Sreli smo se u Starom Baru, mjestu gdje je nekako sve počelo. U ambijentu konobe „Kula“, nadomak uspomena koje je vežu za djetinjstvo, gošća serijala „Iza scene“ bila je najbolja crnogorska odbojkašica – Tanja Bokan.
Godinama je mnogi šalju u penziju, ali ona na to samo odmahuje rukom. Novom titulom u dresu Herceg Novog još jednom je pokazala kvalitet, iskustvo i glad za igrom.
„Bilo je poteškoća da se sastanemo i odradimo intervju, baš zbog ritma finalne serije, ali eto konačno smo tu. Drago mi je što smo na mjestu gdje sam napravila prve korake. A kada pričamo o mojoj karijeri, šta reći osim da sam vidjela da mogu pružiti još toga, tako da idemo dalje još sezonu“, kroz osmijeh nam je govorila Tanja.
Putovati svijetom, živjeti u više od deset različitih zemalja, a pritom raditi ono što najviše voliš – prava je privilegija. Upravo takav život Tanja vodi praktično od punoljetstva, gradeći karijeru na najvećem nivou.
Na tom putu bilo je mnogo uspona i padova, velikih pobjeda, ali i teških trenutaka. Najveći gubitak svakako je odlazak oba roditelja, koji su joj uvijek bili prva adresa za poziv ili poruku, bez obzira na to da li su dolazili lijepi ili teški trenuci.
Ipak, trudila se da i na terenu i van njega uvijek pronađe razlog za osmijeh.
„Uvijek sam birala gradove gdje ima sunca. Kada ima sunca, to su mjesta u kojima volim da igram i to svakako utiče na moje raspoloženje.“
Bilo je i ljubavi koje su pratile njen životni ritam, ali i partnera koji nisu mogli da isprate život profesionalne sportistkinje u inostranstvu. Kako kroz osmijeh kaže Tanja: „Zato su i bivši.“
Obećali smo joj da će nakon ovog intervjua sve krenuti kako treba, pa ćemo za pola godine provjeriti jesmo li zaista „nafačni“.
Tanja je govorila i o životu u Japanu, sjajnim odnosima koje je gradila tokom igranja u Francuskoj, ali i brojnim zanimljivim detaljima koji su obilježili njenu bogatu karijeru.
Nakon intervjua uslijedila je i partija padela. Pobjednika nećemo otkrivati – sve ćete vidjeti u videu u nastavku, a sigurni smo da se nećete pokajati.
