Odbrana je stvar volje i principa, a samo snažna defanziva pokreće tim kakav je bio crnogorski u osvajanju zlatnog odličja.
U suštini, iz agresivne odbrambene formacije naš tim je gradio tečnu ofanzivu, pa ne čudi što je veliki broj golova na šampionatu Evrope u Oradei postigao iz kontranapada. I upravo na ovaj način „ajkule“ su se ohrabrivale iz četvrtine u četvrtinu i nanizale šest pobjeda, od kojih najvažniju u finalu protiv Srbije (13:9). Sa raspoloženim Markom Pejovićem na golu, napadački su bili raznovrsni, strpljivo poziciono kad god je bilo najvažnije pogađali su sa svih pozicija. Čak i onda kada nije u nekim momentima „radila“ linija sa centrima, dalekometnom paljbom rivale su stavljali u nezavidan položaj. Prije svega se to vidjelo u polufinalu sa Italijom, finalu protiv Srbije, ali i u meču grupne faze sa Španijom.
Juniori su djelovali u bazenu kao da su na okupu godinama, bez prekida, bukvalno su između sebe čitali misli što je negdje olakšalo put do evropskog trona.
– Ogroman rad je za njima, počeli su pripreme 15. juna, vođeni poletnim i izuzetno iskusnim stručnim štabom koji se između sebe fantastično slagao. Atmosferu su uspjeli da naprave među djecom, a na kraju ih je Strahinja Gojković dolaskom toliko povezao da su bukvalno postali sigurni u sebe da su nepobjedivi. Bilo je uživanje biti prisutan na šampionatu Evrope – kazao je Nenad Vukanić, koordinator svih mlađih vaterpolo selekcija i član stručnog štaba seniorskog crnogorskog tima.
Odavno se onakva dominacija našeg tima u bazenu nije vidjela. Ekipni duh je slavio, mada su iskočili neki igrači koji su dobili individualne nagrade – Gojković MVP, Pejović najbolji golman. Da se dijelila nagrada za najboljeg ljevaka bez dileme bi pripala Danilu Stuparu.
– Pored Strahinje, imali smo i Danila i Marka koji čine krem tog godišta u Evropi. Znači, ovo su tri izuzetna igrača, a na to se još nadovezao ostali kvalitet koji je ekipa posjedovala. Mnoga djeca su tokom turnira dobijala na samopouzdanju i igrala sve bolje i bolje. Uz njih i dobro vođenje trenera stvorio se fantastičan ambijent. Pored 15 zlatnih momaka, imamo još igrača koji će u budućnosti biti u kombinacijama za ovu selekciju – napomenuo je Vukanić.
Sa tri startna trijumfa u grupnoj fazi naši momci nagovijestili su visoke domete.
– Bilo je možda malo nesigurnosti u meču sa Srbijom, ali rezultat nije dolazio u pitanje. Sa Španijom je možda bila najtvrđa utakmica u kojoj su uspjeli da se vrate, a nakon toga, od četvrtfinala, unio se mir u ekipu. Bilo bi nesportski i nerealno da kažem da se nijesam pribojavao, ali nekako sam kompletno takmičenje doživio kao da je dosta toga u našim rukama.
Zamislite reprezentaciju koja u posljednje dvije utakmice velikog takmičenja završi posao u trećoj četvrtini! Šta je to nego – moć!
– Kada igrate takvu odbranu i kada recimo sa Italijom Stupar pogodi sa pola terena… Nema te odbrane koja može s tim da se nosi. Tako je i Strahinja u finalu bukvalno zakucao loptu sa deset metara u gol. Da je za seniorski nivo pa je velika stvar. Nadam se da ćemo u seniorskoj reprezentaciji imati bombardere koji bi nam dali mogućnost da napravimo korak dalje – poručio je Vukanić.
Nebojša Milić sa saradnicima uvodio je ekipu od 15. juna u tajne odbrane i sigurnost (raznovrsnost) napada.
– Baš su bili jedinstveni. Nijesu sekund dali rivalu da diše. Kada padne lopta, četvorica bi „skočila“ na nju.
Šta dalje, kako sačuvati vaterpolo blago u klubovima koji su se vidno pojačali. Hoće li biti mjesta za mlade momke? Na primjer, za Gojkovića i Stupara nema zime, jer su prošle godine nastupali za seniorski tim Jadran MTEL.
– Neće se izgubiti, sljedeće godine 2006. godište čeka novo takmičenje. Biće možda oslabljeni. Mada još ne znamo šta će biti.
Ljeto je zatvorila U18 selekcija, a U16 je takođe generacija o kojoj se može pričati sa puno optimizma. I to ne samo zbog osvojenog evropskog bronzanog odličja, već i zbog same igre koju su pokazali na ovom takmičenju. A mnogi su odskočili.
– Medalja je važna, ali najvažnije je da nekoga ,,izbacimo“ za A reprezentaciju. Ono što je sigurno je da se kroz rezultat i tenziju osvajanja medalje razvija karakter i igrač – jasan je Vukanić.
