Simon Vukčević, nekada jedan od najvećih talenata evropskog fudbala, bivši reprezentativac Crne Gore, mogao bi da se vrati tamo gdje je njegov fudbalski put i počeo.
Vukčević trenira sa fudbalerima Budućnosti, a velike su šanse da obuče dres kluba, koji je napustio još kao 12-godišnjak.
Od odlaska iz rodnog grada, prošao je toliko toga u karijeri – od talenta svjetskog formata, preko zvijezde jednog od najvećih portugalskih klubova, utakmica u Ligi šampiona, golova u velikim mečevima, ljubimca navijača, do igrača o kome će se, vjerovatno, pričati da u karijeri nije uradio ni djelić onoga što je mogao.
Ostavimo prošlost po strani, gdje je Simonova budućnost – da li u Budućnosti.
“U ovom dresu sam počeo, imao sam 5-6 godina. Vidjećemo, ostaje mi se kući, neću nigdje, a da li se uklapam ili ne, to je stvar Budućnosti“, rekao je Vukčević za TV Vijesti.
Reklo bi se da je glad za fudbalom nestala. Nije, međutim, tako, samo je njegov pristup fudbalu drugačiji.
“Igra mi se, itekako mi se igra, ali znam da neko misli da mi se ne igra ako ne ‘ubijem’ nekoga na terenu. Ja sam to nekada radio, ali sada znam da je to pogrešno. Sada fudbal igram iz zadovoljstva, igram ga pametnije i mudrije, bez toliko emocija i strasti, pa i stresa. Ne bih, naravno, i niti ću, nikoga pustiti da prođe pored mene na terenu, ali neću ni uraditi sve dozvoljeno i nedozvoljeno da ga zaustavim. Neću više da igram pod pritiskom, pobjeda ili ništa, a kako će to neko da prihvati, ne znam…”, kaže Vukčević.
Šta kažu u Budućnosti…
“Po kvalitetima, i ljudskim i fudbalskim, on je uvijek dobrodošao. Od njega mogu da nauče i treneri i igrači. Za jednu takvu osobu su vrata širom otvorena. Čekamo razgovor između uprave i njega, da vidimo da li će sve proći u najboljem redu”, kaže trener Dragan Kažić.
Vukčević nije igrao sedam mjeseci, imao je probleme sa povredama, povratak mora da bude postepen.
“Od njega se ne traži ništa, osim da bude spreman za pripreme u januaru. Ne tražimo ekstremno veliki napor i rad, rizik da se povrijedi, već postepeno uvođenje o ono što je potrebno Budućnost – odličan igrač i dobar profesionalac”, ističe Kažić.
Budućnost je, dakle, spremna da Vukčevića sačeka, da mu se, na neki način, i prilagodi.
“To su igrači koji imaju nešto svoje, koji imaju ‘x-faktor’, zbog kojeg su interesantni i mnogo većim i jačim klubovima od Budućnosti. Zašto bi Budućnost pravila bilo kakav problem. Zapravo, mislim da neće biti problema i da će epilog biti njegov dolazak u Budućnost”, kazao je Kažić.
Vukčević je sa 12 godina otišao iz Podgorice, u Partizan, doživio trenutke slave, ali i padove u karijeri. Ne žali ni za čim, osim što ranije nije shvatio, kako kaže, šta su prave vrijednosti.
“Imao sam sve u životu. I novac, i slavu, sve što možete da zamislite, imao sam. Ali, na vrhu nema ničega, samo neke strasti, kojima te uče od malena. Stvara se konstantan pritisak da se nešto mora, ljudi se izgube u tome, dođe do zasićenja. Dok dajem golove i dobro igram – ja sam dobar. Ako ne dajem golove, ili se povrijedim – onda ne vrijedim. Tu nema ljubavi prema fudbalu, prema ljudima, samo goli interes. Ja sam odlučio da to promijenim. Kako će to neko da shvati, kako će da se tumači moj pristup, nije na meni da sudim. Svako ima pravo na svoje mišljenje”, rekao je Vukčević.
