Bašić nakon ostavke: Nijesam našao ključ kako da riješim tenzije u ekipi

Doskorašnji selektor odbojkaša Crne Gore Veljko Bašić govori o razlozima zbog kojih je podnio ostavku

Nakon četiri godine i skoro osam mjeseci Veljko Bašić je odlučio da se povuče sa mjesta selektora crnogorskih odbojkaša (ostavku je prihvatio Upravni odbor Odbojkaškog saveza Crne Gore).

Trener sa najdužim stažom i najvećim uspjesima na klupi „crvenih“, na sebe je preuzeo kompletnu odgovornost za loš rezultat na posljednjem Evropskom prvenstvu (svih pet poraza, bez osvojenog seta), ne želeći da tu odgovornost dijeli ili prebacuje na nekog drugog, što neki treneri, nerijetko, znaju da rade. A jasno je da odgovornost, iako po „komandnoj“ liniji najveća, nije i ne može biti samo njegova.

U razgovoru za Pobjedu Bašić je govorio o razlozima zbog kojih se odlučio na ostavku, o tome gdje je griješio, ali je prije toga je želio da izrazi zahvalnost svima sa kojima je sarađivao…

– Mislim da je to bila izuzetno dobra saradnja, mog stručnog štaba i mene, igrača i mene, Saveza i mene. Mislim da je i odbojkaška javnost Crne Gore bila zadovoljna sa onim što smo uradili – ističe Bašić.

Kada je imenovan za selektora, u februaru 2017. godine, ideja mu je, kako kaže, bila da se Crna Gora prvi put kvalifikuje na Evropsko prvenstvo. I uspio je iz prvog pokušaja, „crveni“ su u Holandiji upisali dvije pobjede i set ih je dijelio od osmine finala. U maju ove godine, Crna Gora je ponovo izborila plasman na EP, ali u Češkoj su rezultati bili drugačiji nego dvije godine ranije.

– Mislim da smo svi zajedno napravili dobar posao. Tačno je da sam ja bio dirigent i da sam sve vodio, ali, ipak, ne mogu da zaboravim na pomoć mojih pomoćnih trenera, igrača, Saveza, ali i medija. Sva podrška koju smo imali nam je omogućila da mirno radimo ono što sam zacrtao sa predsjednikom Saveza (Cvetkom Pajkovićem, prim.a.). To je bila jedna jako lijepa priča pri kraju moje karijere, sa dva evropska prvenstva u posljednje četiri godine – nastavlja Bašić.

U kvalifikacijama je timu priključio nekoliko mladih igrača, sa dobrim međusobnim odnosom je, kako kaže, povezao tri generacije – jednu sa Ćulafićem, Minićem, Ćaćićem, Bojićem, Milićem, Ječmenicom, drugu sa Vukašinovićem, Lakčevićem, Rajkom i Bojanom Strugarom, Babićem, i treću sa onim najmlađim igračima (Zvicer, Pavićević, Peruničić, Kosović, Dubak, Ćinćur, Vlahović…).

– Sa tim različitim generacijama smo uradili ono što je najteže, a to je da drugi put uzastopno izborimo EP, kroz briljantne kvalifikacije, sa pobjedom protiv Grčke od 3:0 – rekao je Bašić, koji je nakon kvalifikacija hvalio atmosferu u reprezentaciji.

Sve se, međutim, promijenilo od starta priprema za Evropsko prvenstvo.

– Nekako se sve slomilo kada je dolazak otkazao drugi dizač Nikola Radonić, što je djelovalo destabilizujuće na mene i ekipu. On je izuzetno dobar igrač za trening, i njegov nivo je limitiran što se tiče Evrope, ali on je izuzetno koristan i korektan igrač. Kad je otkazao, došao je Dubak koji nema taj kvalitet, niti može da pruži tu stabilnost koju je imao Radonić, zbog čega igrači, jednostavno, nisu mogli da se iskažu na treningu. Pored toga, dogodilo se da su određeni igrači, relativno, nespremni došli na pripreme, što zbog povreda, recimo kao Vukašinović i Bojić, što zbog takvog pristupa svemu tome, i nisu mogli da odrade pripreme kako treba, naročito drugi dio. U prvom dijelu je bilo dobro, jer se radilo samo 30 odsto odbojka, a ostatak je bio rad na fizičkoj spremi. Međutim, kada smo u drugom dijelu ušli u rad na odbojci, u tehničko-taktičke zamisli, koje sam spremao, tada se vidjelo da će određeni igrači imati puno problema.

Bašiću je teško pala odluka da na EP ne vodi Marka Bojića, jednog od najboljih igrača.

– Ja sve svoje igrače stavljam u razinu mog sina. Za bilo kog igrača mi je bila teška odluka da ne ide, a za Bojića posebno, zato što je bio dio te priče sve četiri godine. A ja sam ga forsirao, dao mu šansu, što je, možda, prouzrokovalo tenzije kod drugih igrača. Ali ja sam vjerovao da će se vratiti, što se, nažalost, nije desilo. Nije bio spreman fizički, vukao je povredu, i mislim da ne bi bilo pošteno ni prema drugim igračima, ni prema meni i stručnom štabu, da ga vodim, koliko god se pokazalo da je upravo on falio u ključnim momentima. U svih pet utakmica smo imali setove na 24:23 ili 24:24, i nikako nismo mogli da ih završimo u našu korist. Falio nam je taj igrač odluke, koji je do tada bio Bojić. Lično mislim da je to prevagnulo i u mojoj odluci da dam ostavku, zato što mislim da sam pogriješio i preuzimam odgovornost, jer nijesam našao način da podignem nivo Bojića, ali i nekih drugih igrača. Koliko god je to prije funkcionisalo, za ovo takmičenje nije – samokritičan je Bašić.

Pred početak priprema za EP Bašića je zadesio peh i da ostane bez prvog pomoćnika Srđana Popovića, koji je našao angažman u stručnom štabu poljskog Zavjerćea kod Igora Kolakovića, i nije mogao da ide na EP.

– Popović je izuzetno vrijedan čovjek, u koga ja imam izuzetno povjerenje u vezi njegovog odnosa prema igračima. On je znao sa njima da radi, da prenosi poruke, bio je autoritet. Koliko god su moja dva druga pomoćnika – Radulović i Prebiračević, odradila izuzetan posao, on je i te kako nedostajao.

Već na prvim kontrolnim utakmicama u Skoplju se vidjelo da nešto ne štima u ekipi.

– Bila je prevelika tenzija između igrača, a ja nijesam našao rješenje da smirim tu tenziju. A igrači u toj situaciji nisu mogli da pokažu koliko mogu.

Bašić je nakon EP napravio analizu i donio određene zaključke.

– Jednostavno, vidio sam da sa tim igračima nijesam mogao da ostvarim to što sam ostvario dvije godine ranije. Moja odluka je logična, jer koliko sam zaslužan za uspjeh, toliko sam i za neuspjeh. Zaključio da sam dao maksimum ovoj ekipi i da ne mogu više da joj pružim. Preuzimam odgovornost za sve što se desilo, jer nijesam našao ključ kako da riješim tenzije u ekipi. Bez obzira na broj grupnih i individualnih sastanaka, jednostavno nijesam uspio.

Ističe da je, ipak, njegova najveća greška što na EP nije odveo samo ekipu koja vizu izborila kroz kvalifikacije.

– Uz dodatak jednog iskusnog igrača poput Ćulafića, da pojača napad, uz veliko iskustvo koje ima. A ja sam počeo pripreme sa previše igrača, išao sam preširoko, a igrači su puno jednostavniji kada se zna ko počinje, ko ne počinje, ko igra, ko je na klupi. Međutim, htio sam da svima dam šansu, a možda sam trebao da vodim računa da neki igrači dolaze nakon povreda, kao što su Vukašinović, čak i Bojić, mada je on došao relativno spreman, ali i Strugar, koji je došao nespreman. Mislim da sam se trebao fokusirati na čisti kvalitet koji nas je odveo na EP, umjesto da proširim spisak pa da ga onda kratim, što je meni najteže padalo. Meni bi bilo najlakše, možda i za ekipu, da smo krenuli i završili pripreme sa 14 igrača. Ali htio sam da dam šansu igračima koji su bili odsutni zbog povreda, ali i da imam veći izbor na svim pozicijama, u slučaju da neko mora da odustane.

Odluku o odlasku je, praktično, donio još prije početka Evropskog prvenstva.

– Na EP sam tražio mogućnost da napravimo najbolje što možemo, ali se vidjelo da nam je falio taj igrač koji je trebao da nam završi set. Nažalost ga nismo imali i to nas je koštalo rezultata, koliko god da mislim da rezultatski nismo loše odradili takmičenje. Jer, ne zaboravimo da su dvije ekipe iz naše grupe igrale finale EP (Italija, Slovenija), da je Češka u osmini finala izbacila olimpijskog šampiona Francusku, u grupi sa nama je bila i Bugarska… Imali smo izuzetno jaku grupu, najtežu. Ali mene nije toliko brinula igra koliko samo ponašanje, odnos i atmosfera u ekipi koja nije podsjećala na atmosferu od ranije, na prethodnom EP i u kvalifikacijama za posljednje takmičenje. A ja, da budem iskren, ne mogu da radim u tako napetoj atmosferi. Koliko god da sam imao odriješene ruke i podršku od predsjednika Saveza, jednostavno nijesam našao rješenje kako da uklopim sve to i nadomjestim nedostatak Bojića i Radonića, na pripremama i samom EP. Jednostavno, ekipa više nije bila ista kao ona koja je završila kvalifikacije briljantnom pobjedom protiv Grčke.

Ne želi da daje savjete budućem nasljedniku, „jer se to ne radi“.

– Nasljedniku ostavljam ekipu koju sam spremio najbolje koliko sam mogao. Uveo sam pet mladih igrača u ekipu, koji, ipak, imaju određeni kvalitet, koji dozvoljava da se može vjerovati u novi plasman na Evropsko prvenstvo i održati kontinuitet. Međutim, Crna Gora je limitirana na poziciji dizača, to je evidentno, jer poslije Rajka Strugara ima velika praznina. Treba što prije formirati dizača, što prije naći neku soluciju na toj poziciji. Ne optužujem Rajka, on je imao dosta dobro Evropsko prvenstvo i izvanredne kvalifikacije. Ali reprezentacija mora da ima barem tri dizača – zaključio je Veljko Bašić.

Mislim da nijesam više za rad u reprezentaciji

Bašić još uvijek ne zna što ga na poslovnom planu čeka u budućnosti.

– Ja sam u Banjaluci savjetnik ženskog kluba. Mislim da ću do kraja godine da sumiram moju karijeru, a u januaru, ako bude neka dobra ponuda iz Turske, Francuske ili ostatka Evrope, možda odradim negdje polusezonu. Imao sam neke kontakte što se tiče drugih reprezentacija, ali mislim da više nijesam za tu soluciju. Jer, ovo na Evropskom prvenstvu mi je jako teško palo, moram da priznam. Moja želja je bila ne da napravimo nešto rezultatski, što bi možda i došlo, nego samo da atmosfera u ekipi bude kao ranije. Nažalost, to nije bilo, pa mi je trebalo malo vremena da dođem sebi – ističe Bašić.

Srećan sam što sam upoznao čovjeka kao što je Zoran

Veljko Bašić ne krije da je plakao kada je čuo vijest da je preminuo Zoran Dragojević, bivši dugogodišnji fizioterapeut OK Budućnost i reprezentacije Crne Gore, čiju ulogu je posljednjih godina, u oba slučaja, preuzeo njegov sin Vladimir.

– Poznavao sam Zorana još od vremena kada sam kao trener Tura igrao protiv Budućnosti u Ligi šampiona. A naročito posljednjih pet godina. I srećan sam što sam upoznao čovjeka kao što je Zoran, koji je puno dao sportu uopšte, ne samo odbojci. Njegov sin Vlado je to poslije prenio nama, i dio zasluga za uspjehe koje smo napravili pripada Zoranovom sinu, jer je na svoj način uspijevao ne samo da drži igrače zdravim i čitavim, već je pomogao i tom ljudskom stranom. Izuzetno mi je žao zbog njegovog oca, zato što znam kakav je čovjek bio Zoran – rekao je Bašić.

Izvor
Pobjeda

Povezani članci

Leave a Reply

Pročitajte i ovaj članak:
Close
Back to top button