Igor Marković je dvije decenije posvetio rukometu. Profesionalizam nekadašnjem crnogorskom reprezentativcu nije nepoznata riječ, a koliko je odan lopti i terenu pokazuje i to da je još kao aktivni igrač završio trenersku školu. Upisao je 2009, a tri godine kasnije dobio je diplomu.
– Evo mene u ženskom rukometu – spletom slučajnih okolnosti i zbog neke situacije koja je bila u Lovćenu. Krenuo sam sa pionirskom ekipom Budućnosti, nakon sezone počeo sam da radim sa Rudarom, bio sam trener juniorske reprezentacije… U suštini, trenerski poziv me je uvijek interesovao i kroz ljude, koje želim da pozdravim, a koji su osjetili da ja to mogu, dobio sam šansu da radim sa pionirskom ekipom Budućnosti. Ispostavilo se da to ide lijepo i da je zanimljivo. I, eto – ostao sam u ženskom rukometu.
Nekadašnje krilo Lovćena je u kratkom periodu steklo ogromno iskustvo u radu sa najmlađim kategorijama, a onda je uslijedio poziv koji se ne odbija. Vicešampion Rumunije Rapid pozvao je crnogorskog trenera da bude dio stručnog štaba. I eto Markovića u ekipi koja nastupa u Ligi šampiona – od kraja ljeta, odnosno, po završetku SP za juniorke. A odnedavno je i prvi saradnik Suzane Lazović, selektorke nacionalnog A tima. Očigledno da je jake stubove napravio u radu sa mlađim kategorijama.
– Dobio sam priliku da radim sa juniorskom reprezentacijom Crne Gore – 2002. godište, sa Anđelom Bulatović, kada smo u Sloveniji na SP osvojli 10. mjesto. A dan-danas mi je žao što na prvenstvu Evrope, takođe u juniorskoj kategoriji, nijesmo dobili Francusku, jer mislim da je to bila naša šansa za medalju u Rumuniji. Nikako ne bih mogao da zaboravim na rad u ekipi Rudara, kada smo od 42 utakmice domaćeg prvenstva izgubili samo bod. Od ekipe koja je tada nastupala, a što je za ponos i meni i trenerima koji su radili, na ovonedjeljnom okupljanu A tima, od 25 igračica, četiri su 2004. godište.
Cetinjanin je ljetos vodio juniorsku reprezentaciju na šampionatu svijeta.
– Nastupali smo sa izlaznom generacijom i svjesno stvorili pritisak, koji nas je, uz splet okolnosti, koštao, kao i poraz od Portugala, da se ne plasiramo među osam najboljih.
Poslije Rapida, gdje sve besprekorno funkcioniše, Marković je stigao u seniorski reprezentativni pogon.
– Otvorila se lijepa prilika za Rapid, ekipa je ozbiljna u svakom pogledu, a onda je Suza vidjela u meni osobu od povjerenja i nekoga ko će uvijek biti uz nju, na čemu sam zahvalan i, naravno, Savezu koji mi dao priliku da budem tu – kazao je Marković.
Koliko je bilo teško prekomandovati se iz mlađeg u seniorski pogon i to na onom najvećem nivou?
– Igrao sam 20 godina rukomet i znam kako je biti profesionalac u ozbiljnoj ekipi Lovćena ili u inostranstvu. Taj profesionalizam sam donio – tako i shvatam i gledam na stvari. Istina je da je ogromna razlika između juniorskog i seniorskog rukometa – kazao je Marković.
Nadam se dobroj i pozitivnoj priči iz Mađarske
Krajem novembra ,,lavice“ će nastupati na šampionatu Evrope u grupi sa Češkom, Rumunijom i Srbijom. Prvo okupljanje u okviru EHF sedmice protiče u upoznavanju i detaljima na kojima će crnogorske reprezentativke graditi igru dok god je Suzana Lazović sa stručnim štabom na čelu ekipe.
– Utisci su pozitivni. Djevojke sve prate, razumiju, ali mislim da je najvažnija atmosfera u kojoj će se znati ko šta radi i kako se radi. Odgovornost je uvijek na stručnom štabu, koji će, siguran sam, imati pomoć od iskusnijih igračica i to u svakom trenutku na terenu i van terena. Nadam se dobroj i pozitivnoj priči iz Mađarske – jasan je Marković.
