiji (2008, 2009, 2010), jedan Kup Italije (2009), četiri superkupa Italije (2006, 2008, 2009, 2010) i dva CEV kupa (2006, 2008). Od 2013. godine, nakon odlaska Skavolinija, klub je igrao u A2 ligi, sve do tekuće sezone. Nakon završetka sezone Pezaro je, nakon šest godina, već napustio trener Mateo Bertini.
“Ja razumijem zbog čega klub nije razgovarao ni sa kim od nas, ja sam tamo od avgusta dobila samo četiri plate. Mislim da ne bi imali ni obraza da razgovaraju, ni da nude nešto za sljedeću sezonu, kad svi znamo u kakvim smo uslovima radile i kakve smo sve probleme imale. Mi smo plej-of obezbijedile tri kola prije kraja ligaškog dijela. A kakva je situacija bila u finišu, najbolje govori da su ljudi iz kluba htjeli da putujemo na dan utakmice, što je apsurdno. Pokušavali su da uštede novac, da ne plaćaju hotele. Vjerujem da se igralo do kraja zbog prestiža kluba, jer su počeli od B2 lige i uspjeli su da se dokopaju A1 lige, koja je najjača u svijetu. A veliki uspjeh je da smo ušle u plej-of i igrale Kup. E sad, nijesu mogli finansijski sve to da isprate, pa ovu sezonu ne mogu u potpunosti da pamtim kao sjajnu. Nažalost, nismo bile plaćene za ono što smo radile”.
Jedno je – kako kaže – sigurno. A to je da iduće sezone neće igrati u Pezaru.
“Tamo sebe ne vidim sigurno. Imala sam sreće do sada, u inostranstvu sam bila po klubovima gdje finansije nikada nijesu bile problem, mimo Srbije, ali sam tamo na to bila spremna. Ali, od kada je počela moja inostrana karijera, nikad se nisam srela sa tim da treba da razmišljam da na sudu potražujem ono što sam zaradila. Sve i da znam da će iduća sezona biti rezultatski još uspješnija, ne bih se više vraćala u Pezaro”.
Iako je bilo sitnih povreda, koje je sanirala u hodu, Tanja Bokan je odigrala čitavu sezonu, nije preskočila nijedan meč. U prvenstvu je na 24 meča upisala 225 poena, skoro 10 po meču…
“Zaista sam prezadovoljna što sam igrala A1 ligu i što sam mogla da je odigram u kontinuitetu i dobro”.
Odmor, pa onda izbor novog kluba
Kako kaže, sa izborom novog kluba neće žuriti, jer joj je potreban odmor…
“Iskreno, kad me menadžer kontaktirao da vidimo za planove za sljedeću sezonu, upravo zbog problema koje smo imali u Pezaru tokom sezone, zamolila sam ga da me ostavi jedno 20-ak dana da odmorim od svega pa da onda razmišljam šta dalje. Doduše, prvenstva još nijesu gotova, nije krenuo prelazni rok, i računam da do avgusta imam vremena i prostora da odlučim šta i kako. Sad bi bilo nerealno da se odlučujem za neki klub, jer sam umorna od sezone, od odbojke, od svega…Najbolje je da odmorim glavu od svega, a onda ću vidjeti šta dalje”, kaže Tanja.
Za mene nijesu dobra četiri mjeseca pauze
Zbog ranog završetka sezone, pred Tanjom Bokan je pauza, pa obaveze sa reprezentacijom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Rivali „crvenih“ su Ukrajina, Norveška i Grčka. Za razliku od prethodnih godina, naše dame neće imati i Evroligu…
“Iskreno, to je mač sa dvije oštrice. Za neke djevojke je to dobro, jer kasnije završavaju prvenstvo. Ja sam prvenstvo završila u martu, i četiri mjeseca pauze je jako puno. Nemam mogućnost da radim u Crnoj Gori, jer se i ovdje liga ubrzo završava, tako da mislim da mi četiri mjeseca pauze ne mogu dobro donijeti. Ali, tako je, kako je. Planira se da sredinom jula počnu pripreme, u avgustu su utakmice. Da li će to biti dovoljno za mene da se vratim poslije toliko pauze, ne znam. Nadam se da ćemo biti kompletne, da će sve proteći u najboljem redu, i da ćemo u punom sastavu igrati kvalifikacije i da ćemo uspjeti da se kvalifikujemo”, zaključila je Tanja Bokan.
