Do koju godinu unazad, publika u Crnoj Gori mogla je uživati u fantastičnim borbama crnogorskog kik-boksera Ivana Strugara. Veliki šampion i gospodin u ringu trenutno se nalazi u ulozi trenera.
Njegov zadatak je da stvori nasljednike a čini se da je jedan od njih upravo na dobrom putu da zavlada evropskom i svjetskom scenom. Njegovo ime je Vukan Kuveljić (18 godina), a za njega će se tek čuti.
Momak, kome je kiks boks u krvi, još kao dječak susreo sa sa prvom preprekom. Ne najtežom ali sigurno jednom od presudnih. Njegovi roditelji nisu bili srećni što je njihov sin želio da odabere baš taj put svjesni svih posljedica koje ovaj sport nosi sa sobom. Ipak, velika želja ovog momka da uspije u onome što je sastavni dio njegovog života „slomilo“ je i njegove najbliže. Dobio je zeleno svijetlo a sada je spreman da zavlada. Prva „borba“ riješena je u njegovu korist, Vukan je dobio slobodu da radi ono što najviše voli.
“Još od malih nogu bio sam dijete sa viškom energije i neko koga su oduševljavale borilačke vještine. Godine su prolazile, a ja sam se opredijelio za jedan, za mene jedini ispravan pravac – a to je kik-boks. Čime god u životu da odlučite da se bavite, najvažnije je da to istinski želite – vjerujem da je to onda i jedini ispravan put. Kada sam saopštio svojoj porodici čime bih istinski želio da se bavim u životu, naišao sam na veliko negodovanje. Naravno, nimalo im nije bilo svejedno, znajući kakve posljedice taj sport nosi sa sobom, i znajući da su česte povrede i udarci sastavni dio tog sporta. Iz velike ljubavi i brige prema meni željeli su da odustanem od te za njih sulude ideje. Trajala je dugo borba, ali sam je riješio u svoju korist. Uspio sam da ubijedim svoje roditelje, brata i sestru da je to ipak ono što jako volim i da je to moj izbor. Sa svojih 13 godina krenuli su i moji prvi treninzi. Moram da kažem da sam imao veliku sreću da me prve pokrete i sve što danas znam i uspješno realizujem u ringu naučio moj trener Ivan Strugar. Prije svega veliki čovjek, a onda i trener. Naporno sam trenirao, počeli su mečevi. Zavolio sam taj sport, svakim danom sve jače i jače”, govori za naš portal mladi crnogorski borac.
Prvi meč Vukan je izgubio na poene od mnogo iskusnijeg borca a onda je svaki sljedeći riješio u svoju korist. Do sada je imao 8 mečeva, od čega 1 poraz ,7 pobjeda i 2 nokauta. Dvostruki je prvak Crne Gore u kategoriji do 71 kg, trostruki osvajač turnira prijestonice Cetinje i dvostruki pobjednik na tuniru “Splendid Grand Prix”.
Posljednji meč Kuveljić je radio upravo u Hotelu “Splendid” kada je slavio rezultatom 3:0 protiv srpskog borca iz čuvene „niške škole“. Protivnik se čak našao i na podu ali je ipak uspio da do kraja odradi meč. Meč je trajao 3 runde po 2 minuta a Kuveljić je slavio jednoglasnom odlukom sudije.
“Ovo je sport koji zahtijeva velika odricanja, uspone i padove i vašu spremnost da prevaziđete prepreke kada na njih naiđete. Biti prvi – to je znanje kako da se radi i da se čovjek ne plaši rada, a ako ne ispadne kako treba, da se ne boji da krene iz početka. Nisam navikao da budem prvi, navikao sam da treniram naporno i da dam sve od sebe”, nešto je čime se naš kik-bokser vodi.
Kada vratiš vrijeme unazad da li je teže bilo ubijediti tvoje najbliže da je upravo kik-boks ono što želiš ili svih onih 8 borbi kasnije? Čini se da sve ima svoju težinu ali da se ipak sve brzo zaboravlja kada izađeš kao pobjednik.
“Svakako da je bilo teže ubijediti moje najbliže da je kik-boks ono čime zaista želim da se bavim. Ne potcjenjujem ni svoj veliki rad i trud koji sam uložio u sebe i sve što ide uz to spremajući se za svoje mečeve, ali upravo uz podršku svojih najbližih sve je nekako mnogo lakše. Kada pored sebe imate ljude sa kojima dijelite sreću, radost ,veliku tremu prije nastupa, svoje pobjede, poraze i lekcije, onda ste mnogo sigurniji u sebe i u ono što radite”.
Da li je u onim najmlađim danima postojala osoba koju si gledao kao uzora i zbog koje si se odlučio da baš kik-boks bude tvoj put?
“Odluka da se bavim ovim sportom je došla nekako sama po sebi. Oduvijek sam imao viška energije, volim adrenalin i sve što je ekstremno. Pratio sam mečeve našeg šampiona, mog sadašnjeg trenera Ivana Strugara, divio se njegovim izlascima u ring, još više pokretima u ringu i eto, ubrzo se ostvarilo, moje prve pokrete naučio me baš on”, kaže za naš portal energični borac, momak pred kime je zasigurno svijetla budućnost. Vrijeme će pokazati da li smo pogriješili u procjenama.
Kažu da nekad ovaj sport ostavlja trajne ožiljke. Ne govorimo o onima koji će biti vidljivi na koži. Pitali smo našeg sagovornika da li u sebi nosi strah da mu jedan trenutak nepažnje može promjeniti život.
“Za mene ne postoji čovjek koji se ne boji, koji nema strah od nečega. Kada ne bih imao strah, bio bih lud. Kada izaberete ovaj sport, onda prihvatite i sve što on nosi sa sobom. Svjestan sam i te činjenice i opasnosti koja je sastavni dio moje profesije, ali da budem iskren nikada ne razmišljam o tome. Kada uđem u taj, za mene magični četvorougao, fokusiram se na to da dam sve od sebe, sa vjerom u Boga da će sve biti ok”, siguran je Vukan koga smo još malo “izmaltretirali” da nam kaže koje su to osobine koje njegovog trenera čine velikim borcem i šta je sve naučio od njega.
“Prije svega, ponosan sam što imam priliku da me Ivan trenira. Velike šampione ne čine samo njihovi rezultati. Zapravo, mnogo više o jednom šampionu govori njegovo ponašanje i u ringu i van njega. Od Ivana sam naučio sportski pozdrav, kako da držim gard, prve pokrete u ovom sportu, a onda i fizički teške i zahtjevne pokrete. Jedan od njih je i “high kick”, udarac kada protivnika udarite nogom u predjelu vrata. Jako težak udarac, obično protivnik u takvim situacijama ostaje da leži na podu nokautiran. To je udarac po kojem je Ivan poznat, mnoge mečeve je riješio na taj način. Posljednja dva meča sam i ja riješio u svoju korist, upravo na taj način. Osobina koja Ivana čini velikim borcem je njegova staloženost i prizemnost. Napravio je ogromne uspjehe, a ipak je ostao čvrsto nogama na zemlji”, sa ponosom ističe Kuveljić koji svakoga dana teži da nauči nešto novo i što bolje se pripremi za svaki naredni izazov koji ga čeka.
Po drugi put u karijeri postao si prvak države u kategoriji do 71 kg. Šta su naredni ciljevi?
“Prvi sam ostvario a to je pobjeda na turniru “Splendid Grand Prix 2017”. Naredni mi je Evropsko prvenstvo u Skoplju koje će se održati u septembru ove godine. U toku su velike pripreme, nadam se najboljem”.
Spomenuo si velika odricanja. Šta je ono za čim najviše žališ?
“Najviše žalim za propuštenim čestim druženjima sa svojim prijateljima. Za srednjoškolskim ludorijama, žurkama, provodima, prvim opijanjima… Kada se bavite sportom, svega toga nema. Živite kao u vojsci. Ranije legnete, da biste ranije ustali i trenirali, ali ne žalim. Znam dobro šta gubim a šta dobijam. Sve dođe na svoje”.
Rituali se nekako vežu za veliku većinu kik boksera. Vukan nam otkriva njegov i šalje poruku svim mladim ljudima koji još nisu odabrali svoj sportski put.
“Moj ritual prije ulaska u ring je da se uvijek prekrstim. Vjerujem u Boga i vjerujem u ono što radim. To mi daje veliko samopouzdanje i sreću. Za sve mlade ljude koji još uvijek sebe traže u nekom sportu ili nailaze na prepreke, moj savjet je da poslušaju svoje srce, ono nikad ne griješi. A onda bih im savjetovao da vrijedno rade na sebi i da vjeruju, a rezultati će doci kada se najmanje budu nadali”, zaključio je mladi Podgoričanin, svijetla budućnost crnogorskog i nadamo se planetarnog kik – boksa.
