Dvije godine pošto je branio svoju posljednju utakmicu – avgusta 2016, u dresu mađarske Bekeščabe – Vukašin Poleksić (36) je odlučio da završi karijeru.
Golman prvog crnogorskog fudbalskog tima, desetogodišnji reprezentativac, igrač sa 38 nastupa u nacionalnom dresu, više od godinu se borio sa teškom povredo koljena, koja mu je na kraju i „presudila”, a koju je zaradio na svojoj oproštajnoj utakmici…
“Da nije bilo te povrede, siguran sam da bih branio do 40. godine. Nisam tokom karijere imao ozbiljnijih zdravstvenih problema, sve je išlo normalno, čak sam se i neposredno prije povrede osjećao najbolje na golu – zrelo, iskusno. Nažalost, moja prva povreda bila je i najteža moguća, nisam mogao da se vratim na pravi način“, priča nekadašnji golman Sutjeske, Lećea, Debrecina…
Posljednjih 12 mjeseci samo je trenirao sa svojim posljednjim klubom, Bekeščabom.
“Trenirao sam dok mi je važio ugovor, a kada je istekao – prije dva mjeseca, odlučio sam da kažem zbogom. Nisam više imao ni želje ni volje da dolazim na treninge kao ranije”.
Njegova karijera bila je burna – sa lijepim, ali i teškim detaljima…
“Jesam li zadovoljan? I da i ne. Mislim da sam na kraju mogao više, posebno kada je u pitanju reprezentacija, nisam planirao da se oprostim baš na ovakav način, ali bilo je šta je bilo, ne možemo da vratimo vrijeme”.
Poleksić se još kao tinejdžer preselio iz Sutjeske u Leće, branio je osam utakmica u italijanskoj Seriji A, što je bio njegov početak.
“U suštini, nisam nezadovoljan. Branio sam u italijanskoj ligi, osvojio sam četiri titule prvaka u Mađarskoj sa Debrecinom, četiri Kupa, igrao Ligu šampiona, Ligu Evrope. Naravno, utakmica protiv Mađarske i debi u reprezentaciji Crne Gore su mi najdraži u karijeri. Skoro deceniju sam bio član reprezentacije, pamtim sve te utakmice, treninge, druženja, okupljanja… Ali, jednom je morao da dođe kraj”.
Kada su u pitanju detalji koji se neće sjećati tako rado, izvaja se dvogodišnja suspenzija od strane Uefe, 2010. godine.
“Ne bih da se previše vraćam na to, bila je to noćna mora koja me je mnogo koštala – i na profesionalnom, i na privatnom planu. Pokušali su ljudi da me korumpiraju, nisam na to pristao, ali nisam ni prijavio nadležnim organima – i dobio sam dvije godine. Oni koji su me kaznili na takav način oduzeli su mi mnogo, tada je trebalo da budem na vrhuncu, i neka im je na čast”, kaže Poleksić za Vijesti.
I nakon dvogodišnje suspenzije, 36-godišnji Nikšićanin se vratio na veliku scenu, ponovo je stao na gol reprezentacije.
“To sam prebrodio na neki način, vratio sam uz pomoć porodice, prijatelja. Nažalost, nisam mogao i drugi put, nakon teške povrede”.
Karijera Vukašina Poleksića isprepletana je sa karijerom njegovog druga i saigrača iz najmlađih dana, jednog od najboljih crnogorskih fudbalera svih vremena, Mirka Vučinića.
“Zajedno smo bili u mlađim kategorijama, u Sutjesci, u Lećeu, u reprezentaciji… Ispostavilo se i da smo završili karijeru na sličan način, nakon teške povrede. Ali, i dalje smo zajedno, na trenerskoj školi Fudbalskog saveza Crne Gore, nadam se da ćemo se jednog dana ponovo biti zajedno, na klupi reprezentacije“, zaključio je Poleksić.
Vukašin Poleksić ostaje u fudbalu, i nakon završetka aktivne igračke karijere – ovih dana u Podgorici kreće njegova škola golmana „Soko”.
“Kreće golmanska škola, ime je nastalo po „hrabrim sokolima”. Treniraćemo u Podgorici, u Lješkopolju, biće ozbiljan rad i vjerujem da će biti što veći odziv najmlađih golmana, ili onih što žele da budu golmani. Svo znanje i iskustvo koje sam stekao kroz karijeru pokušaću da prenesem na najmlađe, i vjerujem da će jednog dana iz te škole poteći novi crnogorski reprezentativac“, kaže Poleksić.
Crna Gora, po njemu, ne treba da brine za budućnost kada su u pitanju čuvari mreže.
“Mi smo podneblje koje je uvijek davalo dobre golmane. To je slučaj i sada, Petković je izvaredan na golu „A” tima, djeluje jako zrelo, iako je vrlo mlad, imamo i Carevića i Šarkića u mladoj reprezetnaciji. Mislim da smo obezbijeđeni što se tiče golmana u narednih 15 godina”.
